Primorjaške ambicije

Na Kantridi žele zadržati aktualnu generaciju vaterpolista, čak se i pojačati, ali…

Igor Duvnjak

Primorjaši se žele vratiti u A-1 Regionalnu ligu/V. KARUZA

Primorjaši se žele vratiti u A-1 Regionalnu ligu/V. KARUZA



RIJEKA Kao što se već desetljećima u uvali Costabella čuje isti ili sličan krik galebova, tako je sličan i eho s bazena na Kantridi odakle iz generacije u generaciju odlaze riječke zvijezde, te kada bi trebale zasjati na nebu ponad Učke, čine to u drugim, bogatijim sredinama. Tako je još od dana kapetana olimpijskih pobjednika Zorana Roja, tradicija bi se mogla nastaviti i ovog puta. Lovro Paparić, Mislav Vrlić i Dario Rakovac bi mogli krenuti stopama vaterpolskih asova kao što su kapetan olimpijskih, svjetskih i europskih prvaka Samir Barać, ujedno i europski klupski prvak, Igor Hinić i Damir Burić, koji su isto tako sve osvojili, stopama Damira Glavana, finalista Olimpijskih igara i brojnih drugih koji su igrački odgojeni na Kantridi, kao primjerice sidrun svjetske klase Josip Vrlić, ali su onda neki drugi uživali plodove rada uloženog u Rijeci. Paparić, velika centarska nada, želja je splitskog Jadrana, razmišlja i o odlasku u SAD, Vrlić čiji je brat Josip prvi centar reprezentacije još je lani razgovarao s Mladosti, zanimanja na tržištu za njega kao i za napadača Rakovca, koji je lani bio na širem popisu reprezentativaca, ima i sada za nasljednike pradavnih riječkih vaterpolskih legendi Zdravka Ćire Kovačića i Ivice Joba Curtinija.


– Cjelokupna naša riječka sportska sredina tradicionalno ima školu sporta, kako u vaterpolu, tako i u rukometu, odbojci, košarci, nogometu, u svim loptačkim sportovima. Uostalom, tako je i u pojedinačnim sportovima – kaže Samir Barać, trofejni riječki vaterpolist i predsjednik Primorja Erste bank, ujedno i trener kadeta u klubu, dječaka koji su aktualni hrvatski prvaci. – Nažalost, svjedoci smo da dugi niz godina nakon završene srednje škole ili fakulteta mladi sportaši odlaze iz Rijeke, to je neminovna činjenica.


Barać je kao igrač bio protagonist tog neveselog riječkog sportskog fenomena s kojim se ne miri ni on ni uprava u kojoj su sve redom bivši klupski asovi. Naslijedili su klub u nemirnim vodama, s dugovanjima među kojima nije lako plivati. Dugovanja su, srećom, uspjeli smanjiti.





– Kao bivšem igraču i sada čelniku kluba, kao i cijeloj upravi, želja nam je i cilj zadržati na okupu ovu generaciju. Čak i da se pojačamo i napravimo korak više. Činjenica je, međutim, da je vrlo teško ići naprijed dok postoje dugovi. Nažalost, moram se vraćati unatrag. Ova uprava u sadašnjem sazivu je četiri godine zajedno, riješili smo 90 posto dugovanja. Bila je riječ od oko 2,3 milijuna kuna duga, sada je za vraćanje preostalo oko 400 tisuća kuna. Tu je zasluga uprave, donatora te sponzora kojima itekakva zahvala za svaku kunu, a sve dobiveno smo potrošili namjenski. Mislim tu na tekući pogon, za mlađe kategorije, te za organizaciju putovanja. U prvoj našoj godini je inače interes sponzora i donatora bio ogroman, sada je to splasnulo. To nije vezano za saziv uprave, već za stanje gospodarstva u gradu Rijeci.


»Tra dire e fare c’e il mare«, veli stara talijanska uzrečica koja veli »između riječi i djela je more«. Pitanje je koliko ono dijeli ambiciozne želje primorjaša i mogućnost ostvarenja tih snova.


OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU