U ponedjeljak je na Drugome programu Hrvatskoga radija počelo emitiranje serije glazbenih emisija o kralju funka Dini Dvorniku čiji je autor Zlatko Turkalj Turki.

Kako ste došli na ideju za serijal o Dini Dvorniku?

– Mišljenja sam kako Dino za vrijeme života nije bio dovoljno priznat, ozbiljno shvaćen i hvaljen kao autor, pjevač i producent. Koliko je puno toga odličnog napravio, najbolje pokazuje podatak kako je i danas njegova glazba neizostavni dio radijskih programa. Upravo zbog svega navedenog odlučio sam realizirati ovaj serijal emisija o Dini Dvorniku i to zajedno s ljudima koji prvenstveno govore o njemu kao glazbeniku i inovatoru domaće glazbene produkcije, ali i motivatoru i glazbenom uzoru.

Pretpostavljam da nije bilo teško pronaći sugovornike?

– Nije, jer to je uglavnom ekipa koja je počela graditi karijeru i svoje prve pjesme objavljivati u vrijeme kada sam i ja počeo raditi na radiju. Tako da se jako dugo i dobro poznajemo. Zajedno smo puno toga prošli i proživjeli puno lijepih trenutaka, promocija, koncerata i radijskih gostovanja. Kako smo generacijski bliski, danas kada je glazba u pitanju dobro možemo odvagati što je u vrijeme nastanka stvarno zaslužilo pažnju i što je jednako dobro i zanimljivo puno godina nakon što je snimljeno.

Hommage Dini Dvorniku

Koliko ste, dok je bio među nama, pratili lik i djelo Dine Dvornika?

– Imao sam taj privilegij da je Dino dosta često gostovao u mojim emisijama i promovirao nove pjesme. Bilo je i perioda kada se do njega nije baš lako moglo doći ili s njim precizirati i dogovoriti gostovanje. U tim situacijama uvijek mi je pomogla Danijela Dvornik koja i u ovom radijskom serijalu ima važnu ulogu.

Jeste li snimajući emisiju doznali nešto o Dini Dvorniku što do sada niste znali?

– Neki potpuno novi događaj ili situaciju ne, ali nove detalje da. Posebno je bilo zanimljivo čuti kako su svi sugovornici opisivali suradnju s Dinom. Premda su razgovori snimani odvojeno, svi su istakli rijetko viđenu strast prema glazbi i ozbiljnost koju je imao Dino u pripremama za snimanje pjesama. Ozbiljnost koja se kako su naglasili najviše očitovala u njegovom razmišljanju kako će reagirati publika. Gibonni je recimo pored ostalog istaknuo: »Bio je pravi alfa mužjak. Ono kako se Dino ponašao, to je bio model za sve nas oko njega«.

Imate li vlastitog favorita među njegovim pjesmama?

– Da imam, to je pjesma »Biti sam«.

Sve snimke bit će objavljene na vinilu i dio su glazbene akcije Zimzeleno, a novo. Kako ste došli na ideju za pokretanje te akcije?

– Zimzeleno A novo podsjetnik je na antologijske glazbene materijale, koji su u vrijeme nastanka bili korak ispred vremena i obilježili su hrvatsku glazbenu produkciju šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina. Pored toga riječ je o projektu koji ima za cilj predstaviti i nove glazbene snage. Do sada su objavljena tri vinila i dvostruki cd sa svim snimkama.

Na četvrtom izdanju na A strani vinila nalazit će se šest pjesama koje je snimio Dino (»Misliš da sam blesav«, »Zašto praviš slona od mene«, »Ljubav se zove imenom tvojim«… ), a na B strani šest novih verzija pjesama i to u verzijama poznatih izvođača. Ovaj je album hommage Dini Dvorniku.

Mladi glazbenicibrzo odustaju

Radili ste i na showu The Voice. Pratite li glazbene talente koje je show iznjedrio?

Je li mladim glazbenicima danas teško probiti se na glazbenoj sceni?

– Nije. Samo je problem što dobar dio njih želi izgledati i zvučati kao netko tko je trenutačno na Top listama. No, najveći je problem što brzo odustaju.

Jedan ste od najboljih promotora hrvatske glazbe. Koliko se ona promijenila od početka vaše novinarske i voditeljske karijere?

– Svako vrijeme nosi svoju modu, način i stil života, a u to je naravno uključena i glazba. Prije recimo 30 godina sve je imalo svoj red, karijere su se gradile stepenicu po stepenicu. Jednostavno postojala su pravila i morao si zadovoljiti pojedine kriterije da bi mogao krenuti u novo osvajanje i napravio taj novi korak, zakoračiti na novu stepenicu. To je vrijeme kada su svi čimbenici glazbene industrije od autora, glazbenika, izvođača i diskografa imali strategiju što s pojedinim glazbenim materijalom žele. Danas toga gotovo da i nema, te važne povezanosti koja daje priliku i pjesmi i izvođaču. Najbolji primjer koliko je to važno je uspjeh albuma »Život nije siv« koji je snimila Mia Dimšić.

Gibo i Nina

Prate li hrvatski glazbenici svjetske trendove?

– Većina da, i u tome nisu loši, samo to je i svojevrsna zamka jer biti in i imati u pjesmi isti loop kao 100 drugih izvođača samo je ponavljanje nečega što su ljudi već čuli i zavoljeli slušajući original. Nisam pristalica slijepog praćenja bilo kakvog trenda, već kada je on u funkciji nadogradnje osobnog kreativnog rada.

Za neke glazbene zvijezde poput Nine Badrić i Gibonnija možete reći da ih poznajete od početka njihove glazbene karijere. Jeste li već tada znali da će upravo oni postati velika imena hrvatske glazbene scene?

– To je uvijek teško reći jer puno toga ovisi o spletu okolnosti, motivima i stvarnim željama. No, u slučaju Gibonnija i Nine njihove prve snimke koje sam dobio imale su svojevrsni žar, odmak od tadašnje domaće glazbene ponude. Znali su točno kako ne žele zvučati. Najviše od svih vjerovali su u svoj rad i što je najvažnije od početka su zauzeli stav s kojim su branili sve što su snimili. Upravo zato su i uspjeli i danas su jedni od naših najboljih izvođača, premda dobar dio tadašnjih glazbenih moćnika i mudraca nije prepoznao u potpunosti njihov talent i sugerirao im da se bave nečim drugim.

Iznenađenje za 50-i

U vašoj biografiji stoji da ste studirali kemiju na PMF-u, no na kraju završili novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti. Što se to u vama prelomilo da ste odustali od kemije i postali novinar?

– To je vrijeme kada sam već radio na radiju i imao autorske emisije, a dan na PMF-u počinjao je laboratorijskim vježbama i kolokvijima. Predavanja su bila na više lokacija u Zagrebu i dan bi završio iza 21 sat. S druge strane rad na radiju počinjao je u 8 sati snimanjem jinglova i reklama, a od 12 sati vođenjem i uređivanjem programa. Dvije godine sam teško balansirao, a onda sam dobio ugovor o radu.