Povijesni plasman Albanije

Balaj i Roshi: Na EURU bismo voljeli izbjeći Hrvate, znamo da su kvalitetni

Ivan Volarić

akon poraza od Srbije nismo si mogli dozvoliti da ispustimo povijesnu priliku. Kada je sudac označio kraj utakmice u Armeniji, osjećao sam se kao da smo osvojili SP, a ne odveli reprezentaciju na EURO – kaže Roshi



RIJEKA Bekima Balaja i Odiseja Roshija po povratku u Rijeku iz Albanije dočekao je individualni jutarnji trening na Rujevici. Nema popusta kod trenera »bijelih« Matjaž Keka. Centarfor i krilni napadač »Rijeke« dobili su dan više za proslavu povijesnog uspjeha albanskog nogometa, međutim po povratku na Rujevicu naletjeli su na strog riječki režim koji nikome ne dozvoljava previše prostora da se uzdigne.


Nakon treninga albanski dvojac zadržao se kratko na ručku u klupskom restoranu (u VIP prostoru na Rujevici) kod barba Bore i tete Dubravke.  Društvo su im radili Leonard Žuta i ekonom Rustem Gashi. Na meniju su vjerojatno bile i svježe uspomene iz Tirane koja je prošloga ponedjeljka priredila strahovito emotivan doček za svoje nogometne junake.


– Tek kada smo se vratili u Albaniju smo zapravo vidjeli što smo napravili za našu zemlju – započeo je pričljivi dio »Rijekinog« albanskog dvojca Bekim Balaj.




– Svi su bili na ulicama, slavili i dočekali nas kao da smo osvojili, a ne kao da smo se samo plasirali na EURO. Lijep osjećaj, dugo sam već profesionalac, ali nikada se još nisam osjećao tako kao kod po povratku iz Armenije. Sigurno da su to trenuci kada si ponosan na sebe jer si učinio veliku stvar za svoju zemlju, obitelj i prijatelje, na koncu sve Albance širom svijeta. Dirljivo je bilo na primanju kod predsjednika, kada nas je dočekao premijer. Tek tada vidiš koliko je to velika stvar koju smo napravili: odveli smo prvi put u povijesti Albaniju na jedno veliko nogometno natjecanje!



»Rijeka« trenutno ima četvoricu igrača (Balaj, Roshi, Lešković, Vargić) s ovjerenim vizama za odlazak na predstojeće Europsko prvenstvo u Francuskoj. Uvijek naravno postoji mogućnost da netko od njih otpadne s popisa putnika, no isto tako moguće je i da izbornici podebljalju svoj kadar igračima »Rijeke«. Poput Anasa Sharbinija, Mate Maleša i Ivana Močinića. Anas je svojevremeno bio dijelom hrvatske selekcije na Euru 2008. godine, dok su Maleša i Močinića ozljede odvojile od odlaska na protekli SP u Brazilu. Do Francuske može kroz dodatne kvalifikacije još i Slovenije Mirala Samardžića i Romana Bezjaka (na širem popisu).



Ajde – trenslejt


Bekim tečno govori engleski, natuca i hrvatski, te služi kao prevoditelj Odiseju, koji osim albanskim barata još jedino njemačkim jezikom.


– Ajde Bekime – trenslejt – kazao je Roshi pa nastavio »centrirati« svoja razmišljanja suigraču iz vrška napada »Rijeke« i Albanije. – Po slijetanju u zračnu luku u Tiranu dočekao nas je crveni tepih, premijer s medaljama časti koje su dobili svi članovi reprezentacije. Nakon toga smo otišli kod predsjednika države koji nam je također uručio visoka državna priznanja.  Let je kasnio sat vremena, ali unatoč tome, pa i kiši, na ulice je izašla masa ljudi. Od zračne luke do centra grada je oko 15 kilometara, a cijelim putem su nas pozdravljali navijači. Zaustavio se promet. Slavlje je bilo nezaboravno!


Svemu tome je prethodila mala sportska drama sa sretnim završetkom. Albancima je u domaćem ogledu sa Srbijom trebao bod da potvrde izravni plasman na EURO. U želji da trijumfalno odu u Francusku dogodio se bolan poraz. Balaj je sudjelovao u tom porazu za razliku od Roshija koji nije ulazio s klupe.


Dobar domaćin


– Bili smo svjesni velikog pritiska, koji se stvorio i zbog stvari koje nisu samo nogometne. Dobro je što smo se ipak pokazali kao dobar domaćin i da smo zaboravili na ono što je bilo u Srbiji. Trudili smo se kao nacija pokazati svijetu u pravom svjetlu i mislim da smo u tome uspjeli. Jedino rezultat nije bio na našoj strani. Navijači su nas tjerali naprijed do posljednjih sekundi utakmice, svi su priželjkivali pobjedu i veliku proslavu izravnog odlaska na EURO. Međutim, uslijed silne želje izgubili smo u tim trenucima koncentraciju, a na kraju i utakmicu – objašnjava Balaj.


I onda je dodatno narastao pritisak jer posljednja utakmica kvalifikacija protiv rasterećene Armenije se morala dobiti.


– Tu utakmicu odigrali smo pod velikim pritiskom jer smo bili svjesni da smo razočarali cijelu naciju nakon poraza od Srbije. Bili smo jako blizu i jednostavno si nismo mogli dozvoliti da ispustimo povijesnu priliku. Kada je sudac označio kraj utakmice u Armaniji osjećao sam se kao da smo osvojili Svjetsko prvenstvo, a ne odveli svoju reprezentaciju na EURO! – kazivao je Roshi, asistent za posljednji, treći pogodak u tom ogledu.Nisu slavili samo Albanci u domovini, već i oni koje je život odveo daleko od rodnoga kraja.


Rođen: 22. svibnja 1991. u FieruPozicija: polušpica, kriloKlubovi: Apolonia, Flamurtari, Koln, Frankfurt, RijekaUčinak u Rijeci: 9 nastupa, 1 pogodak


Čestitke iz Rovinja


– Dobio sam puno SMS poruka. Recimo od skupine Albanaca koji živi u Rovinju i koje sam upoznao kada sam tek došao u »Rijeku« i proveo određeno vrijeme na pripremama u Rovinju.  Sjajan je osjećaj kada možeš usrećiti ljude, brojne navijače. U Albaniji živi tri i pol milijuna stanovnika, no oko pet milijuna Albanaca živi izvan Albanije. Nisam siguran da će u Francuskoj biti dovoljno ulaznica za sve naše navijače! – dodao je Balaj.


Albanci se ne misle zadovoljiti samo plasmanom na EURO, brojni navijači će vjerojatno očekivati da se napravi korak dalje.


– Kada je bio ždrijeb kvalifikacija, nitko nije očekivao da će Albanija biti među prve dvije reprezentacije. Priredili smo iznenađenje. Pa zašto onda ne probati iznenaditi u Francuskoj. Idemo pokazati svima da smo zaslužili plasman na EURO – kaže Bekim.


Samo ne Hrvatska


Zgodno bi bilo da se u skupini nađu Hrvatska i Albanija. Roshi i Balaj protiv Leškovića i Vargića!


– Samo ne Hrvatska! – spontatno je reagirao Roshi ni ne dočekavši da Balaj prevede pitanje. – Upoznati smo s kvalitetom hrvatskih igrača i rado bismo, barem u skupini, izbjegli Hrvatsku.



Rođen: 11. siječnja 1991. u SkadruPozicija: centarforKlubovi: Vllaznia, Genclerbirligi, Tirana, Sparta Prag, Bialystok, RijekaUčinak u Rijeci: 32 nastupa, 16 golova


Balaj ga je nadopunio jednom internom pričom.


– Ima u našoj reprezentaciji igrača koji su rođeni u Švicarskoj, ali koji igraju za Albaniju.  Njihova braća pak igraju za Švicarsku kao primjerice Đaka i njegov brat. Oni kažu da jedva čekaju igrati jedni protiv drugih na Euru! Mi bismo ipak voljeli izbjeći našu klupsku braću Hrvate!


Nakon razgovora obavljenog na ulazu na zapadnu tribinu rujevičkog stadiona spremno su pozirali onako kako to za slavlja čine albanski reprezentativci u posljednje vrijeme. Ruke su spojili, dlanove raširili, ne zato jer je to dio koreografije neke svjetske glazbene zvijezde.


– Neki naši suigrači imali su u svojim klubovima problema s time kada su to pokazivali zabijajući golove za svoje klubove. Mnogi misle da je to simbol velike Albanije, a  u pitanju je samo dvoglavi orao s albanske zastave – objašnjavali su u glas prvi stranci koji su igrajući u dresu »Rijeke« osigurali plasman na veliko kontinentalno natjecanje.