Skorašnja izborna Skupština Hrvatskog nogometnog saveza neće donijeti promjenu kojoj se nada ogroman dio hrvatske javnosti. 

– Uvjeti koje netko mora ispuniti kako bi postao legitimni kandidat za predsjednika HNS-a su mrak mrakova. To nema veze sa zdravom pameću. Da biste uopće bili kandidat, morate prije toga biti zastupnik u Skupštini HNS-a. Zatim, mora vas kandidirati izvorni ili neposredni član HNS-a, dakle isključivo županijski nogometni savez jer samo su oni izvorni članovi HNS-a – objašnjava odvjetnik Ivan Brleković, koji je u prvom desetljeću ovog stoljeća bio dopredsjednik i član Izvršnog odbora HNS-a.

Bez obzira na podršku koju ima među klubovima, baš na tom mjestu dolazi vrlo vjerojatni kraj priče za Šimića. Teoretski, njega bi više od pola aktivnih klubova u Hrvatskoj moglo podržavati aklamacijom, ali to ne bi imalo apsolutno nikakvu težinu. Naime, želje onih koji se bave nogometom na klupskoj razini u ovoj zemlji baš i nisu bitne.

Samo teoretske šanse 

– Svi ostali, pa tako i 1600 nogometnih klubova u Hrvatskoj samo su posredni članovi HNS-a, a to znači da niti jedan klub ne može nekoga neposredno kandidirati ili podržati. Nadalje, kandidaturu mora nužno podržati još najmanje osam drugih Županijskih saveza. Ukupno, dakle, devet. Samo teoretski mogu na izborima za predsjednika HNS-a biti dva kandidata jer imamo ukupno 21 Županijski nogometni savez ili 21 neposrednog člana HNS-a. To je jedinstven fenomen demokracije u Svijetu jer potrebno je 42 posto potpisa da bi netko uopće mogao postati kandidat. Istovremeno, u Hrvatskoj se svaki punoljetni građanin može kandidirati za predsjednika Republike Hrvatske ako skupi deset tisuća potpisa ili otprilike 0,25 posto od ukupnog broja punoljetnih građana. U pravu su, dakle, oni koji režim u Sjevernoj Koreji nazivaju rasadnikom i obrascem demokracije u odnosu na HNS, dodaje Brleković.

Foto Denis Lovrović

No, čak i u takvom, za njih više nego povoljnom odnosu snaga, aktualni čelnici HNS-a moraju izvoditi akrobacije kako bi ostali na vlasti. Naime, u Statutu HNS-a vrlo jasno piše da se izborna Skupština održava svake četiri godine. Tako je, na primjer, Šukerov prethodnik Vlatko Marković prvi put izabran u prosincu 1998. Drugi mandat je dobio u prosincu 2002., treći u prosincu 2006., a četvrti u prosincu 2010. godine.

Nije na odmet podsjetiti da je početkom srpnja 2012. Marković predsjedničku poziciju prepustio najboljem strijelcu u povijesti hrvatske reprezentacije. Nakon toga su Šuker i njegovi suradnici izbornu Skupštinu pomaknuli za osam mjeseci. Konkretnije, svoj aktualni mandat Šuker je dobio u travnju 2012. Sada je, pak, izborna Skupština opet pomaknuta, ovoga puta četiri mjeseca unaprijed. Ukratko, Šuker si je u zadnjih pet godina svojevoljno skratio mandat za dvanaest mjeseci. Sve u ime ostanka na funkciji.

Nije bilo razloga za žurbu 

– Ne vidim ni jedan opravdani razlog da se izborna Skupština mogla sazvati na ovakav način i u ovako kratkom roku; Šuker nije podnio ostavku, Šukeru nije oduzeta poslovna sposobnost, protiv Šukera nema neke pravomoćne presude, Skupština HNS nije se samoraspustila, Izvršni odbor nije podnio ostavku niti sazvao novu izvanrednu Skupštinu niti o takvoj izvanrednoj okolnosti obavijestio FIFA-u i UEFA-u, redovni sud nije zabranio rad udruge Hrvatski nogometni savez niti donio neku drugu mjeru. Pokušajmo povući analogiju; zamislite političare koji bi sami sebi mogli raspisivati izbore u vrijeme kad to njima najviše paše i kad im politički barometar govori da je pravi trenutak za to. I još, k tome, snagom svog položaja i izvrgnutim tumačenjem propisa spriječe druge da se kandidiraju – tumači iskusni pravnik.

Uzme li se u obzir sve što se događa u HNS-u kroz zadnjih pet godina, za pretpostaviti je da se nitko neće šokirati kada nakon svega rečenog ispliva ona čuvena rečenica iz reklama: Ali, to nije sve!

Foto Pixsell

– Ovakvo naglo i iznenadno sazivanje izborne Skupštine predstavlja veliku manipulaciju ne samo propisima i utvrđenim rokovima, već i duboko narušava sportsku etiku, moral i fair play na čemu FIFA inzistira u svojim temeljnim dokumentima. Nogomet ne smije biti samo business, nogomet nužno mora biti i »Mens sana in corpore sano« , dakle zdrav duh u zdravom tijelu! A kakvu poruku mladima i cijeloj naciji šalje vrhuška HNS-a ovakvim svojim potezima? Oni poručuju: Podmetni, pozovi se na krive propise, spriječi svaku dobru inicijativu za promjene već u samom začetku. Tko bi te mogao ugroziti, ne daj mu ni da se kandidira. Ne daj mu ni da priđe blizu kasi od 150 milijuna kuna prihoda godišnje – kaže Brleković.

Skupština sazvana je na protustatutaran način 

Pogled u retrovizor pokazat će da je Šuker ipak namjeravao sazvati izbornu Skupštinu u travnju iduće godine, te da je svoju kandidaturu najavljivao dopredsjednik HNS-a Marijan Kustić. Šimić je, pak, izbjegavao izlazak u javnost sve do završetka dodatnih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo jer, kako je sam istaknuo, nije želio remetiti mir reprezentaciji. Čim je i on istaknuo svoju kandidaturu, Šuker je opipao puls županijskih nogometnih saveza i pomaknuo izbore na 22. prosinca, a Kustić je povukao kandidaturu.

– Izborna Skupština sazvana je na protustatutaran način i u najkraćem mogućem roku iako je to do nedavno izgledalo sasvim drugačije. U mjesecu travnju 2018. godine trebala se održati redovna izborna Skupština, u skladu sa statutarnim rokovima. Po mom mišljenju, pripreman je sasvim drugi scenarij i predstava za javnost. Namjeravalo se izaći sa dva kandidata radi privida demokracije i demokratičnosti izbornog procesa. Tražio se i »Trojanski konj« koji će uvjerljivo odigrati svoju ulogu protukandidata. Međutim, tada se pojavio Šimić sa svojom ekipom. To je kod »velikih vođa« HNS najprije izazvalo podsmijehe, no ubrzo se pretvorilo u nedoumice i paniku kad je cjelokupna hrvatska javnost i većina medija stala na stranu promjena. Rezultat te panike i straha da se ne izgube sinekure i pozicije je hitno, na vrat na nos sazivanje izborne Skupštine već u ovom mjesecu – objašnjava Brleković motive Šukera i njegovih suradnika.

Na ovom mjestu se zatvara ograda od armiranog betona kojoj, u ovom slučaju, Šimić ne može prići ni blizu. Stoga ne preostaje drugo nego još jednom servirati zaključak s početka. Kako sada stvari stoje, skorašnja izborna Skupština HNS-a neće donijeti promjenu kojoj se nada ogroman dio hrvatske javnosti.

– Kompletna organizacija HNS-a pretvorila se u okoštale strukture koje je nemoguće razbiti bez radikalne reforme i promjene rukovodstva HNS. Jedan od načina za to bila bi promjena sustava izbora predsjednika, Izvršnog odbora i drugih najvažnijih tijela Saveza tako da svaki klub u Hrvatskoj ima pravo neposredno izjašnjavanja, predlaganja i biranja, s time da bi broj glasova pojedinog kluba rastao proporcionalno s rangom natjecanja. Ne sumnjam da bi se sve dalo urediti tako da se eliminira svaka mogućnost manipulacije i zlouporabe izbornog procesa. Danas imamo višestruki sustav elektora u kojem ne postoji mogućnost neposrednog biranja, a to se pokazuje kao vrlo loše za naš nogomet i rezultira ovakvim situacijama kakve imamo – zaključuje Brleković.

Plenković se oglasio prekasno

Prije tjedan dana je nadolazeću izbornu Skupštinu HNS-a prokomentirao i Andrej Plenković, predsjednik Vlade Republike Hrvatske, poručivši kako bi bilo dobro da u tom procesu ima više kandidata, da iznesu svoje prijedloge i da se formalno mogu kandidirati te da na taj način i HNS napravi iskorak i promjene.

– Bez obzira na to simpatizira ga netko ili ne, premijer Plenković je mudar političar koji je shvatio da je situacija postala vrlo ozbiljna i da nanosi političku štetu i njemu samom i HDZ-u. No, oglasio se prekasno. Ne pamtim da je neki hrvatski premijer izvan vremena Domovinskog rata bio toliko opterećen brojnim i svakodnevnim problemima kao on jer tu su spor sa Slovenijom oko arbitraže, kurikularna reforma, masovno iseljavanje, Agrokor i sve oko njega, Najnovija haška presuda itd… Shvaćam da nije imao vremena za nogomet. Međutim, nije mi jasno zbog čega ga njegovi suradnici čiji je to posao i koji su za to plaćeni nisu na vrijeme upozorili na situaciju u hrvatskom nogometu. Vjerujem da bi premijer ranije pročitao tih par nakaradnih odredbi Statuta HNS-a i da bi znao naći načina da se spriječi ovakva lakrdija od Skupštine i izbora – tvrdi Brleković.

Izborne odredbe su vrhunska podvala

U protekle dvije i pol godine mnogi su se nadali da će nove odredbe Zakona o sportu donijeti promjenu odnosa snaga unutar nogometne organizacije. Međutim, sve je ostalo samo na teoriji.

– Bojim se da Središnji državni ured za sport ne razumije da se HNS nije u potpunosti uskladio sa Zakonom o sportu. Pune dvije godine trajalo je natezanje između Središnjeg državnog ureda i HNS oko usklađivanja. Umjesto da im Središnji ured pokaže autoritet vlasti i odlučnost u provedbi nakane za vladavinom prava, HNS-u su slana »pisma lijepa, pisma duga« bez konkretne učinkovitosti. Na kraju, kad su rukovodioci HNS nakon dvije godine sami shvatili da im najnovije promjene Zakona o sportu ništa ne mogu naštetiti, udostojili su djelomično promijeniti sastav i strukturu Skupštine HNS. Međutim, odredbe Statuta HNS i Poslovnika o postupku kandidiranja, izbora i razrješenja su vrhunska podvala koja teško da bilo gdje drugdje može proći. Dato je pravo klubovima da i oni formalno budu članovi Skupštine HNS, ali su pretvoreni u neizravne ili manje vrijedne članove HNS-a, tako da oni ne mogu predlagati i imati svoje kandidate – objašnjava Brleković.

Luka STANZL/PIXSELL