Dinamo je vjerovao da će na svojoj travi u Maksimiru imati posljednju prigodu za obranu naslova. Dugo su jedanaestorostruki prvaci Hrvatske vodili »specijalni psihološki rat« da bi stvorili preduvjete za takav scenarij. Ostali su bez »posljednje šanse« jer je Rijeka projurila HNL-om, sačuvala pet bodova prije posljednjih devedeset minuta. Zar može biti većeg zadovoljstva od činjenice da ti aktualni prvak mora predati krunu bez obzira na to kakav će biti ishod susreta. Maksimir u subotu navečer mora zapljeskati Riječanima. Bilo bi korektno, ali i ne mora, dovoljno će biti navijača Rijeke, više od pet tisuća, može se očekivati još jedna noć šampionskog ludila.

»Na njihovu mjesto još bi se više proveselio«…, rekao je Matjaž Kek, tvorac čuda s Rujevice, svjestan da ima »pola autobusa ranjenih«. Rane su psihofizičke. Kao što je momčad za promociju prvaka zamotao u celofan »Kekove filozofije«.

– Mijenjat ću samo što mislim da treba mijenjati…

U srijedu je u Varaždinu ona važnija od utakmice s Dinamom, finale Kupa Hrvatske, bitka za Rabuzinovo sunce. Apetit dolazi jedući – Riječani žele sve. Dvostruku krunu. Teško je kazati tko će ostati na Rijekinoj klupi u Maksimiru. Ali sigurno je da bi bilo dobro da na desnom beku zaigra Martić, da dva zadnja vezna budu Maleš i Čanađija, da u igri prema naprijed, onom prepoznatljivom sustavu 4-2-4 Matjaž Kek pronađe mjesta za Slovenca Črnica i Rumunja Mateija… Biserni su igrači. Črnica, recimo, na Andrijaševićevo mjesto. Kek je nakon utakmice s Cibalijom skinuo kamen sa srca, masku s lica, oklop s tijela. Emocionalno ogoljen. Jer, kako sam reče, najveći je to uspjeh njegove karijere. Razumljivo, Hrvatsku je bacio pod noge. Moćnog Dinama natjerao na kiseli osmijeh dobrodošlice.

Ljudi obožavaju Maribor, Kekov grad. Antitalenat za nogomet bio je gradonačelnik Rijeke, Vojko Obesnel, iako mu je lopta u DNK, otac Milan igrao je za – Maribor. Tajna veza Rijeke i Maribora. Ali postoji još jedna, veliki čovjek, dominikanac Marijan Jurčević, stric je Kekove žene – Gordane! Trebalo bi napraviti istragu je li rakija stigla do njegova brata u – Maribor.

Matjaž Kek je riječki nogometni junak. Miškovićev i Juričićev trijumf. Bili su gromobrani kada je grmjelo, ponizni u uspjehu. HNK Rijeka ponosa teče s Rujevice, preplavila je cijeli grad. Naslušao sam se priča da je Rijeka »mrtav grad«. Nogometaši su ga oživjeli… Svaki dan jedan doček, jedno slavlje… Bit će tako u subotu nakon Maksimira i službena proglašenja prvaka, bit će tako u srijedu… S duplom krunom.

Rijeka u Maksimiru nema što izgubiti, ali mora nastupiti šampionski autoritativno. Tako se postaviti, bivšim prvacima Hrvatske pokazati tko je novi gazda na ovim prostorima. Kek je jednom dobio Kup utakmicu (1:0), prije tri godine, ali nikada nije pobijedio u utakmici za bodova! Rijeka je u Maksimiru tradicionalno skakala na ražanj, poput ovce… U sedam desetljeća samo šest pobjeda! Prva u godini Miškovićeva rođenja (1965.), kada je s klupe dirigirao veliki Stojan Osojnak, a tri gola (3:2), postigao jedan od najboji strijelac u povijesti Rijeke, Splitovac Tonči Gulin. Jednom je Marijan Brnčić pobijedio Ćiru Blaževića (2:1, Desnica i Radović), a zapaprili su im Ivan Katalinić i Dragan Skočić. Jedino je Gračan dvaput napuštao Maksimir kao – pobjednik! Šest pobjeda u 70 godina!

U subotu navečer Rijeka u Maksimir prvi puta stiže kao – prvak Hrvatske! Kekove trupe spremne su, bez obzira na sastav, pokazati svoju snagu. A sve će to biti samo uigravanje za Varaždin. Finale Kupa Hrvatske u srijedu.

Matjaž Kek dnevno daje po nekoliko intervjua. S osmijehom na licu. Slovenski »luđak s Rujevice«, El Loco Matjaž, kao Marcello Bielsa. Svi su mislili da je »lud« dok nije osvojio naslov. Sada je genije! Usput, Bielsa je posljednji intervju »jedan na jedan« dao prije trideset godina… Jednom je Talijanu u Ateni 2004. godine, kada je osvojio olimpijski naslov s Argentinom rekao:

– Može, ali razgovarat ćemo o Michelangelu.

Miškovićevom Michelangelu ime je – Matjaž!

snimio Silvano JEŽINA