Sportska godina

GODINA VELIKIH APETITA Evo što nas sve čeka u sportskoj 2018.

Ivana Vaupotić

Kao i svaka godina, 2018. u hrvatskom sportu počinje u znaku rukometa, i to u velikom stilu. Kontinentalna smotra održava se na domaćem terenu, što znači da su i očekivanja na najvišoj mogućoj razini. Najveća očekivanja donose i ljetni mjeseci, kada su na rasporedu EP u vaterpolu i Svjetsko prvenstvo, na kojem nadarena generacija nogometaša lovi zadnji vlak za ostvarenje velikog rezultata



Nova godina za sve ljude predstavlja simboličnu priliku za kreiranje nada i snova u nadolazećem razdoblju, a tu sportaši nisu nikakva iznimka. Mnogi od njih 2018. vide kao vrijeme za naplatu teškog rada na najvećoj sceni. Jedni se nadaju definitivnom proboju među najbolje, dok se drugi žele potvrditi ostati baš na takvim pozicijama.


Kao i svaka godina, 2018. u hrvatskom sportu počinje u znaku rukometa, i to u velikom stilu. Naime, 12. siječnja u Hrvatskoj počinje Europsko prvenstvo na kojem štićenici izbornika Line Červara žele osvojiti jedino zlato koje im nedostaje u kolekciji. U ovom trenutku pripreme se privode kraju, a optimizam se može osjetiti na svakom koraku.


Još uvijek se u potpunosti ne osjeća euforija koja prati velika natjecanja, poput, na primjer, Svjetskog prvenstva u rukometu 2009. godine. Tada je cijela nacija disala u istom ritmu s Červarovim izabranicima dok su krčili put do finala u Areni Zagreb. I danas je teško zaboraviti razočaranje koje je donijela spoznaja da je Francuska pobijedila u borbi za zlato.




Naravno, ovoga puta svi očekuju drugačiji rasplet. Kontinentalna smotra održava se na domaćem terenu, što znači da su i očekivanja na najvišoj mogućoj razini. Doduše, ljudi iz rukometa pokušavaju stati na loptu, podsjećajući da je natjecanje vrlo izjednačeno, no svakome tko je iskusio sport u ovoj zemlji više je nego jasno da je to nemoguća misija. Na prste jedne ruke može se nabrojati one koji u ovom trenutku sumnjaju da će 28. siječnja Hrvatska biti na pobjedničkom postolju.


Trenutak istine


Velikih očekivanja neće biti na Zimskim olimpijskim igrama u Pjongčangu, od 9. do 25. veljače. Hrvatski alpinci sada su tek goli prosjek, a ni ostala natjecanja ne nude puno više od potenciranja čuvene izreke baruna Pierrea da Coubertaina: »Važno je sudjelovati«. Kako sada stvari stoje, takvo će stanje, na žalost hrvatskih zimskih sportova, biti aktualno još dugo vremena.


Veljača donosi i trenutak istine za hrvatsku košarku koja je, slikovito rečeno, baš kao i skijanje, na konopcima. Nastavak kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Kini 2019. godine pred reprezentaciju stavlja izazove u obliku domaćih dvoboja s Rumunjskom i Nizozemskom. Ukoliko se ne uknjiže dvije pobjede, više neće važiti teza da je hrvatska košarka na konopcima. Takav rasplet donio bi klasični nokaut s teškim posljedicama.


Pored rukometnog siječnja, daleko najveća očekivanja donose ljetni mjeseci, kada su na rasporedu Svjetsko prvenstvo u nogometu i Europsko prvenstvo u vaterpolu. Jedina razlika je u tome što vaterpolisti na svoje natjecanje odlaze u ulozi favorita, dok nadarena generacija nogometaša lovi zadnji vlak za ostvarenje velikog rezultata.


Mundial u Rusiji trajat će od 14. lipnja do 15. srpnja, a Hrvatska tamo odlazi pod ravnanjem novog izbornika Zlatka Dalića koji je u rekordnom roku naciji vratio optimizam. Samim time, jasno je da su očekivanja navijača nevjerojatno velika, Uostalom, svakome tko tvrdi drugačije, optimsti će pod nos gurnuti činjenicu da hrvatski reprezentativci imaju važne uloge u velikim europskim klubovima.


Start s Nigerijom


Početak natjecanja u skupini D donosi utakmicu s Nigerijom u Kalinjingradu, zatim je na redu obračun s Argentinom u Nižnjem Novgorodu, a na kraju stiže novi ogled s Islandom u Rostovu na Donu. Prognoze govore da je Hrvatska, uz Argentinu, favorit za proboj u idući krug. Štoviše, već su napravljene i projekcije mogućih utakmica u nokaut fazi natjecanja. No, iskustvo govori da se ne treba razmetati velikim najavama jer Hrvatska je na svjetskim prvenstvima samo jednom prošla skupinu. Bilo je to epski opjevane 1998. godine.


Vaterpolisti će od 14. do 28. srpnja u Barceloni tražiti još jedno odličje. Budući da su 2017. godine osvojili naslov svjetskog prvaka, bacivši na koljena Italiju, Srbiju u Mađarsku, nije teško nasluti da nacija očekuje još jedno zlato. Na žalost, zbog problema sa srcem, Sandro Sukno će izbivati iz bazena do svibnja, što znači da je veliko pitanje hoće li predvoditi reprezentaciju u Barceloni.


Kada su u pitanju individualni sportovi, jasno je da se u prvom planu nalazi Sandra Perković. Neprikosnovena kraljica bacanja diska početkom kolovoza će u Berlinu tražiti svoj peti uzastopni naslov europske prvakinje. Pogledaju li se razmjeri njene dominacije u zadnjih nekoliko godina, teško se oteti dojmu da je na tom putu može zaustaviti samo viša sila.


Na istom će natjecanju Stipe Žunić u bacanju kugle tražiti korak dalje u odnosu na broncu sa Svjetskog prvenstva u Londonu 2017. godine. Sara Kolak tamo je ostala na korak do postolja u bacanju koplja, što znači da je za nju London prilika za povratak na stazu kojom je kročila 2016. godine, kada je na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru senzacionalno osvojila zlato.


Slično vrijedi i za Tina Srbića koji je nedavno postao svjetski prvak na preči u Montrealu. Doduše, on, za razliku od Sare Kolak, još nije nastupio na idućem velikom natjecanju nakon senzacionalnog uspona na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja. Srbića u kolovozu očekuje nastup na Europskom prvenstvu u Glagowu, a dva mjeseca kasnije Svjetsko prvenstvo u Dohi.


Naravno, svi navedeni nisu jedini hrvatski sportaši koje u idućih dvanaest mjeseci očekuju veliki izazovi. Natjecanja je mnogo, baš kao i snova. Više je nego jasno da je 2018. godina velikih očekivanja, u kojoj će svi hrvatski sportaši iimati priliku za okretanje novog lista u svojim karijerama.