Izbornici Kolumbije, Jose Pekerman, i Engleske, Gareth Southgate, tješe Mateusa Urribea nakon što je promašio penal, kojim je Kolumbija izbačena sa Svjetskog prvenstva / Foto Reuters
Bolesni način komunikacije raspamećenih navijača s dojučerašnjim idolima nije ništa novo u vrhunskom sportu. Štoviše, prijetnje smrću desetljećima su sastavni dio tog svijeta
RIJEKA – Proteklih je dana bio nemoguće ostati ravnodušan na zgranute reakcije širom svijeta zbog prijetnji smrću upućenih putem Twittera trojici nogometaša, Dancu Nicolaiju Jorgensenu i Kolumbijcima Carlosu Bacci i Mateusu Uribeu, koji u očima pomahnitalih navijača imaju zajednički »krimen« – promašeni jedanaesterci u osmini finala Mundiala. Jednostavno, teško se oteti dojmu da svi ti ljudi koji se danas zgražaju nad brutalnošću modernih vremena imaju nevjerojatno malo saznanja o takvim slučajevima.
Naime, taj bolesni način komunikacije raspamećenih navijača s dojučerašnjim idolima ne predstavlja baš ništa novo u vrhunskom sportu. Štoviše, prijetnje smrću već su desetljećima sastavni dio tog svijeta, i to će, na žalost svakog iole normalnog, ostati još dugo vremena. Zapravo, zauvijek jer ljudska je glupost neuništiva i beskonačna. Ludilo navijača danas nije ništa veće nego prije. Sada je samo puno vidljivije, i to zahvaljujući modernoj tehnologiji, a treba uzeti u obzir i činjenicu da svjetsko prvenstvo prate i ljudi kojima sportske vijesti inače nisu pretjerano važne u životu. Takvi su u šoku kada pročitaju ili čuju da je neki nogometaš zbog Mundiala dobio prijetnje smrću.
Mnogi su se divili fenomenalnom golu kojim je Adnan Januzaj u trećem kolu Skupine G ovog Mundiala Belgiji donio pobjedu nad Engleskom (1:0). No, rijetki su u tom trenutku znali što je taj nogometaš proživljavao prije četiri godine, kada je morao izabrati reprezentaciju za koju želi nastupati tijekom svoje seniorske karijere. Naime, Januzajevi roditelji emigrirali su iz okolice Peći u Bruxelles početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, što je značilo da zbog zemljopisa i obiteljskog stabla može igrati za Belgiju, Kosovo, Srbiju, Albaniju, Tursku i Hrvatsku. Kada se nakon svog devetnaestog rođendana opredijelio za zemlju u kojoj je rođen, Januzaj je počeo dobivati prijetnje smrću zbog svoje odluke.
U nekim prošlim vremenima, dok još nije postojao internet, a kamoli društvene mreže, ljudi su imali jednako bezumne ideje nakon poraza svojih sportskih miljenika. Tada su izbezumljeni navijači sportašima koje su smatrali krivima za neuspjeh mogli prijetiti smrću samo pismima ili telefonom, pod uvjetom da su se na neki način dočepali broja.
Društvene mreže vidljive su svima
Količina navijačkog ludila defintivno je jednaka kao i prije, no tu postoji još jedna razlika između minulih i modernih vremena. Naime, autore prijetnji preko društvenih mreža definitivno je lakše identificirati, a s pismima i anonimnim telefonskim pozivima nešto takvo bilo je praktički nemoguće.
Sličnu sudbinu doživjela je američka tenisačica Biilie Jean King, i to u dva navrata. Prvi put početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada se javno tražila da nagradni fondovi na turnirima budu jednaki za žene i muškarce. Prijetnje smrću opet su postala njena svakodnevica 1981. jer je tada postala prva tenisačica koja je javno priznala da ju privlače žene. No, tada je nasilna zatucanost putovala poštom, pa su ti slučajevi stigli do javnosti dva desetljeća kasnije.
Lennon se pozvao na ujedinjenu Irsku
Prije šesnaest godina, u doba kada društvene mreže još uvijek nisu postojale, Ujedinjeno Kraljevstvo i Republiku Irsku šokirale su prijetnje smrću adresirane na Neila Lennona, tadašnjeg kapetana nogometne reprezentacije Sjeverne Irske. Njegov »grijeh« nije bio promašeni jedanaesterac ili neki drugi kiks na terenu. Lennon je u jednom intervjuu rekao da bi jednog dana želio nastupati za reprezentaciju ujedinjene Irske, koja bi predstavljala cijeli otok, a to je bilo dovoljno da ga njegovi zemljaci skloni Velikoj Britaniji počnu zasipati prijetnjama.
Zemaljska kugla nikada neće doživjeti oskudicu zatucanih i poremećenih primitivaca. Prijetnje smrću već su desetljećima sastavni dio života brojnih sportaša, i to će, na žalost, ostati dok je svijeta i vijeka. Jednostavno, glupost je neuništiva, a ljudima je i najapsurdniji razlog dovoljan da otiđu van granica zdravog razuma.
Zapravo, u tom je kontekstu za kraj najbolje istaknuti slučaj Gabriela Agbonlahora, nekadašnjeg reprezentativca Engleske, koji je prije pet godina na jednoj humanitarnoj utakmici malo čvršće ušao u Louisa Tomlinsona, članu tada iznimno popularne grupe One Direction. Nesretni pjevač iznesen s terena, a ubrzo je utvrđeno da nije ozlijeđen. Međutim, Agbonlahorov Twitter profil odmah je zasut prijetnjama smrću od raspamećenih obožavateljica, odnosno tinejdžerki koje su uz nježne stihove One Directiona maštale o pravoj ljubavi.
