Oživljene uspomene

KAO NEKAD Prit će opet nedeja zapolne… Na Kantridi!

Marko Cvijanović

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

More. Sunce. Učka. I stadion. Najljepši na svijetu. Pustimo standarde zbog kojih danas »utrobe« svih nogometnih stadiona na svijetu izgledaju isto. E, pa ovaj je oduvijek bio poseban. I još uvijek jest. Bez obzira što su stolice izblijedjele, ograde zahrđale, a fasadu načeo zub vremena… Duh Kantride nikad nije i neće iščeznuti



RIJEKA Kao nekad. S noge na nogu. Od Hada ili Miramarea pa nizbrdo… Znanim prečicama. Dok ne pukne pogled, a koža se počne ježiti… More. Sunce. Učka. I stadion. Najljepši na svijetu. Pustimo standarde zbog kojih danas »utrobe« svih nogometnih stadiona na svijetu izgledaju isto. E, pa ovaj je oduvijek bio poseban. I još uvijek jest. Bez obzira što su stolice izblijedjele, ograde zahrđale, a fasadu načeo zub vremena… Duh Kantride nikad nije i neće iščeznuti. Koliko god godina prošlo od posljednje i koliko će ih još proteći do nove utakmice »Rijeke« podno legendarnih stijena.


Armada je sredinom prvoga poluvremena izvjesila transparent na kojem je velikim slovima pisalo: Against modern football! Sigurno ne zato što su najvjerniji navijački riječkoga prvoligaša protiv modernoga nogometa, već zato što im silno nedostaje nogometna romantika iz nekih davnih vremena. I zato je sinoć na Kantridi sve bilo nekako »retro«, ali »retro« u punom sjaju.


Legendarni prvotimci


Legendarni prvotimci »Rijeke«, Milan »Krlja« Radović i Marijan Jantoljak, podigli su na jarbol zastavu što je četrdesetak godina svjedočila najvećim uspjesima riječkoga prvoligaša, Limena glazba »Lovran« je kao nekad prodefilirala tartan stazom, Damir Badurina je, kao u onim prvim »šampionskim« danima s kraja devedesetih, pjevao »Najdražoj Rijeci«, s razglasa je uoči utakmice dopirala milozvučna glazba u hitu svevremenskih Opatijskih suvenira »Kad pride nedeja zapolne…«, na zapadu su se pjevale neke nostalgične pjesme, čak su na sjevernoj tribini i mjestima gdje su se nekad ponosno oglašavale velike riječke firme, umjesto reklama stajale zastave s imenima posrnulih gospodarskih »divova«. »Riječka banka«, »Croatia line«, »Torpedo«, »Rikard Benčić«, »Brodomaterijal«, Tvornica konopa…


Baš sve kao nekad




Iz ormara su se zbog nekih navijačkih rituala iz davnina vadili najdraži dresovi i šalovi, mjesta na centralnoj, B i C tribini dobila svoje nekadašnje »stanare« koji su pred mobitelima pozirali za neke vječne »selfieje«, Kantrida je opet osvojena i s morske strane, oživjele su ćakule u lučici i balkoni nebodera u Pionirskoj, a mariborske »Viole« popunile gostujući sektor i upotpunile pravi navijački spektakl. Ima još. Heberov gol i trk prema grotlu zapada. Taman uoči šezdesete minute i bakljade za pamćenje… Baš je sve sinoć na Kantridi bilo kao nekad.


Naravno da su na tribinama bili i neki novi klinci, koji ne pamte dane kada na Kantridi »Rijeci« ništa nije mogao ni slavni »Real Madrid«. Oni su jučer doživjeli neku svoju »Rijeku« snova. I neka jesu. Došli da bi jednoga dana ispričali svoju priču o Kantridi. Do novog povratka i susreta pod stijenama. Prit će valjda jednog dana opet ta nedeja zapolne… Na Kantridi, naravno!