Preduvjeti uspjeha

Četrnaest mjeseci nakon selidbe u trening kamp: Na rujevičkom tepihu rađa se šampionska ekipa “Rijeke”

Ivan Volarić

Mario Gavranović »uhvaćen« za jedne od svojih atrakcija / snimio V. KARUZA

Mario Gavranović »uhvaćen« za jedne od svojih atrakcija / snimio V. KARUZA

Osim kvalitetnog trenera i igrača te adekvatne klupske logistike, riječki prvoligaš prvi put u svojoj povijesti raspolaže i za hrvatske prilike vrhunskim uvjetima za rad, trening i natjecanje prve ekipe



 Zahvaljujući odličnim partijama prve momčadi svima zajedno promakao je jedan važan datum u životu riječkoga nogometnog prvoligaša: godišnjica preseljenja »bijelih« s Kantride u novi dom na Rujevici. Povijesni trenutak za riječki nogomet, koji se dogodio pretprošlog ljeta početkom kolovoza, ne doživljavaju svi jednako pozitivno. Dio navijača još uvijek se teško miri s privremenom selidbom službenih utakmica omiljenog kluba na drugu gradsku adresu. Razloga je pregršt, od cijena ulaznica preko prilaza samom stadionu do činjenice da privremeni stadion na Rujevici nikada nije bio zamišljen kao trajno rješenje i samim time njegova uloga nije postati središtem društvenog života kluba, kao što je to bila Kantrida. Možda je upravo taj posljednji čimbenik najviše utjecao da se kod dijela navijača stvorio određeni animozitet prema Rujevici. Kantrida je bila otvorena prema svakom dobronamjerniku tijekom cijeloga dana i svih 365 dana u godini. Ostavljala je mogućnost druženja navijača, slučajnih ili namjernih susreta s igračima, trenerima, ljudima iz uprave što na Rujevici nije moguće.



– Sigurno da su uvjeti za rad vrlo važni u radu jednog kluba i jedne ekipe – govori bivši trener i igrač »Rijeke«, koji je preseljenje s Kantride na Rujevicu dočekao u svojstvu sportskog direktora kluba. – Godinama su naši treneri i igrači trenirali u lošim uvjetima, morali se seliti s jednog na drugo igralište, a to je sigurno remetilo koncentraciju tijekom treninga i kvalitetu rada. Sada smo prvi put u situaciji da imamo kvalitetne terene za trening, da se može unaprijed planirati rad i da se može kvalitetno raditi. Uvjeti za rad su bitan element, ali nisu sami po sebi dostatni za uspjehe. Vrlo bitna je kvaliteta rada i kvaliteta igračkog kadra. Sada imamo kvalitetni teren i za igranje utakmice, jedna kiša ne može ništa poremetiti kao na Kantridi. Osim toga, takvi uvjeti utječu i na stil igre. U ovakvim uvjetima može se sprovoditi potpuno drugačiji način igre, kratkih pasova i brze transformacije, što se prije nije moglo ostvariti. Više se išlo na duge lopte i borbenost.



Negativni efekti




Doduše, i u klubu su u tom dijelu možda mogli pokazati malo više fleksibilnosti i barem povremeno otvarati treninge za navijače, što je praksa koju upražnjavaju i puno veći klubovi od »Rijeke« nastojeći na taj način dodatno potaknuti sinergiju navijača i igrača. Doduše, svi ti prijepori oko zamjenskog stadiona na Rujevici jedna su zasebna tema koja će vjerojatno dominirati navijačkim krugovima barem do onog trenutka dok predsjednik Damir Mišković uz pomoć gradskih struktura (čeka se GUP), ne pokrene projekt izgradnje novoga stadiona na Kantridi.


Ono oko čega nema nikakvog prostora za rasprave i što Rujevici nitko ne može oduzeti jest značajna, možda i presudna uloga u svakodnevnom životu kluba, a posebno prve momčadi, koja prvi put u svojoj povijesti trenira u primjerenim uvjetima za rad.



– Nisam imao prilike trenirati i voditi momčad na terenima na Rujevici, ali prema onome što sam čuo i vidio očito je da su uvjeti osjetno bolji nego na Kantridi – govori Mladen Ivančić, bivši igrač i trener »Rijeke«, koji sada obnaša funkciju instruktora HNS-a za regiju zapad. – Sigurno da je cjelokupna trenažna infrastruktura s kojom sada raspolaže prva momčad »Rijeke« modernija, kvalitetnija od one kojom je klub ranijih godina raspolagao. Sada više ne ovisi toliko toga o nizu vanjskih faktora, kao što su primjerice vremenske prilike. Svi znamo kakva je Kantrida znala biti za jesenskih kiša i naravno da je u tom smislu igranje i treniranje na boljoj podlozi značajna prednost za ovu momčad. Isto tako ovo je i velika pomoć u radu s mladima. Hvala Bogu nema više šljake, nema više umjetne trave, koja je idealna za obuku igrača do 15 godina, no kod starijih uzrasta nogometaša stvara probleme.



Četiri terena


Tko god malo duže prati »Rijeku« vrlo dobro zna da su »bijeli« desetljećima imali strahovitih problema s organizacijom treninga. Treniralo se na jedinom pomoćnom terenu sa šljakom, kasnije umjetnom travom pa improviziralo s treninzima na stotinjak kvadratnih metara trave iza golova na glavnom igralištu, radilo se i na travnjacima upitne kvalitete u riječkom prstenu – Šmriki, Krasici… Nerijetko treneri prve momčadi nisu ujutro znali gdje će trenirati poslijepodne.



– Svi znamo kako je to nekada funkcioniralo – započeo je Robert Rubčić, bivši trener, igrač i sportski direktor »Rijeke«, koji trenutno obnaša funkciju voditelja škole i trenera prve ekipe ŽNK »Istre 1961«. – Nekada smo kod Skoblara i Brnčića trčali po livadama iza igrališta u Brnasima. Sjećam se i da smo išli na pripreme na Petehovac, gdje uopće nije bilo igrališta! Kasnije kada sam postao trener prve ekipe nam se nerijetko događalo da nekoliko sati prije treninga nismo znali gdje ćemo trenirati. Osim toga, nije isto igrati na dobrom travnjaku i u kaljuži kao što se meni dogodilo na klupi »Rijeke«. Nije isto niti kada tvoja momčad mora odigrati 17 utakmica u blatu, a primjerice »Dinamo« jednu ili dvije po sezoni. Sve to utječe i na energetsku potrošnju i na raspoloženje igrača. Zahvaljujući Miškoviću »Rijeka« je sada uz »Dinamo« prva u Hrvatskoj po pitanju uvjeta. Sigurno je da je to, uz činjenicu da postoji financijska stabilnost i kontinuitet struke, vrlo bitno za ostvarivanje rezultata.



I sam glavni travnjak podno legendarnih stijena je posljednjih godina znao za velikih kiša poplaviti, a treneri se za jesenskih dana nerijetko znali žaliti da u takvim uvjetima jednostavno ne mogu kroz treninge održavati tenziju u momčadi i formu igrača. Sve to iz sadašnje perspektive izgleda kao neka davna i zaboravljena prošlost. Igrači »Rijeke« danas na Rujevici imaju na raspolaganju gotovo četiri igrališta u savršenom stanju, uključujući glavni teren koji i za najvećih kiša ne doživljava značajnije promjene. Osim toga, u utrobi zapadne tribine su isključivo prvotimcima na raspolaganju fitnes, sauna, bazen…, sve ono što je odavno trebao imati jedan klub koji misli ozbiljno. Uzme li se sve to u obzir dobiva se jasnija slika »šampionske« »Rijeke«. U nogometu se malo toga događa slučajno pa tako nije slučajan ni rezultatski uspon »Rijeke« koji bi mogao rezultirati povijesnim uspjehom – naslovom prvaka. Osim kvalitetnog trenera i igrača, te adekvatne klupske logistike, »Rijeka« prvi put u svojoj povijesti raspolaže i za hrvatske prilike vrhunskim uvjetima za rad, trening i natjecanje svoje prve momčadi.