RIJEKA  Radni bi naslov trebao biti od plastičnih boca do Prve lige u samo jedanaest godina, a to bi bio dobar naslov za jednu motivacijsku knjigu ili odličan predložak za motivacijaski seminar. No, zaista bi nepravedno bilo samo ih vezivati uz njihove skromne početke, ma koliko oni simpatični bili, jer u tih jedanaest godina zaista su napravili puno. Plasman u Prvu ligu košarkašica to samo potvrđuje. Oni nisu instant priča kakvih je minulih godina bilo puno, oni su FSV.

– Plasman u Prvu ligu kruna je našeg četverogodišnjeg, petogodišnjeg rada s djevojkama – započet će Goran Lončar, ponosni predsjednik Košarkaškog kluba FSV. – Apsolutno zasluženo djevojke su izborile plasman u Prvu ligu, moram reći uz veliku podršku Grada koji je stajao uz nas čitavo vrijeme vjerujući u ovaj naš projekt što je počivao na realnim osnovama. Ovo je stvarno super uspjeh, cure su se uspjele plasirati u Prvu ligu. Željeli smo to zbog nadogradnje našeg programa, to je ono što nam je trebalo. Osim toga, dvije godine smo pokušavali, ali ove nam se godine napokon sve posložilo.

Nije da u FSV-u nisu imali uspjeha i do sada, u Hrvatskoj su prepoznatljivi po radu s mlađim dobnim uzrastima, ali uspjeh neke seniorske ekipe ipak je najveće ogledalo rada kluba.

– To je istina, kao što je istina da je ovaj uspjeh i rezultat tog našeg rada u mlađim uzrastima. Odavno smo si zacrtali naš temeljni cilj, davno smo odlučili da ne želimo preskakati stepenice, nego ići korak po korak i na taj način graditi našu priču. Gro ove ekipe što je ušla u Prvu ligu čine djevojke koje su kod nas počele igrati košarku, s nama su od škole košarke. To je to. Sve je izgrađeno na normalnim osnovama i zato je ovo slavlje slađe. Prije jedanaest godina krenuli smo od Prve B lige, skupljali smo kunu po kunu, bocu po bocu, prve dvije godine nismo bili na proračunu Grada, imali su malo razumijevanja za nas, odmahivali su rukom, ali kada su shvatili da smo ljudi od riječi, kada su shvatili koji je naš način rada to povjerenje počelo se povećavati. I ovo je sada zaista kruna čitavog tog rada. I dalje smo mi veliki entuzijasti, i dalje radimo s vrlo malo financijskih sredstava, svaku kunu dva puta okrenemo, puno je tu volje, snalaženja na svaki način, i dan danas kukamo, tražimo, molimo, ali ništa nam nije došlo samo od sebe, ništa nam nije darovano. Sve smo zaslužili i zato smo danas jako emotivni. Na koncu, samo se jednom prvi put ulazi u Prvu ligu. Mogli smo mi i ranije početi slaviti, ali smo čekali da sve završi.

Budući da klub počiva na zdravim temeljima i funkcionira u prilično realnim okvirima u FSV-u su itekako svjesni da će Prva liga za njih biti itekako velik izazov.

– Prva liga će biti velik izazov i financijski i organizacijski i igrački. To smo mi već ustanovili. Nismo u sve ovo ulazili bez tog saznanja, uvijek smo gledali korak naprijed i promišljali što će to značiti kada se dogodi. Pripremali smo se za ovo dvije godine, imali smo i plan A i plan B tako da nas niti na tom polju ne očekuje previše nepoznanica. Dosta smo upoznati s čitavom tom pričom, a sada imamo i slatke brige. Kako nam dolaze čestitke klubova, tako nam dolaze i priče o tim slatkim brigama. No, s tim se mora živjeti.

Najljepše što se može jednom malom klubu dogoditi je gledati kako iz godine u godinu raste zajedno s djecom iz svog pogona. A u FSV-u proživljavaju upravo takve dane.

– Ove smo godine debitirali sa seniorskom ekipom u A-2 ligi i ostvarili smo zaista dobar uspjeh. Bili smo četvrti, što je za juniorsku ekipu s jednim starijim igračem izniman uspjeh. Za naše juniore, koji su trenutačno na završnici juniorskog prvenstva Hrvatske, to je bilo neprocjenjivo iskustvo. Stanje u košarci u Rijeci je takvo kakvo jest, Kvarner je pao kvalitetom, a mi smo tu. Nećemo reći da iduće godine napadamo ulazak u Prvu ligu, ali ćemo sigurno pokušati napraviti još jedan iskorak. Za neki veliki iskorak nismo spremni niti financijski, niti igrački, ali ako nam se poslože zvijezdice znat ćemo reagirati. Uostalom, za godinu, dvije naši će klinci stasati baš poput djevojaka i to je pravi put. Ponavljam, korak po korak, bez nerealnih ambicija i velikih skokova.

Ako ništa drugo u klubu više ne moraju brinuti gdje će djeca igrati kada okončaju juniorski staž.

– Dobili smo kapu seniorske ekipe i kod košarkaša i košarkašica, prije nekoliko godina smo razmišljali što ćemo s djecom, sada to više ne moramo. Uvijek realno, uvijek na zemlji, ne letimo jer tko visoko leti uvijek brzo i nisko pada, a to zna biti jako bolno. Imamo tih primjera. Najbitnije je da si mi svi možemo pogledati u oči, da nema iza nas nikakvih repova i da mi nikome ne želimo zlo. Želimo samo sve najbolje za našu djecu. To je ono što nas drži od početka i to je naša idejna nit vodilja – zaključit će Goran Lončar.