RIJEKA Ivan Lepinjica preko noći je iskoračio na veliku scenu i među »velike dečke«. O njemu se piše i govori, njega iz utakmice u utakmicu prate skauti mnogih velikih klubova, sutra na Rujevicu stižu novi potencijalni »kupci«, a čelnici Rijeke već razmišljaju o cijeni što se penje do šest milijuna eura.

Lepinjičina priča iz današnje perspektive izgleda kao bajka, ali tko je to mogao pretpostaviti prije pet i više godina kad je tek dolazio u Rijeku? Recimo, Vanja Gregorović, nekadašnji trener u omladinskom pogonu riječkoga prvoligaša, koji je prvi zapazio Lepinjičine nogometne sposobnosti.

– Gledao sam ga na utakmicama selekcija hrvatskih nogometnih središta, vidjelo se odmah da ima ono nešto. Zanimljivo, i brat Igor je bio dobar, i on je kasnije došao u Rijeku, ali Ivan ga je nadmašio. Obojica su stigli na moju preporuku, sjećam se da je Ivan prvi put za Rijeku zaigrao na turniru u Vukovaru kao posuđeni igrač Pazinke, nije imao još ni 14 godina i znam da je u tom razdoblju na njega i Dinamo bacio oko, ali uspjeli smo ga dovesti u Rijeku – kaže Vanja Gregorović, koji je otprilike u isto vrijeme struci na čelu s Predragom Stilinovićem preporučio i Denisa Bušnju.

– Zanimljivo, Bušnja i Lepinjica bili su među najnižima u svojoj generaciji, Ivan se tek poslije izdužio. Što se Ivana tiče, ono što me privuklo je njegov smisao za igru, osjećaj za prostor i pas, a uza sve to bio je i dobro tehnički potkovan. Tada je voditelj omladinske škole u Rijeci bio Predrag Stilinović, koji je od nas trenera tražio detaljna izvješća o svakom igraču kojega bismo kanili dovesti, morali smo za sve njih imati svojevrsno pokriće. Pritom je dosta važno bilo i to što je sportski direktor Srećko Juričić baš u to vrijeme dogovarao s Pazinkom svojevrsnu suradnju, pa su nam čelnici Pazinke maksimalno izašli u susret kad je Ivan trebao postati igrač Rijeke. Naravno, veliku ulogu u cijeloj priči odradila je i Lepinjičina mama koja je donijela konačnu odluku da Ivan nastavi karijeru u Rijeci.

Gregorović je posebno bio ponosan kad je Lepinjica nedavno debitirao na Rujevici protiv Osijeka i u svom prvom seniorskom nastupu pred riječkom publikom postigao prvijenac. Scenariji nije mogao biti ljepši.

– Naravno da mi je bilo drago, odigrao je odlično tu utakmicu i još zabio gol. Naravno da mu je poslije te utakmice i samopouzdanje dodatno naraslo, probio je led, bilo mu je lakše igrati u utakmicama koje su slijedile. Lijepo je saznanje kada znaš da je onaj mali Ivan iz pionirskih dana izrastao u pravog igrača.

Budući da život često zna biti nepravedan, u nogometu pogotovo, Gregorović je Lepinjičin igrački uzlet dočekao daleko od Rujevice s koje je morao otići bez objašnjenja. Otkaz je dobio – pismenim putem, a danas umjesto riječkih, školuje američke nogometaše!?

– Dobio sam poziv od nekadašnjeg igrača Orijenta, Dannyja Budimira, koji je u Chicagu po okončanju igračke karijere otvorio menadžersku agenciju. On je s jednom američkom selekcijom stigao na Memorijalni turnir vukovarskih branitelja za pionire, pomažem mu u skautingu i treninzima. Iz Rijeke sam otišao prije tri godine, s jedne strane mi je postalo lakše, jer sam se tih godina kao voditelj selekcija igrača do 15 godina puno iscrpio. S druge strane, naravno da sam bio jako razočaran, pogotovo načinom na koji sam morao otići. Nisam zaslužio tako nešto, jer sam u to što sam radio uvijek davao cijeloga sebe. Nema veze, i takva iskustva u životu katkad dobro dođu. Idemo dalje – zaključio je Gregorović.