RIJEKA Josip Šimunić sa strepnjom čeka odluku Disciplinske komisije Međunarodne nogometne federacije FIFA-e koja još uvijek proučava izvješća o ustaškim pokličima hrvatskoga reprezentativca poslije uzvratne utakmice dodatnih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo iduće godine u Brazilu između Hrvatske i Islanda. Istodobno ga nimalo ne zabrinjava što je navodno protiv njega pokrenut postupak Disciplinske komisije Hrvatskoga nogometnoga saveza, čelnici kojega (Šuker, Vrbanović) su njegovo skandalozno ponašanje okarakterizirali tek »neprimjerenim«. Drugo se i nije moglo očekivati.

Izvršni odbor HNS-a je krajem travnja jednoglasnom odlukom obustavio disciplinski postupak protiv svog istaknutog člana Zdravka Mamića zbog javnog govora mržnje i vrijeđanja ministra znanosti, obrazovanja i sporta Željka Jovanovića, kojega je izvršni predsjednik »Dinama« nazvao Srbinom krvavih očnjaka zbog čega je svojedobno zaradio kaznenu prijavu i noć proveo u pritvoru.

Bez obzira na to što disciplinski pravilnik HNS-a za takav gnjusni čin predviđa širok raspon konzekvenci, Mamić nije ni simbolično kažnjen. Nije ga, zapravo, imao tko kazniti s obzirom na to da je predsjednik Disciplinske komisije, Tin Dolički, njegov dugogodišnji intimus i predsjednik »Dinamu« sestrinske »Lokomotive«. Kraj priče. Kad je HNS u pitanju, to što je protiv Šimunića pokrenut disciplinski postupak zaista ne mora nužno značiti da će stožerni hrvatski reprezentativac snositi posljedice. Vrijeme će pokazati hoće li Šimunić i Mamić imati jednak tretman kod Tina Doličkog.

Pomoćnik ministra znanosti, obrazovanja i sporta Petar Skansi iskoristio je odsustvo svoga pretpostavljenoga, Željka Jovanovića, i prokomentirao skandalozno navijanje tijekom utakmice s »Osijekom« velikog dijela navijača »Hajduka«, koji nisu ostavili nimalo prostora za manipuliranje povijesnim činjenicama jednoga pokliča (Za dom spremni), eksplicitno se poistovijetivši sa zločinačkom ideologijom koja ga je pratila (Ajmo, ustaše). Bolje da je ostao bez komentara. U Skansiju se očito probudio dalmatinski lokalpatriotizam pa je ustaške pokliče na poljudskim tribinama okarakterizirao tek kao pokušaj suprotstavljanja autoritetima, a ne ideološki stav većine navijača koji su te subote bili na utakmici. Zanimljivo, Skansi se istodobno pohvalio da je isključivo zahvaljujući inzistiranju njegova resornog Ministarstva HNS pokrenuo disciplinski postupak protiv Josipa Šimunića!?

 Odakle Skansiju hrabrost prosuđivati o psihološkim profilima pojedinaca (Šimunić) i većine (Torcida) koji uzvikuju iste parole? Po čemu je to Skansi zaključio da je Šimunićev »Za dom spremni« ideološki stav, a Torcidin »Za dom spremni« najobičniji »dišpet« splitskih buntovnika? Kako poslije svega očekivati adekvatnu osudu društva kada oni koji pišu i provode zakone imaju dvostruka mjerila? Dokle god institucije (HNS, MZOS) ne budu jednako oštro tretirale svaki oblik diskriminacije na sportskim borilištima, usijane glave na poljudskim i podno maksimirskih tribina imat će dovoljno povoda prvom prilikom opet urliknuti »Za dom spremni