RIJEKA Sport je desetljećima »doručak, ručak i večera« u riječkoj obitelji Čohar, jedinstvenim primjerom u riječkom sportu. Otac Drago i sin Vlado bili su u svoje vrijeme igrači, djelatnici Škole nogometa, a na koncu i direktori nogometaša Rijeke u razdoblju koje je trajalo skoro pola stoljeća. Svaki je na svoj način ostavio duboki trag u riječkom nogometu.

Brazdu je zaorao otac Drago, rođen 9. veljače one 1950. godine, od početnih dana u mlađim pogonima Orijenta, preko juniora Rijeke do seniorskog sastava Rovinja iz kojega je otišao u jakog drugologaša Orijenta da bi s Krimeje došao na Kantridu igravši pri proboju u Prvu ligu i postižući potom prvoligaške golove. U nastavku priče bio je nakon rada u omladinskom pogonu direktor Rijeke, potom i trener u Pomorcu, Orijentu, Krku, Rovinju, Žminju... Stariji ljubitelji nogometa pamte da je one 1974. godine dao posljednji gol »bijelih« u pobjedi nad Novim Sadom 4:1 za ulazak među prvoligaše, a onda i prvi gol Rijeke u Prvoj ligi s Proleterom, kada je na Kantridi bilo 2:2.

U zapaženoj karijeri Drago je promijenio niz poznatih trenera, koji su mu ostali dragi, ispada da ga nije vodio samo Ćiro Blažević.

- Moram spomenuti Tihomira Mrvoša i Ivana Đalmu Markovića, koji su mi bili treneri u omladinskom pogonu kao i našega tehnika Karla Kruljca, koji nas je skupio. U Prvu ligu su nas uveli Ive Šangulin i Vladimir Lukarić, za nagradu su dobili Gojka Zeca. No, on je bio jedan kulturan, pametan čovjek, vrlo korektan. Kasnije su dolazili drugi. Danas se trenere često mijenja, izgubi se utakmicu i promijene ga. Poslije Zeca je na Kantridu došao Dragutin Spasojević koji je bio uspješan, osvojio je Kupove.

Bolest je Dragi okončala igračku karijeru vrlo rano, kada je još mogao mnogo dati nogometu. U svemu je jako zahvalan svom klubu.

- Igrao sam relativno kratko, ali za to me razdoblje vežu lijepe uspomene. Budući da sam igrao samo deset godina, jako sam zadovoljan s karijerom. Rijeka mi je pružila sve. Bio sam najbolji igrač na »Kvarnerskoj rivijeri«, pa ušao u Prvu ligu u kojoj sam igrao tri godine da bi prestao radi bolesti. Rijeka mi je omogućila da budem trener u omladinskom pogonu, na kraju i direktor kluba. Prije svega zahvala predsjedniku Ljubi Španjolu, koji je svima nama omogućio dobar status...

OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU