Interview

Željko Vela: ‘Mozak sportskog TV komentatora mora malo biti kao protočni bojler’

Siniša Pavić

Foto: Denis Lovrović

Foto: Denis Lovrović

Mislim da je danas izuzetno važno imati osjećaj za mjeru i da je zapravo najbitnije posredovati u prijenosu neku emociju koja se u tom trenutku događa, ili neku dramatiku, atmosferu



I to se dogodilo. Utakmice hrvatske nogometne reprezentacije od sada će, sljedeće četiri godine, prenositi Nova TV. Da bi sve prošlo bez stresa u pomoć je pozvan rutiner – Željko Vela! Vratio se Vela tamo gdje je četiri godine bio urednik sporta, sve do 2015. godine.


Sada je šef prodaje za tržište Istočne Europe u MYD-Sports, ali je, a to gledateljstvo itekako zna, u zadnjih dvije godine i komentator svakojakih sportskih čudesa za Sport Klub. A kako je Luka Modrić nema koji dan primio nagradu za najboljeg europskog igrača, nije bilo druge nego s osvjedočenim štovateljem Real Madrida razgovor započeti baš s tim.


– Ja mogu na to samo reći – konačno i napokon!




Kao navijač reprezentacije, navijač Reala, ljubitelj dobrog nogometa, ili kao ljubitelj toplih ljudskih priča?


– Ponajprije kao netko tko cijeni da nagrada dođe u ruke nekome tko je stvarno zaslužuje svojim igrama na terenu i svojim značenjem za momčad. Malo se samo treba razumjeti u nogomet da vidiš koliko je Luka Modrić bitan za svaku ekipu u kojoj igra i koliko svakog svoga suigrača čini boljim. Zapravo, nemam što reći osim toga da je to super zasluženo.


Foto Nova TV


Foto Nova TV



No, trebalo je nama puno godina dok nismo Modriću priznali znanje. Možda ste zakazali i vi sportski komentatori, možda nam niste to dobro objasnili!?


– Može biti da i jesmo, ali mislim da je zapravo jedan veliki razlog površno gledanje na nogomet, to što su vrlo često o nogometu govorili ljudi koji ne znaju previše o nogometu. Uzeli bismo statistiku, rekli ovaj je dao pet golova i imao 11 asistencija i on je bolji nego Modrić koji je dao jedan gol i imao četiri asistencije. To je samo bolja statistika, ali kada pogledaš kako izgleda igra, kako izgleda utakmica, kako Modrić bez napucavanja lopte visokom napadaču koji će je zadržati pet sekundi pomakne ekipu kroz igru i kroz pas 20 metara dalje prema protivnikovom golu, onda vidiš koliko je taj čovjek vrijedan svakoj ekipi, svakom treneru. Sjetit ćete se kako je prije nekoliko godina bio ismijavan svaki novinar koji bi kazao, napisao da je Luka Modrić imao predasistenciju.



Domaći nogomet. Gdje smo, što smo, kakvi smo?


– Ha, koju sad sferu otvoriti, privatnu ili profesionalnu!? Ajmo ovako. Ja se, između ostaloga, bavim domaćim nogometom i kroz svoj posao, jer moja firma ima prava na HNL izvan Hrvatske. Mi smo taj, konkretno ja sam, hrvatski nogomet izvezli u nekoliko zemalja tipa Češka, Slovačka, Švedska…


Mogu reći da radim kao promotor HNL-a i nije se nikada nitko žalio da su utakmice katastrofa. Naravno da je prvenstvo puno zanimljivije otkada se pojavila i Rijeka, otkada nije više bipolarno, a često i jednopolarno. Bilo bi dobro da, uz Dinama i Rijeku koji su tu, i Hajduku napokon krene, makar ne znam hoćemo li ga dočekati za ovog života, da se podigne još netko pa da imamo prvenstvo koje je potpuno neizvjesno.



U natjecateljskoj sam formi


Tko je imalo igrao nogomet, jasno mu je koliko je dodavanje prije asistencije strahovito bitno. U jednoj rečenici rečeno, obračunavati se s ljudima koji osporavaju Luku Modrića nogometaša znači, obračun je s neznalicama. To je uzaludan posao. Ako ne znaju, nikada neće ni naučiti.


Je li za razumijevanje onog što Modrić igra zaslužna i tehnologija? Grafike, dronovi, kutovi kamera čine da se ta predasistencija bolje vidi. 


– Može biti, ali nije da ta predasistencija prije nije postojala. I s malo lošijim prijenosom mogao si vidjeti kako čovjek prima loptu, kako bježi od faula, kako često pleše oko lopte koja se miče tamo gdje on želi ići, kako nađe prostor i ne da da mu protivnik prekine akciju.


Četiri godine reprezentacije na Novi TV. Tajming se čini divan. Ima li kakvog opterećenja?


– Tajming je odličan. Opterećenja nema, jer nije da prvi put nešto komentiram. Osim toga, nešto manje je poznato, ali radio sam reprezentaciju zadnje dvije godine na Sport Klubu.



Foto Denis Lovrović


Foto Denis Lovrović



U formi ste?


– U natjecateljskoj sam formi, da.


Danas gledatelj mora imati sto kanala da bi odgledao sav nogomet jer je posvuda nešto, ništa na jednom kanalu. 


– Što se tiče reprezentacije, za široke navijačke mase je najvažnije da je ta reprezentacija ostala na jednom od kanala koji se može gledati s običnom, najobičnijom antenom, bez ikakvih dodataka. Ali, ako hoćeš gledati sav nogomet, ili sav vrhunski nogomet, ili barem jedan njegov dio, onda moraš imati jedan od sportskih paketa. Nogomet, onaj vrhunski, sve će manje i manje stanovati na nacionalnim kanalima, jer je to tako svugdje u svijetu, u velikoj većini zemalja gdje postoje jake komercijalne televizije.



Koja to ljubav veže vas i Marka Šapita s HRT-a da jedan o drugom kazujete samo lijepo!?


– A što ću kad je dobar! Marko je u neku ruku, da se ne uvrijedi, moj učenik. Došao je u redakciju dok sam ja bio urednik i Marko je prvenstveno talentiran, a još je i izuzetno vrijedan i normalan momak. Ovo što je odradio ovo ljeto, Zabivaka, to je bilo sjajno. Drago mi je da postoje tako kvalitetni ljudi na bilo kojoj televiziji. Onda je i meni jednostavnije i draže to gledati. Uz to smo i prijatelji izvan posla, čujemo se, tražimo jedan od drugog savjet, iskustvo, bilo što što treba.



Znači, ništa nam se neobično ne događa?


– Čudo da nije i prije. Kada sam počeo raditi na HRT-u, sav kvalitetan sport bio je na HRT-u. Onaj tko je prodavao sportska prava, mogao je to prodati ili tu, ili nigdje, pa je to mogao imati ili HRT, ili nitko. Drugog nije ni bilo. Sjećam se, kada bi išao na neki prijenos Lige prvaka, pa dođeš recimo u Englesku i voziš se u taksiju i taksist te pita što radiš, s čim se baviš.


Kažeš da si došao komentirati utakmicu Lige prvaka i da je to kod nas na kanalu koji svi vide i mogu ga gledati samo za pretplatu koja je, u odnosu na engleske svote, smiješna. Onda bi on na to rekao: »You Lucky Bastard!« To je jedan proces koji je u nas zakasnio, a posljedica toga je da su ljudi mogli uživati još nekoliko godina u tome što kasnimo za ostatkom svijeta.


Rad u dvojcu


Niste se puno premišljali hoćete li se vratiti na Novu TV?


– Prvo, nisam se vratio na puno radno vrijeme i na zaposlenje. Vratio sam se kao suradnik na projektu. Znači, kada je utakmica, ima me, a kad nema utakmica, nema me. Nisam se puno mislio jer tamo sam bio četiri godine, bilo mi je dobro, ugodno, lijepo. Ljudi su me cijenili, a kada je došlo vrijeme da se raziđemo, razišli smo se normalno. Pa kada ti dođe ovakav neki poziv nakon što tri godine nisi tamo, onda imaš dojam da je sve imalo smisla, da si te četiri godine kvalitetno radio i proživio. Sa svima sam tamo ostao u dobrim odnosima, a s dobrim dijelom ekipe sam se sve ovo vrijeme družio i privatno.


Ekipu za Vatrene čine…


– Saša Lugonjić i ja bismo trebali komentirati, a Milan Stjelja radi studijske emisije.


Koliko će sve to na Novoj TV izgledati drugačije od onog na što smo navikli?


– Moje je da se bavim prijenosom, a on će biti drugačiji jer ga rade dvije osobe paralelno, što neće ići sve iz jedne glave.


Dakle, u paru ste! Toga kod nas nije bilo često. 


– I nije. Obično bi, kada se radilo u paru, bio novinar i neki bivši nogometaš, trener. Na ovaj način sam par puta radio i na Sport Klubu i meni je to dobro. Ugodno se osjećam kad radimo dvojica.


Koliko rad u dvojcu ostavlja prostora za međusobne diskusije i polemike za vrijeme prijenosa?


– Prijenos utakmice nije mjesto za polemike. Tome je mjesto u studiju. Na prijenosu utakmice bismo trebali pratiti što se događa na terenu, pokušati to zbivanje malo obogatiti, dati mu neku novu zanimljivosti. Uloviti se u raspravu je li bolja formacija ova ili ona, besmisleno je. Besmisleno, jer slika ide šumom, a ti drumom.


Čitao sam jedan vaš intervju u kojem pričate o tehnologiji, o tome kako danas ljudi sve statističke podatke i prije utakmice ionako znaju pa se način prijenosa mijenja. Koliko ste se vi promijenili kroz sve ove godine, na što danas morate za prijenosa paziti za razliku od jučer?


– Mislim da je danas izuzetno važno imati osjećaj za mjeru i da je zapravo najbitnije posredovati u prijenosu neku emociju koja se u tom trenutku događa, ili neku dramatiku, atmosferu. Pričati traktat o nekakvom igraču u trenutku dok ide igra, malo je suvišno. Svi danas imaju za utakmice pametni telefon u ruci, kliknu i znaju sve. Ne znači to da treba ići u drugu krajnost pa ne dati ni jedan podatak, ali treba imati mjeru. Za razliku od toga, prije nekih 20 godina, nisi imao nikakvih podataka.


Ja sam doslovno imao brojeve telefona hrvatskih nogometaša koji igraju u Španjolskoj i kad bi trebao raditi neku utakmicu španjolske lige, zoveš recimo Jarnija i pitaš ga kakvi su ovi, a kakvi su oni. Tada je svaki podatak bio važan, bilo što, jer je sve bilo nedostupno. Danas je sve dostupno i tu činjenicu treba poštovati.


Foto Nova TV


Foto Nova TV



Kviz fanatik


Je li baš to davno doba kad je sve bilo nedostupno zaslužno za dobru memoriju koja je pak važna za vaše igranje pub kvizova na temu sporta?


– Što se tiče sposobnosti memoriranja činjenica, ima ljudi koji to puno bolje memoriraju od mene. Nisam ni među 30. Mozak sportskoga komentatora mora malo biti kao protočni bojler. Prije neki dan sam radio prijenos atletike, Dijamantne lige. To je osam disciplina puta devet natjecatelje, što je oko 70, 80 ljudi. Kad prijenos završi, moram sve te podatke iskrcati iz spremnika i ukrcati nove za novi neki prijenos. Ne možeš sve držati u memoriji


Kviz, dakle, dobro dođe.


– Dođe odlično!


Kvizove pohodite sa sinovima. Svašta, zapravo, radite sa sinovima! 


– Da, sa starijim, Tinom. On je također kviz fanatik. Ali, obično smo u različitim ekipama. Kad smo počeli, on je u mojoj ekipi imao status rezerve, pa mu je to dosadilo i osnovao je svoju ekipu. I to je dobro. Jednom smo se našli u finalu i stara kost je odnijela uvjerljivu pobjedu, inače bi vjerojatno morao odseliti u hotel. Ovako, zadržali smo mir u kući.


Ima kviz, a ima i padel!? Da je padela, ali padel! Što je padel?


– To je navodno super popularno u Španjolskoj. Tereni su na Zagrebačkom velesajmu i drže ih Robert Prosinečki i Janko Janković koji su u Španjolskoj igrali nogomet. To je sport najsličniji tenisu, ali s nekim elementima skvoša. To je u principu igra za parove i dobro je da je tako jer je lakše skupiti četiri čovjeka nego 12 za mali nogomet. I primjerenije je dobu i tjelesnoj spremi.


Zaposlenik ste MYD Sportsa, šef prodaje za tržište Istočne Europe. 


– Tako je. Tvrtka je to iz Švicarske, a ja sam njihov čovjek za Istočnu Europu i pokrivam 15-ak zemalja. Tvrtka je to za posredovanje i trgovinu medijskim pravima. U nas to kolokvijalno zovu prava prijenosa za raznorazne sportske događaje. Ja sam onaj koji posreduje, spaja želje i pozdrave.


Ne žalim ni za čim


Vidim ja da ste odavno, na vrijeme, shvatili da valja zagaziti u suri kapitalizam, makar je HRT nudio siguran posao do mirovine.  


– Mislim da je generacija mojih roditelja, ili onih malo mlađih, dakle ljudi rođenih najkasnije 50-ih godina, zadnja generacija u našem društvu koja je mogla razmišljat na način; završit’ ćeš neku školu, naći nekakav posao i na njemu biti do mirovine.


Mislim da su se okolnosti promijenile. Jednostavno, staneš u jednom trenu i misliš se, hoću li ja u ovim uvjetima i ovako kako radim do mirovine!? I shvatiš da nećeš sigurno! Kada su se otvorile neke prilike da odem negdje drugdje, nisam baš prihvatio svaku priliku, ali sam znao prepoznati onu dobru. Kada se osvrnem za nekim svojim odlukama, mogu reći da ne žalim ni za čim.


Veliki ste fan stripova. Kolekcionar. Imate ih preko tisuću. 


– Stripovi su tu oduvijek, zahvaljujući njima sam naučio pisati.


Favorit?


– Tex Willer.


Što to ima Tex Willer, a drugi nemaju?


– Čovjek je jednostavno gospodin. Zagora vole djeca, mi ozbiljniji Texa. Zagor uvijek pješke okolo ide, ako već ne skače s grane na granu. On i Čiko nemaju dva dolara skupa u džepu, ne mogu nikada ništa ni pojesti, ni popiti. A gospodin Tex nije nikada došao u neko selo da nije popio dva piva i pojeo nešto. Treba to cijeniti.


Sada mi je nekako jasnije i to navijanje za Real Madrid. Gospodski je to.


– Kraljevski.