Kubanski glazbenik

Legendarni Arturo Sandoval u Lisinskom se nije štedio: Dao je sve od sebe, bez zadrške

Davor Hrvoj

Foto Davor Hrvoj

Foto Davor Hrvoj

Arturo Sandoval i Jazz orkestar HRT-a u Lisinskom su stvorili čarobnu svečanost jazza



ZAGREB – U prvom ovosezonskom koncertu Jazz orkestra HRT-a, u Koncertnoj dvorani »Lisinski« gost je bio legendarni kubanski jazz glazbenik Arturo Sandoval. Nastupili su pod ravnanjem Mirona Hausera, koji je pripremio orkestar za ovu suradnju.


Već u uvodnoj izvedbi, skladbi »Groovin’ Hard« Dona Menze koju su odsvirali bez gosta, osjetio se neki poseban naboj i ushit, a HRT-ovci su zvučali moćno.


Dolaskom Sandovala na pozornicu i izvedbom njegove skladbe »Funky Cha-Cha« (naslov govori o ritmičkim utjecajima), taj se naboj povećao. Zanimljivo je bilo gledati lica glazbenika na kojima se mogla iščitati radost, ali i strahopoštovanje zbog osjećaja važnosti suradnje s majstorom afro-kuban, bebop i salsa glazbe, baš kao što sam prije trideset godina vidio na Sandovalovom licu kad je svirao na koncertima sa svojim idolom i mentorom Dizzyjem Gillespijem.




U njegovim se izvedbama i danas osjeća ta tradicija. On je, naime, jedan od najvažnijih promicatelja Dizzyjeva djela.


Mudro osmišljen program


Program je bio mudro osmišljen – koncert je imao lijepu dinamiku i dramatiku, s promjenama ugođaja, iznenađenjima i nepredvidivim situacijama, što je cijelo vrijeme publiku držalo budnom. U nastavku, izvedbi vlastite skladbe »Closely Dancing«, predstavio se i stručnjakom za balade.


Zapravo za njega ne postoje tajne ove glazbe, jednako je uvjerljiv u baladama kao i super brzim tempima, sviranju trube i krilnice, ali i udaraljki – latin percussions, i to opet nije sve. Neplanirano je zasvirao solo glasovir u izvedbi vlastite skladbe »Sureña«, a na toj vještini, temperamentu, osjećajnosti i muzikalnosti pozavidjeli bi mu mnogi profesionalni pijanisti.


Iako je postigao svjetsku slavu kao džezist, ali i klasičar, Sandoval nije zaboravio svoje latino korijene. Nastavivši s malom školom latino ritmova, odsvirao je mambo – vlastitu skladbu »Mambo Caliente«. Ponovo – luda energija, izvanzemaljska vještina sviranja trube, svemirske visine…



Poneseni tom energijom svi su članovi Jazz orkestra HRT-a pružali maksimum, izgarali su na pozornici, svirali nadahnuta sola. Sandoval se također nije štedio, dao je sve od sebe, bez zadrške. Zato mu je orkestar dopustio da predahne, odsviravši bez njega predivnu skladbu »La Fiesta« Chicka Coreae koja se sjano uklopila u ovaj program.


Provale oduševljenja


Drugi dio koncerta protekao je uglavnom u emotivnoj posveti Dizzyju Gillespieju. Na programu su bile velikanove skladbe »Woody’n You«, »Salt Peanuts« i »A Night In Tunisia«. Sandoval je uživao u suradnji s orkestrom i Hauserom i to je javno izjavio pred publikom, predloživši da bi nakon ovog koncerta mogli otići na zajedničku europsku turneju. Nije mogao suspregnuti provale oduševljenja; primjerice, kakav grč oduševljenja se pojavio na njegovom licu kad je alt saksofonist Miro Kadoić uletio u solo u izvedbi skladbe »Woody’n You«!


Taj blok Dizzyjevih skladbi razbio je dvjema posve drukčijim izvedbama. U jednom trenutku, na iznenađenje sviju, zamolio je pijanista Joea Kaplowitza da ga nježno prati, a on je u publici zapjevao baladu »Smile« Charlieja Chaplina.


U tom trenutku osjećao sam kao da pjeva samo za mene, a vjerujem da su se tako osjećali i drugi. U izvedbi balade »All the Things You Are« ponovo je zasvirao klavir. Kao što je to uvijek bilo na Dizzyjevim koncertima, za kraj su odsvirali »A Night In Tunisia«, njegovu najpoznatiju skladbu u izvedbi koje Sandoval uvijek pruža nenadmašne bravure. Publika je dozvala Sandovala na dva dodatka – izveo je »Blues in Bb«, dok je »When the Saints Go Marching In« svirao i pjevao u stilu Louisa Armstronga.