Piše Dragan Rubeša

Alabama je pobijedila Romu: Kritičar Novog lista o ovogodišnjoj dodjeli Oscara

Dragan Rubeša

Foto: Reuters

Foto: Reuters

Glavnog Oscara Cuaron nije osvojio jer je konkurirao i za najbolji strani, to jest »neengleski« film. Akademija mu je ipak dodijelila zasluženog Oscara za režiju



AS Roma (Pallotta). Roma citta aperta (Rossellini). Roma (Fellini). Mamma Roma (Pasolini). Roma (Cuaron). Od svih tih Roma, fudbalskih i filmskih, jedino ona Cuaronova ne pripada Italiji jer se radi o istoimenom buržujskom kvartu Mexico Cityja u kojem je autor filma proveo djetinjstvo.


Cuaronova »Roma« ne bi trebala pripadati ni Netflixu iako je Cuaron imao dovoljno velike »cojones« da uzme veliku lovu za takav primamljivi ugovor i pristane na prikazivanje svog velikog filma na malom ekranu. Film je doduše imao ograničenu distribuciju u američkim kinima jer u protivnom ne bi mogao krenuti u utrku za Oscara. Iako je bilo evidentno da Oscara neće osvojiti, koliko god su mu kritičari naše »prijestolničke štampe« u svojim prognozama davali velike šanse. No očito su bolje prošli oni koji su se prošlog vikenda kladili na AS Roma koja je pobijedila Frosinone, nego oni koji su se kladili na Cuaronovu »Romu« koju je pobijedila Farrellyjeva »Zelena knjiga: Vodič za život« iako je Cuaronov komad imao najveći koeficijent.


Kompromis


Glavnog Oscara nije osvojio jer je konkurirao i za najbolji strani to jest »neengleski« film gdje su mu šanse bile puno veće, što se pokazalo dobitnom kombinacijom. Iako je Akademija učinila stanoviti kompromis, dodijelivši mu zasluženog Oscara za režiju. No ta nagrada među oskarovskim nominacijama ipak nema takvu težinu i značaj kao što je to Zlatna palma za režiju jer festivali poput Cannesa ili Mostre i dalje štuju božanstvo zvano Auteur, bez obzira na sve agresivnije World Sales igrice.




Bilo kako bilo, Alfonso Cuaron koji je mogao biti itekako zadovoljan na večeri ovogodišnjih Oscara, nastavlja recentni oskarovski trijumf Meksikanaca u Hollywoodu, od Alejandra G. Inarittua do Guillerma Del Tora. Iako su nepravedno zakinuti neki drugi intrigantni meksički autori poput Carlosa Reygadasa (»Nuestro tiempo«) ili Andree Bussmana (»Fausto«) čiji su najnoviji komadi zaslužili nominacije u kategoriji stranog filma i doksa. Puno više no što su to bili autorski promašaji poput »Capernauma« i »Hladnog rata«.


Iako na oscarovskim kladionicama nije baš najbolje stajala, Farrellyjeva »Zelena knjiga: Vodič za život« evidentni je izdanak holivudske Black Lives Matter urgentnosti. To dokazuju i Oscari za najbolju sporednu glumicu i glumca koji su otišli u ruke Regine King (»If Beale Street Could Talk«) i Mahershale Alija (»Zelena knjiga«) iako njegov lik jazz glazbenika u Farrellyjevu komadu baš i nije sporedan. Jer, Farrellyjev fini film tek nastavlja tradiciju tipično oskarovskih komada poput »Vozeći gospođicu Daisy« i »Mjesečine«, bez obzira na njihove različite autorske modalitete. Rasistička Alabama je na kraju pobijedila Romu u pikantnom povijesnom detalju.


No iako je riječ o BLM-friendly Oscarima, najveća nepravda učinjena je autorskom tandemu RaMell Ross & Joslyn Barnes, autorima ekstraordinarnog komada »Hale County, This Morning This Evening« (»Okrug Hale jutros, večeras«) koji je definitivno zaslužio Oscara za najbolji dugometražni dokumentarni film (ovih dana moći će ga vidjeti i publika ZagrebDoxa). Pozlaćenu statuetu preoteo im je »Free Solo«, još jedan film iz selekcije ZagrebDoxa, snimljen u tipičnoj National Geographic maniri koji će slobodne penjače dovesti u ekstazu.


Očekivano


U glumačkim kategorijama nisu se dogodili veći tektonski poremećaji. Najboljom glumicom zasluženo je proglašena provjerena Olivia Colman za portret kraljice Anne u Lanthimosovoj »Miljenici«. A Oscara u kategoriji najboljeg glumca očekivano je osvojio Rami Malek za portret Freddieja Mercuryja u »Bohemian Rhapsody« koji mu je podario onaj potentni »Mama, life has just begun/But now I’ve gone and thrown it all away«. Velika gubitnica je Glenn Close. Možda i zato jer se Akademija očito umorila od Meryl Streep ere.


Ni ove godine HTV nije izostao s izravnim osvrtima na toalete, oskarovske gubitnike i dobitnike. Bio je urgentan i odabirom filmova kojima je popločena recentna povijest Oscara. Da bi paradoks bio veći, »Spotlight« i »Svi predsjednikovi ljudi« govore o slobodi i odvažnosti tiskanih medija u denunciranju stanja i sranja svijeta (pedofilija u crkvi, Watergate). Njima se može pridružiti još jedan komad prikazan ovih dana na HTV-u, također ambijentiran u novinskoj redakciji (šifra: »U vrtlogu igre«) koji denuncira sve one pse rata iz ergele notornog Blackwatera iako nikad nije bio nominiran za Oscara.


Riječ je dakle o temama koje su u totalnoj koliziji s trenutnom katastrofalnom situacijom na našoj dalekovidnici. Dok ti autori slave slobodu liberalnih medija, HTV je zatire i opsesivno podnosi tužbe protiv svakog tko se usudi kritički progovoriti o njenom radu. Zato, Zlatna malina ide u ruke Trumpu i HTV-u.