RIJEKA Još jedan uspješan vikend je iza kuglačica Mlake, ali već sada se može reći i još jedna uspješna sezona. Mlakarice su i dalje nedodirljive na hrvatskim stazama, pobjedom nad Istrom u Poreču (2:6) dva kola prije kraja obranile su naslov državnih prvakinja, osvojile već petu titulu u posljednjih šest godina. O onoj šestoj odlučivalo je praktički jedno »drvo«.

I u isto vrijeme Riječanke igraju zapaženo na međunarodnoj sceni, ali i brane boje reprezentacije. Tonči Mikac i Lores Agotić pronašli su posljednjih godina pravi pobjednički miks i recept za uspjehe rezultat čega je dominacija u hrvatskim okvirima. Medalje i trofeji. Naravno, u cijeloj priči najzaslužnije su same igračice, isprava uglavnom s riječkog područja, a u posljednje vrijeme iz cijele Hrvatske.

– Nadamo se da ćemo ove godine osvojiti naslov bez ijednog poraza. To nam je velika želja jer to dosad nikome nije uspjelo – kaže Zaprešićanka Mirna Bosak, ponajbolja igračica Mlake, hrvatska reprezentativka i igračica koja u svojoj riznici ima preko 150 odličja i 50 pehara s regionalnih, državnih i međunarodnih natjecanja. – Tajna uspjeha i kontinuiteta? Samo treniranje i veliki rad. Naravno, svatko od nas indvidualno još radi na sebi. Puno je i odricanja, ponekad i od društvenog dijela života. No, to je tako, navikle smo. Imamo i jako dobrog trenera, a tu je i motivacija. Sada smo u tom jednom lijepom razdoblju, osjećamo se kao jedna obitelj, podržavamo jedna drugu…

Miks i klapa

Zanimljivo Mlaka je spoj igračica iz dobrog dijela Hrvatske, ali i njezinog okruženja. I zasad prava ženska klapa…

– Radi se puno i kvalitetno, a ne može uvijek biti sve savršeno. No, trudimo se biti sve bolje i bolje. Vidi se to po rezultatima. Prošle i ove sezone smo dodatno odskočile u odnosu na druge klubove i puno nam je lakše nego prije tri, četiri godine. Istina, ima nas od svuda, ali koliko smo u klubu već se osjećamo kao doma, kao prave Riječanke. Primjerice Ana Jambrović i Valentina Gal su iz Koprivnice, Milana Pavlic je iz Sombora, Anita Mehesz došla je ove godine iz Budimpešte, Tihana Čavlović iz Šibenika odnosno Zagreba, tu su dvije Riječanke i nekoliko cura iz Ogulina – dodaje Mirna, 22-godišnjakinja iz Zaprešića, nedavno proglašena najboljom sportašicom Rijeke.

Iza nje i suigračica puno je rada i odricanja. Ništa ne dolazi preko noći…

– Većina cura radi, a nekako tri treninga tjedno su obvezna. Vikendi su rezervirani za utakmice i razna druga natjecanja. Po treningu je neki prosjek oko 200 hitaca ili oko 900 tjedno – pojašnjava Bosak, još uvijek članica juniorske reprezentacije, ali od 2017. i članica najbolje hrvatske seniorske vrste.

– Skoro većina smo i reprezentativke i to u juniorskoj i seniorskoj kategoriji. I to potvrđuje kvalitetan rad u našem klubu. Sve cure koje žele i trude se mogu postići stvarno puno jer su nam uvjeti treniranja jako dobri. Od struke do atmosfere u klubu. To puno znači jer uvijek guramo jedna drugu i kad je lošije ili kad ne ide najbolje ili nismo u nekoj sjajnoj formi – tvrdi Mirna.

Liga prvakinja

Mlakarice 28. ožujka čeka polufinale Lige prvaka u Apatinu. Na putu je Slovan Rosice, a cilj naravno finale i potajno zlato.

– Nas se često zna pitati bismo li željele ići igrati van u neki bolji i jači klub. I to recimo baš u Njemačku. Treba uvijek napredovati, ali ja uvijek kažem zašto otići kad trenutačno igramo u najboljem ženskom klubu na svijetu – naglašava Bosak koju kao i suigračice ove godine čekaju još dva međunarodna izazova.

– Još sam godinu dana juniorka i u svibnju me čeka Europsko juniorsko ekipno prvenstvo te seniorski Svjetski kup. To čeka mene, ali i dosta mojih klupskih suigračica. A cilj nam je naravno što više medalja – znakovito zaključuje Bosak.