Cijenjeni pjevač

Massimo Savić u Rijeci nastupa za Dan zaljubljenih: ‘Romantičan sam i kad nije Valentinovo’

Edita Burburan

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

Nekog voljeti znači voljeti i njegove loše strane, voljeti ga i kad nije na pijedestalu imaginarnog savršenstva, već voljeti ga kao stvarnu osobu sa svim manjkavostima i propustima. Ljubav je za mene tolerancija, razumijevanje, komunikacija, razgovor s voljenom osobom do kasno u noć



RIJEKA – Na Valentinovo je u Rijeci zakazan »ljubavni sastanak« s Massimom Savićem u Centru Zamet gdje će popularni pjevač na koncertu izvesti svoje ljubavne hitove. Prema onome što je najavio, bit će to rijedak repertoar složen prema željama publike, pjesme koje su njegovi fanovi kroz komentare zaželjeli na društvenim mrežama.


Massimo, uvijek drugačiji, kroz slalom pitanja otkrivao nam je svoje zagonetne slojeve, infantilno rafiniranu radoznalost i nesputanu kreativnost. Pričao nam je kako je neizmjerno romantičan, dosljedan, opisao na koji način osjeća glazbu i poštuje glazbenu tišinu, ali i progovorio o nekim sasvim praktičnim životnim sitnicama, primjerice o tome kako se njegova supruga Eni s kojom je već 27 godina u braku, na brzinu pobrine za njegov brzi “outfit” za iznenadne nastupe.


Za Valentinovo ste u Rijeci? Što mislite o Danu zaljubljenih?


– Praznik za koji mislim da je dobro što smo ga »copy paste« iz američkih običaja. Zna se kako je sveti Valentin zapravo zaštitnik trgovaca, ali meni se sviđa što smo ga preslikali na taj drugačiji način pa sad tog dana mi muškarci možemo pokazati posebnu pažnju ženama.


Romantični ste?!




– Uvijek sam bio romantičan, iako mislim da su svi ljudi romantični. Naravno doza romantičnosti je uvjetovana osobnim dometima. Ja uvijek gledam vrlo duboko i ne treba mi Valentinovo ni Dan žena kako bih našao povod za iskazivanje osjećaja, pažnje i ljubavi prema svojoj supruzi.


Intelektualno stasao u Zagrebu


Dugo ste već na sceni, vaše su pjesme nadišle kategoriju hita, postale su evergreeni hrvatske glazbene scene. Što ćete odabrati za riječku publiku?


– Drago mi je što su mi pjesme postale dio društvenog tkiva. Za Rijeku ću pripremiti repertoar koji rijetko izvodim. U izboru pjesama povodio sam se željama publike pregledavajući njihove želje koje objavljuju na društvenim mrežama u komentarima ispod mojih objava na Instagramu, Facebooku i YouTube kanalu.


Jeste li se ikada osjetili iscrpljeno, bez ideje, doživjeli ono što nazivaju kreativnom krizom?


– Naravno da se dogode takva razdoblja i danas se naleti na crni bunar melankonije, svima se to događa… Tada se treba odmoriti, otploviti, otputovati nkamo ili u neku drugu dimenziju, napuniti se novim iskustvima. Događaju se i psihičke krize kada poželiš otići od svega, kao i neke fizičke, primjerice problemi s glasnicama s kojima se susreću svi pjevači. I to se rješava odmaranjem. Krize su neminovne dionice na kreativnim putovanjima.


Živjeli ste na nekoliko mjesta, Istra, Italija, Australija, vezani ste i uz Dalmaciju, a Zagreb ste odabrali za svoj dom. Upoznavali ste ljude, običaje… Koliko je to sve utjecalo na vas, na vašu glazbu?


– Boravak u različitim sredinama neminovno je ostavio traga u mojim kreativnim kretanjima i dozrijevanjima. Najviše sam to osjetio kad sam se prije trideset godina odlučio skrasiti u Zagrebu. Nisam imao šok velikog grada. Osim što je Zagreb bio manji od nekih u kojima sam do tada živio, primjerice Milana ili Sidneyja, imao je gradski šušur i energiju na koju sam već bio navikao. Stoga sam mogao jednostavno nastaviti sa stvaranjem, zbog čega sam se osjećao jako dobro. U Zagrebu sam intelektualno stasao zbog čega sam zahvalan gradu i ljudima koji su mi to dopustili.


Album na engleskom


Ipak nikada niste iskazali osobitu želju ili namjeru da se ozbiljnije izražavate na stranim jezicima ili da se nudite na stranim tržištima. Mnogim je glazbenicima to uvijek tajna želja.


– Dobro poznavanje više jezika također je bio važan dio u mom glazbenom stasanju. Važno je znati točno o čemu pjesma govori. Na engleskom sam napravio album »Elements«. Bilo je to u vrijeme Domovinskog rata kada sam pomislio da bih svoj glazbeni izraz trebao tražiti na drugim mjestima. No, ne volim eksperimentirati s publikom. Bilo bi to kao da tražim kruha ponad pogače. Sasvim mi je dobro ovako. Pronašao sam svoj način koji mi odgovara. Primjerice, ne radim, ali niti ne želim raditi koncerte na stadionima. Volim raditi manje koncerte. Sigurno je da ću sljedeće godine imati koncert u zagrebačkoj Areni i beogradskom Tašmajdanu. To su velike dvorane i više od toga mi ne treba.


Vaši su scenski nastupi vrlo dobro promišljeni ne samo u glazbenom smislu, već jako brinete o svakom detalju, a poznata je i vaša sklonost modnom izričaju. I ovaj sako koji sada imate na sebi jednostavan je, a opet drugačiji. Dolazi li iz neke poznate modne kuće?


– Ne patim od velikih marki niti skupih stvari, ali niti ne volim imati stvari koje imaju drugi. Ovaj sako nosi potpis modne marke »Gian Vargian« koja je dobila ime prema liku kažnjenika iz Hugovog romana »Jadnici«. To je talijanska modna marka i ima samo dva butika u Italiji, jedan u u Milanu, a drugi u Legnanu. Već šest godina nosim njihova odijela, a često razgovaram i s dizajnerima pa razmijenjujemo mišljenja. Uvijek im kažem kad mi se nešto osobito svidi, ali i ukažem na detalje koji mi se ne sviđaju. Zaista imamo divan odnos.


Savjeti kćeri i supruge


Za 100. rođendan Varteksa dizajnirali ste cijelu kolekciju muških odijela »Di Caprio«? Što se dogodilo s tom kolekcijom?


– Nažalost kolekcija »DiCaprio« koju smo pripremali, nikada nije predstavljena. Žao mi je zbog toga, ali Varteks je odlučio učiniti takav zaokret.


Pitaju li vas za modni savjet vaša supruga Eni i kći Mirna?


– O ne, zapravo je obrnuto! Eni i Mirna meni daju savjete. Posebno je u tome spretna moja supruga Eni kad me treba na brzinu pripremiti za neki hitan nastup. U času mi odabere kombinaciju i spakira me. Savjeti moje kćeri Mirne uvijek su mi dragocjeni i to ne samo oni iz modnog svijeta, već i šire. Uvijek morate pratiti što rade mladi, oni su nosioci trendova i udaljavaju vas od »naftalina«. Zapravo sve je dobro dok ja slušam svoje cure.


Je li vaša garderoba veća od njihove?


– Hahaha, rekao bih da je.


Svojedobno ste izjavili kako biste rado napravili modnu izložbu s predmetima iz svojeg ormara?


– To će se sigurno dogoditi! Imam komade koji su fantastični i napravit ću jednog dana dobrotvornu izložbu. Za sad volim surađivati s »Crvenim nosovima«.


Šetnje s Mangom


Osim glazbe i mode, imate li još neke tajne hobije?


– Volim raditi u drvu. Ako je neki komad kompliciran za izradu, onda ga sam izvedem. Isto tako sam se friziram, šišam bez ogledala, samo na osjećaj. Ipak, moja velika radost u slobodno vrijeme je moj pas Mango, on je moje zdravlje! Mi zajedno propješačimo desetak kilometara. Nisam baš od tjelovježbe, ali mislim da se moramo kretati, a hodanje mi je idealno.


Prošla godina bila je vrlo plodna, pa osim obljetničke turneje stigli ste u prvoj polovici objaviti i neke nove stvari i osvojiti nekoliko nagrada. Bili ste nagrađeni prema izboru slušatelja Naxi radija, a dobili ste i nagradu Porin za vokalnu suradnju s grupom Vatra u pjesmi »Nama se nikud ne žuri«. Promovirali ste i svoj zadnji album »Sada«… Stižete na sve?


– U protekloj godini bila su ključna dva momenta – suradnja s Vatrom i turneja “Vještina” koju sam odradio s riječkim glazbenicima Elvisom Stanićem, Ivanom Popeskićem i Henryjem Radanovićem. Željeli smo se prisjetiti tog starog albuma i obilježiti okruglu obljetnicu. Tih petnaest koncerata bilo je divno odraditi, sve smo ih odradili u teatrima jer smo željeli raditi »tišinu«. Svi su do jednog bili rasprodani do posljednjeg mjesta. U planu nam je i ove godine jedan zajednički ljetni koncert. Što se tiče nagrada, one uvijek laskaju, ali ponekad mogu postati i kontraproduktivne. Imam već dovoljan broj Porina za izvedbu, pa se nadam da će sad zaredati i mlađe kolege. Također mislim da bi neke kategorije trebalo odijeliti, primjerice izvedba za rap morala bi biti drugačije naslovljena, izdvojena. Ipak se rap govori, a ne pjeva.


Spomenuli ste »tišinu«, važna vam je?


– U glazbi je tišina jako potrebna da bi glazba mogla disati. Inače ja tišinu ne podnosim jer me tinitus izluđuje. Uvijek mora biti neka buka oko mene kako bih što manje čuo to zujanje u ušima.


Ljubav i dosljednost


Kako bi glasila vaša definicija ljubavi? Što je ljubav za vas?


– Najljepši osjećaj koji život daje. Kemijska reakcija u tijelu! Ljudi često pobrkaju zaljubljenost i ljubav. Problem nastane kad dvoje ljudi krene u zajednički život. Onda nastupaju razočaranja. Nekog voljeti znači voljeti i njegove loše strane, voljeti ga i kad nije na pijedestalu imaginarnog savršenstva, već voljeti ga kao stvarnu osobu sa svim manjkavostima i propustima. Ljubav je za mene tolerancija, razumijevanje, komunikacija, razgovor s voljenom osobom do kasno u noć. Između mene i supruge Eni nikada nije tišina. Zajedno smo 27 godina, što je uspjeh, ali i sasvim normalno.


Dosljedni ste u svim segmentima života, to vam puno znači, zašto?


– Da, važno mi je jer ne želim izgubiti svoje samopoštovanje. To je moža i mali savjet mlađim kolegama, zbog toga što je život prekratak da se odabere put u nemoral i nepoštenje. Samopoštovanje se oslikava u svim segmetnima života, kako u glazbenom izrazu, tako i u odanosti i posvećenosti bliskim ljudima. Ne bih se volio kad bih bio drugačiji.