'Vrime leti'

Karin Kuljanić i Battifiaca: ‘Kvarat stoljeća smo čekali zgodnu priliku. Sad smo je izmislili’

Danijela Bauk

Konačno u duetu - Mario Lipovšek Battifiaca i Karin Kuljanić / Snimio Sergej DRECHSLER

Konačno u duetu - Mario Lipovšek Battifiaca i Karin Kuljanić / Snimio Sergej DRECHSLER

Šaljemo poruku da je svaki tren, minuta, sat važan i da život trebamo živjeti u punini s onima koji su oko nas, s onima koje nosimo u srcu, biti svjesni da je sad i ovdje jedino ono što je stvarno i živo, životno



RIJEKA  Kad vam na redakcijski mejl pristigne vijest da su Karin Kuljanić i Mario Battifiaca nakon punih 25 godina konačno snimili duet, da se pjesma zove »Vrime leti«, da je potpisuju Robert Grubišić i Vjeko Alilović i da tijekom prosinca treba zaživjeti u radijskom eteru, što vam je činiti? Uzeti telefon i odmah ih nazvati. Pitanje je jednostavno: zašto ste čekali 25 godina?


Iako su često nastupali zajedno i ostvarili više od 100 zajedničkih koncertnih nastupa, još i više puta dijelili istu pozornicu, tek nakon »kvarat« stoljeća našli su se zajedno u studiju i to kod zajedničkog suradnika, ali prije svega prijatelja Roberta Grubišića i snimili pjesmu simboličkog naziva »Vrime leti«. Glazbu i aranžman potpisuje spomenuti Grubišić, a za tekst je zaslužan još jedan prijatelj – Vjeko Alilović.


Puno prilika


Ovih dana u studiju Adria Records snimate svoj prvi pravi duet »Vrime leti«?


MARIO: Da. Rudarski je to posao! Hahaha. Nekad zaboravim koliko sam privilegiran baviti se poslom koji istinski volim. Tim više kada su u isti upleteni ljudi koje poznajem i s kojima sam prijatelj već godinama. Naravno da sam u 26 godina karijere već ostvario nekoliko glazbenih suradnji, odnosno dueta, od Šajete u samim počecima, pa do Tonija Kljakovića, Lidije Percan ili Mirjane Bobuš, ali eto želja i namjera da složimo i ovu suradnju postoji već godinama, no uvijek se čekala neka zgodna prilika! E sad smo ju izmislili!KARIN: Odavno smo počeli pričati o tome kako bi se neč našega snimilo i konačno smo se uspjeli naći u istoj pjesmi. Odlučili smo da je ovo prava svevremenska pjesma i da će se odlično uklopiti u predblagdansko vrijeme iako se u njoj ne spominje ni Božić ni blagdani. Šaljemo poruku da je svaki tren, minuta, sat važan i da život trebamo živjeti u punini s onima koji su oko nas, s onima koje nosimo u srcu, biti svjesni da je sad i ovdje jedino ono što je stvarno i živo, životno.


Slijedi li možda i drugi duet kojim biste zasigurno »pomeli« konkurenciju na MIK-u?KARIN: Hahhahaha, nema šanse, sigurno bi bili drugi!MARIO: A sad, bismo li pomeli konkurenciju, ne znam, ali ako i do toga jednom dođe, mogu obećati i Karin i autorima da ozbiljno pretendiramo na drugo mjesto, hahaha…


Na taj duet vaša je vjerna publika čekala ni manje ni više 25 godina. Zašto tek sad? Vjerujem da je prilika za duet bilo i prije.


MARIO: Oooo, bilo ih je napretek, ali kako to uvijek u životu i biva: jedno je vrijeme bila prezauzeta Karin, jedno ja, jedno Grubišić i znate ono – ćemo jutra, ćemo prekjutra, ćemo k’letu – a vrime leti!KARIN: Bilo je prilika, ali do sad nismo snimili zajedničku pjesmu iako smo često o tome razgovarali. Zahvaljujemo autorima na strpljenju jer je ova pjesma stajala u škabelinu neko duže vrijeme, a kako se nadamo i dalje brojnim koncertima s našim bendom u kojem sviraju Robert Grubišić, Tonči Grabušić i Damjan Grbac, želja da imamo svoj duet se konačno i ostvarila.

Zajedničke pozornice


»Vrime leti« ima i simbolični naslov. Vrijeme je doista proletjelo?


KARIN: Ne znam kako je drugima, ali meni se samo ubrzava protok vremena, nedostaje mi bar par sati u svakom danu!MARIO: Nemojmo o tome, Karin izgleda sve bolje, a mene nije mazilo, hahahah… Uuu, baš je proletjelo, čini mi se kao neki prošli život dok sam s Vesnom pjevao »Tanac«, »Bira« ili tako ča, a doslovno bilo je to koncem prošlog stoljeća.

Dijelili ste brojne pozornice, ostvarili više od 100 zajedničkih nastupa. Sjećate li se prvog zajedničkog nastupa?


MARIO: Mislim da je to bio MIK ‘93! Premda ja pamtim prvi susret s Karin na Kontu, ali ona se ga vjerojatno ne sjeća jer je već u poznim godinama, da ne kažem baš stara, haha, a to sobom neminovno nosi i senilnost, hahaha!KARIN: Ma sjećam se prvog nastupa na Kontu, pa Prvog MIK-a koji nas je oboje odveo na MIK, a onda se počela pisati povijest. Puno godina smo nastupali zajedno s Mirjanom Bobuš i Robertom Grubišićem kao kvartet, ali još nismo pjevali u duetu.

»Vrime leti« potpisuju Robert Grubišić i Vjeko Alilović. Provjerna ekipa s kojom i inače surađujete?


MARIO: Gdje da počnem! Vjeko i ja smo si, ono, na pas mater od ranih ‘90-tih i čekam još da napiše dramski tekst za Ferlina i mene, a Robija, stvarno bez laskanja, osim ča iznimno cijenim kao glazbenika, još više i k’o čovjeka. Potpisuje najveći dio mojih pjesama! Moren slobodno reć’ ćutin ga k’o fameju!KARIN: Odavno, obojica su uz nas od samih početaka, isprepleteni. Vjeko i Robert su oboje izuzetno uspješni autori višestrukih hitova, nagrađivani i prepoznati izvan Istre i Kvarnera i svi se družimo i nadam se da ćemo još to činiti i još puno, puno let.

Premijera pjesme je u prosincu?


MARIO: Bo! Valjda! Pitajte Grubišića!KARIN: Sve ovisi o Robertu Grubišiću. Ono što se nadam je da će se svidjeti muzičkim urednicima i našoj publici, da će se vrtiti u eteru i pjevati jer iskrene pjesme taknu dušu i tamo ostanu.