"Slikaj se!" za Slavoniju

Savršen dan za savršenu fotku

Ana Braškić

Neki su se fotkali s boljom polovicom, drugi s djecom, treći s prijateljima, kolegama s posla, a bilo je i puno onih koji su došli sa svojim četveronožnim ljubimcima 



RIJEKA Šetalištem Andrije Kačića Miošića, odnosno popularnim Kontom te kavanom Cont Dolce Bolero na istoj adresi, tijekom cijelog jučerašnjeg dana, odnosno tijekom punih 11 sati čulo se škljocanje fotoaparata popraćeno riječima: sad pogledajte malo na onu stranu, osmijeh i gotovo.


 Od deset ujutro pa sve do devet navečer svi zainteresirani, a bilo ih je uistinu mnogo, u sklopu akcije »Slikaj se!« mogli su stati pred objektiv Doris Fatur, Filipa Gržinčića, Tanje Kanazir, Daniele Mikičić, Martine Šalov, Kristijana Vučkovića ili Petre Vukoša te pozirati za jednu ili više fotografija i pri tome sudjelovati u humanitarnoj akciji čiji je prihod namijenjen stradalima u poplavama što su nedavno zadesile Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu te Srbiju. 


  A da bi novaca moglo biti puno pokazalo se već tijekom prve polovice dana. Naime do 14 sati prikupljeno je čak 7000 kuna te je već taj iznos jako razveselio sve fotografe koji su optimistično procijenili da bi do kraja akcije moglo biti prikupljeno dvadesetak tisuća kuna. 




  Svaki sudionik treće po redu akcije, »Slikaj se!«, koja se uspješno održava od 2011. godine, za 20 kuna mogao je dobiti fotografiju formata 10 x 15 centimetara, a uskoro će se naći i na videu budući da su cijeli tijek akcije zabilježili snimatelji Attila Zsiga i Davor Benac. 


  A pred objektiv su stali Riječani svih generacija, od onih najmanjih koje su mame dovele u kolicima, preko onih koji su napravili tek prve korake do umirovljenika koji nisu propustili priliku da dobiju odličan portret koji će ponosno pokazivati unucima. Neki su se fotkali s boljom polovicom, drugi s djecom, treći s prijateljima, kolegama s posla, a bilo je i puno onih koji su došli sa svojim četveronožnim ljubimcima.  

Sudionici akcije su od Hewlett Packarda na korištenje dobili jedan printer te dio potrebnog potrošnog materijala, dok su ostale printere potrebne za rad, kao i materijal, kupili sami. I dobro da je bilo više printera jer su se poučeni ranijim akcijama riječki fotografi dobro organizirali. Tako se na fotografa čekalo najdulje dvadesetak minuta, a isto toliko bilo je potrebno da se isprinta odabrana fotografija.