Majke monstrumi

Je li ubojstvo dječaka moglo biti spriječeno? Pulska tragedija podsjeća na riječku otprije četiri godine

Šarlota Brnčić

Privođenje 32-godišnje Chiare Pašić iz Pule

Privođenje 32-godišnje Chiare Pašić iz Pule

Slučaj ubojstva trogodišnjaka u Puli, za čiju smrt su osumnjičene njegova 32-godišnja majka Chiara Pašić iz Pule, te 14-godišnjakinja, štićenica Doma za djecu i mladež u Puli, riječku javnost iznova podsjetio na smrt dvogodišnjakinje koju je u listopadu 2013. godine u stanu na Turniću usmrtila njezina majka Zrinka Babić



Svako ubojstvo je mučno i teško, no kada su u pitanju ubojstva djece, osjećaji grozote, zaprepaštenja i neshvaćanja motiva oduzimanja nečijeg života, penju se na n-tu potenciju. Posebice, ako se radi o slučaju da je majka digla ruku na svoje vlastito dijete, »malog čovjeka« kojeg je trebala voljeti, štiti i braniti čak i vlastitim životom, a ne biti krvnik od čije je ruke dijete skončalo na samom početku svog mladog života. Srećom, u Hrvatskoj su ovakvi slučajevi rijetki, no ipak se svakih nekoliko godina događaju, a razlozi zbog kojih majke nevinih žrtava to čine teško su razumljivi i neoprostivi, pa čak i kad je jasno da iza majčinog čina stoji teža psihička bolest.


Slučajevi su to koji nameću i niz pitanja, prvenstveno ono je li se zločin mogao spriječiti, jesu li postojali znakovi koji su ukazivali na to da u obitelji nešto nije kako treba te tko je trebao to raspoznati i pravovremeno na to reagirati. Često se događalo da su susjedi iz stana pored čuli neprekidni dječji plač, da su željeli na to reagirati, ali na koncu da to ipak nisu učinili. Plač sam po sebi nije morao biti indikator da nešto ne valja u odnosu dijete-majka, ali je ipak poziv na uzbunu, posebice ako se zna, primjerice da dijete živi samo s majkom koja često boravi izvan kuće i ostavlja ga samog.


Postavlja se često i pitanje zašto Centar za socijalnu skrb nije odgovarajuće i pravovremeno reagirao ukoliko je bio upoznat s problemima u određenoj obitelji. Teško je ikome i zamisliti da bi upravo majka mogla ubiti svoje dijete pa možda i u tome leži problem pravovremenog zamijećivanja određenog simptomatičnog ponašanja kod majke. Zašto takve majke ne daju djecu na posvajanje kada ima toliko parova koji bi voljeli imati dijete jer ne mogu imati svoje, najčešći je komentar javnosti kada se dogodi takvo svirepo ubojstvo.


Lažna prijava




Ubojstvo djeteta je grozomorno, posebice kada se to dogodi na način kako je prije par dana usmrćen 3-godišnjak u Puli. Za njegovu smrt su osumnjičene 32-godišnja Chiara Pašić iz Pule i 14-godišnjakinja, štićenica Doma za djecu i mladež u Puli. U vezu sa zločinom dovodi se i 29-godišnji Adem Budim iz Vinkurana, a koji se sumnjiči da nije prijavio teško kazneno djelo, iako je znao za njega. Majka i maloljetnica se sumnjiče da su se dogovorile kako će usmrtiti trogodišnjaka, a što da su i učinile u utorak u večernjim satima. Dječačić je ubijen u stanu u Ulici Akvilejski prilaz u Puli, a potom ostavljen u plićaku uvale Mandrač. Policiji je majka lažno prijavila nestanak djeteta, organizirana je intenzivna potraga da bi ih na koncu ona sama odvela do mrtvog dječaka.


Na mališanu su odmah uočeni tragovi nasilja, nalik onima od gušenja, tako da su iskusni istražitelji istog trena posumnjali na zločin. Obdukcijski nalaz potvrdio je prvotne sumnje, a istraga slučaja se još više intenzivirala. Istražiteljima nije trebalo dugo da poslože kockice mozaika, da uvide da postoje određene nedosljednosti u majčinom iskazu, da iz sata u sat razotkriju neke detalje iz majčina života. U konačnici da dovedu u vezu sa zločinom još dvoje osoba. U daljnjem postupku na istražiteljima je da do najmanjeg detalja razotkriju pozadinu mučkog ubojstva djeteta, posebice razloga zbog kojeg je majka to učinila. Očekivano su u javnost procurili neki detalji iz majčinog života, primjerice da se voljela zabavljati i da se željela riješiti djeteta kako bi otputovala u drugu državu. No, da li je to motiv ubojstva za sada se može samo pretpostavljati. Zasigurno je da će se cjelokupna slika zaokružiti tek kada istraga bude dovršena te kao što je uobičajeno u ovakvim slučajevima, završena nužna psihologijsko-psihijatrijska vještačenja.


Riječki slučaj


Pulski slučaj je riječku javnost iznova podsjetio na smrt dvogodišnjakinje koju je u listopadu 2013. godine u stanu na Turniću usmrtila njezina majka Zrinka Babić. Za tragičnu smrt dvogodišnjakinje saznalo se 30. listopada nakon što je upravo majka nazvala Hitnu medicinsku pomoć. Ekipa Hitne koja je intervenirala u stanu nebodera u Cavtatskoj međutim više ništa nije mogla učiniti za život djevojčice koja je već bila mrtva satima. Majka je isprva bila smještena na Odjel psihijatrije KBC-a Rijeka, a nakon što je ocijenjeno da može biti puštena, dovedena je na ispitivanje u policiju.


Zrinka Babić usmrtila je svoju dvogodišnju kćer u listopadu 2013 / Foto NL arhiva


Zrinka Babić usmrtila je svoju dvogodišnju kćer u listopadu 2013 / Foto NL arhiva



Obdukcija je bila pokazala kako je uzrok smrti trovanje tabletama što je dovelo do teških poremećaja životnih funkcija curice, a na koncu i do smrti, prestanka disanja i rada srca. Rad eksperata na slučaju pokazao je da je djevojčica nekad povremeno, a nekad kontinuirano konzumirala lijekove, u biti one koji su propisani njenoj majci, Zrinki Babić. Također, i da je djevojčica pod utjecajem lijekova bila duže vrijeme, da ih je dobivala četiri do šest mjeseci. U stanu roditelja Zrinke Babić u Cavtatskoj ulici, u kojem se i dogodio jezivi zločin, pronađena su nakon svega prazna pakiranja više psihofarmaka. Smrt nesretne curice nastupila je uslijed trovanja, a utapanje u kadi dogodilo se pri kraju faze umiranja djevojčice. Dijete je nakon utapanja u kadi nastavilo s disanjem desetak minuta.


Anonimna prijava


Tijekom istrage koja je bila tajna provedena su dodatna toksikološka vještačenja, kao i razna vještačenja nad majkom radi utvrđivanja točnog stanja u kojem je bila u vrijeme počinjenja djela. Svojoj dvogodišnjoj kćerki oralno je davala tablete Xanaxa, Leponexa, Prazinea, Zolofta i Seroquela, nakon čega ju je utopila u vodi u kadi, uslijed čega je dijete preminulo. Iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja proizlazilo je da se majka liječila zbog paničnog poremećaja, a potom zbog graničnog poremećaja ličnosti i ovisnosti o psihoaktivnim supstancama. Slučaj prerane smrti dvogodišnjakinje ukazao je i na propuste Centra za socijalnu skrb u Rijeci u kojem je obavljen inspekcijski nadzor iz kojeg je bilo vidljivo da je izostala odgovarajuća procjena rizika te da su iz Centra propustili primijetiti da u obitelji nešto trajno ne valja.


Radilo se, inače, o obitelji u kojoj je bilo više intervencija, nekoliko mjeseci prije zločina, zbog nasilja u obitelji, intervenirala je i policija. Centru je bila stigla i anonimna prijava da u obitelji situacija nije dobra i da su moguće loše posljedice, a za problematično stanje u obitelji Zrinke Babić javila je bila Centru i njezina majka. Roditelji djevojčice isprva su živjeli zajedno, a potom su se razišli. I dok se majka vratila svojim roditeljima u Cavtatsku, otac djevojčice otišao je u komunu u namjeri da se izliječi od ovisnosti kako bi se pokušao boriti za skrbništvo nad kćerkicom.