In memoriam

Nema više Pištinih utakmica…

Anto Ravlić

Termin posljednjeg ispraćaja pokojnog Lončarića bit će objavljen naknadno

Termin posljednjeg ispraćaja pokojnog Lončarića bit će objavljen naknadno

U 72. godini napustio nas je zauvijek Stjepan Lončarić Pišta. Trener, sportski djelatnik, novinar, sportska enciklopedija. Crikveničanin, Dramaljac, Selčanin, Zamećan... 



U 72. godini napustio nas je zauvijek Stjepan Lončarić Pišta.  Trener, sportski djelatnik, novinar, sportska enciklopedija. Crikveničanin, Dramaljac, Selčanin, Zamećan… Prije svega, strastveni zaljubljenik u sport s kojim je živio od djetinjstva, kao rukometni i nogometni golman, pa do posljednjeg daha, posljednjeg zvižduka. Rukomet i spikiranje bile su posebne Pištine strasti. Voljeni rukomet je Pištu i doveo u Crikvenicu 1980. godine, nakon 16 godina provedenih u Zametu. Pišta će se pohvaliti da je svojevremeno izabran za najboljeg trenera Primorsko- goranske županije. Crikvenica, Dramalj, Rukometni klub Mornar iz Dramlja te Jadranska magistrala svakodnevnica su neumornog Pište, no iz Rijeke u Crikvenicu seli tek po odlasku u penziju. Na neki način povratak korijenima. Njegovi stari iselili su iz Selca 1809. godine na Pag. Nisu željeli u Napoleonovu vojsku.


Često su Pištu znali pitati što je na prvom mjestu, kad je posao u pitanju. Novinar, trener, sportski djelatnik, spiker?


– Doživljavaju me prvenstveno kao novinara. Nakon što je umro crikvenički sportski dopisnik Željko Safić, 2005. godine ulazim u novinarske vode i postajem dopisnik Novog lista. Napisao sam 14 tisuća tekstova. Pokrivam teren od Karlobaga do Brseča, cijelu Ličko-senjsku županija i sve otoke te Rijeku, osim HNK Rijeke i vaterpola. Od 1982. do 1988. izdavao sam tjedni sportski list Mornar koji je distribuiran čak i u prekomorske zemlje. Dolazio je i do 38 stranica. Novinarstvo danas? Smetaju me anonimni tekstovi, bez potpisa, brzo se to razotkrije, i tko piše i koji su motivi – kaže Lončarić.




Spikiranje je nosio posebnom strašću. Bez obzira što kao dijete nije znao hrvatski. Moglo bi se reći da mu je maternji jezik bio mađarski jer je mamina obitelj doselila iz Subotice. Otuda i nadimak Pišta. Na mađarskom je Stjepan Ištvan ili Pišta.


– Prvi put sam se uhvatio mikrofona 1963. godine, odradio 5.496 utakmica. Bio sam na 53 svjetska prvenstva i europska prvenstva i olimpijade, 63 puta sam spikirao hrvatskoj reprezentaciji po cijeloj Hrvatskoj. Utakmice sam spikirao na 15 jezika. Pred utakmicu uzmem kratki tečaj, naučim brojeve i osnovne riječ i spikiram – priča nam je nedavno Pišta, nakon što je dobio nagradu za životno djelo Grada Crikvenice za izniman doprinos i postignuća te dugogodišnji uspješan rad u sportu.


Pišti je to druga nagrada za životno djelo. Zaslužio je i nagradu za životno djelo Primorsko-goranske županije za osobit doprinos razvoju i promicanju sporta. Rado se Pišta sjeća i priznanja za sportskog radnika godine u Crikvenici 1984. godine.


Jednostavni Pišta posebno je cijenio posljednju nagradu.


– Ovo je za mene najveća nagrada iz razloga što su sve dosadašnje nagrade koja sam dobivao dolazile od sportaša. Nagrada Grada Crikvenice je priznanje koje dolazi sa široke platforme. Dobitnici su bili liječnici, profesori, znanstveni radnici, pisci, pjesnici… To su bile ikone grada. I meni je čast ući u takvo društvo. Moja nagrada je i nagrada crikveničkom sportu, nagrada malim sportskim mravima koji su velik dio svog života davali doprinos Crikvenici – pričao nam je Pišta.


U posljednje vrijeme znao bi reći: Nisam dobro, stisnulo me zdravlje. I ne vidim dobro. No, utakmice nije napuštao do zadnjeg daha.


Posljednji ispraćaj Stjepana Lončarića zakazan je u petak na Trsatu u 14 sati.