Agnes Varda

Legenda francuskog filma na Berlinaleu: ‘U mojim filmovima nema mnogo politike’

Zvezdana Pilepić

Reuters

Reuters



BERLIN S filmom »Varda par Agnes« u natjecateljskom programu, u Berlin je stigla 91-godišnja legenda francuskog filma Agnes Varda. Ovaj dokumentarac u kojem govori o svojim fotografijama, filmovima i umjetničkim instalacijama, prema njenim je riječima njezin zadnji film jer ima veliki problem s očima i jako slabo vidi, no na samom početku tiskovne konferencije dala je i ovu izjavu:


– Ovaj film koji predstavljam u Berlinu možda nije zabavan, ali to je sve što želim reći o sebi i onome čime sam se u životu bavila zato jer više ne želim o tome pričati. Ova tiskovna konfrencija je posljednje mjesto na kojem ću govoriti o filmu i ujedno to je moje zbogom. Ja sam bezbroj puta razgovarala s novinarima, održavala sam govore na fakultetima, čak i za TED. Sada ako me itko želi slušati, neka pogleda ovaj filma u kojem sam rekla sve što sam smatrala da sam trebala reći o svom radu i usput sam prikazala mnoge ljude koje sam srela na svom putu – kazala je Varda.


A Varda je oduvijek bila fascinirana ljudima, običnim ljudima s ulice i o tome je rekla:




– Mislim da je uvijek zabavno prići ljudima, ali također pričati o njima jer mislim da oni i zaslužuju da se o njima govori. Iza sebe imam 65 godina rada na fotografiji i na filmu i kroz taj sam posao uvijek željela pronaći vezu i odnos s različitom vrstom ljudi. Nisam nikada radila film o bogatašima, birala sam obične ljude s kojima se svatko može identificirati i pokazala sam da svatko od njih ima zanimljivu životnu priču. U tome sam uvijek vjerovala svom instinktu i uvijek sam bila radoznala.


Kad sam počela raditi kao fotograf, samo nekolicina žena je režirarala filmove, a i sama sâm se sasvim nepredviđeno našla u toj profesiji. Nikada me nisu zanimali žanrovski filmovi i ništa komplicirano, već sam otpočetka bila zainteresirana za psihološke priče. Uvijek sam bila na lijevoj strani, ali nikada nisam bila u nekoj partiji, no uvijek sam se borila za ono u što sam vjerovala. U mojim filmovima nema mnogo politike, već samo briga za ljude o kojima sam pravila filmove. Moj moto je bila izreka talijanskog filozofa Antonija Gramscija u kojoj kaže da ako samo gledaš na depresivnu situaciju uvijek ćeš biti depresivan, ali ako odlučiš nešto učiniti i promijeniti tu situaciju – uvijek ćeš biti pozitivan.