Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović spustila se poslije utakmice kvalifikacija za EURO 2020 između Hrvatske i Azerbajdžana među novinare i stručnom terminologijom ocijenila igru »kockastih«:

– Mislim da je malo previše igrača ostalo u sredini. Ja bih ih malo više isturila u napad. Mislim da moramo biti malo agresivniji. Znate kako je, uvijek mislim – »no risk, no profit«. Treba ponekad malo i riskirati – rekla je predsjednica u miks zoni podno južne tribine maksimirskog stadiona. Šteta što je netko iz protokola nije odveo do zapadne tribine pa da na licu mjesta vidi apokaliptične prizore oronule građevine, statika koje je opasno narušena i sve češće postaje opasna prijetnja posjetiteljima. Po život! Uz dužno poštovanje prema poznavanju »najljepše igre«, predsjednica mora znati da u njezinoj domeni, kad je hrvatski nogomet u pitanju, ima prečih stvari od bavljenja Dalićevim vođenjem utakmice.

Predsjednica je ispunila obećanje pa je i jučer bila uz hrvatske nogometaše u Budimpešti, ali njezin primjer nisu slijedili predstavnici državne i lokalne vlasti koje je predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Davor Šuker pozvao da mu se pridruže na impozantnoj Groupama Areni i pronađu inspiraciju kako bi i Hrvatska jednoga dana dobila nacionalni »hram nogometa«, slijedom njegove krilatice da »viceprvak svijeta zaslužuje nacionalni stadion dostojan svojih rezultata«.

Za neupućene, izgradnja Groupama Arene, ukupni troškovi koje su iznosili 63 milijuna eura, financirana je sredstvima državnog budžeta kao jedan od inih sportskih projekata na koje je mađarska Vlada pod predsjednikovanjem Viktora Orbana od 2010. godine potrošila više od 34 milijarde kuna! Iako je Budimpešta odustala od kandidature za Olimpijske igre 2024. godine, Orban je obećao izgradnju novih sportskih objekata: Puskas stadion, novi nacionalni atletski stadion, zatvoreni velodrom, novi centar za brzo klizanje, novi veslački kompleks, studentski grad ili olimpijsko selo, novi sportski kompleks Ferencvaroša, rekonstrukciju Hungaroringa… I najavio dodatna ulaganja u visini od osam milijardi kuna!

Kad su nogometni objekti u pitanju, Mađarska je u posljednjih desetak godina, dakle najvećim dijelom u razdoblju Orbanove vladavine, izgradila već spomenutu Groupama Arenu i još četiri stadiona u Budimpešti (Ujpest, MTK, BMTE, TVE), odnosno izgradila ili rekonstruirala stadione u Debrecenu, Györu, Miskolcu, Zalaegerszegu, Szombathelyju, Kaposvaru, Sopronu, Tatabanyi, Györ-Gyirmotu, Mezökövesdu, Felcsutu, Szolnokiju, Kisvardi, Balmazujvarosu, Tiszakecskeu i Kozarmislenyju. Slovom i brojkom dvadesetjedan (21)! Većina stadiona je financirana sredstvima iz državnog proračuna, oni manji provođenjem kontroverznog Orbanovog TAO programa, koji korporacijama omogućava preusmjeravanje oporezive dobiti sportskim klubovima i kulturnim institucijama.

Viktor Orban intimni je prijatelj Lörinca Meszarosa, većinskog vlasnika Nogometnog kluba Osijek. Meszaros je pak bivši gradonačelnik Felcsúta, rodnog Orbanovog mjesta gdje je prije četrnaest godina izmišljen prvoligaški klub Puskás Academy. Više nije tajna da iza Meszarosova poduzetničkog uzleta stoji baš Orban i da Meszaros novi stadion u Osijeku gradi pod visokim pokroviteljstvom mađarskoga premijera, koji bez ustezanja provodi program ulaganja u nogometnu infrastrukturu mjesta i gradova susjednih država s manjinskim mađarskim stanovništvom (Bačka Topola, Miercuera Ciuc, Komarno, Osijek…). U tom kontekstu nevjerojatna je, ali istinita činjenica da je za hrvatski nogomet dosad više napravio mađarski, nego hrvatski premijer!?

Uoči utakmice Mađarske i Hrvatske nastala je romantična fotografija »na lijepom plavom Dunavu« hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i mađarskoga premijera Viktora Orbana. Pritom samo njih dvoje znaju je li se u Budimpešti ovih dana dogodio Urbi et Orban kao svojevrsno Viktorovo obraćanje dragoj susjedi Kolindi s ciljem prosvjetljenja po pitanju razvoja hrvatskoga nogometa i sporta uopće. Ne bi bilo loše da hrvatska predsjednica konačno iskoristi svoj društveno-politički položaj i nešto vrati hrvatskom nogometu, umjesto što Daliću dijeli lekcije o taktici i već izvjesno vrijeme u svlačionici »kockastih« provodi klasični politički marketing… Najlakše je ziheraški trčati u zagrljaj pobjednicima.