Dolazi Vatroslav Mimica, legenda hrvatskog filma

Ciklus počinje sutra projekcijom filma »Prometej s otoka Viševice« kojoj će prisustvovati i autor, a obuhvaća Mimičin modernistički triptih, animirane filmove i film »Događaj«

RIJEKA » »Vjetar slobode«. Tako je bio naslovljen intervju s 91-godišnjim Vatroslavom Mimicom u dodatku etabliranog francuskog filmskog časopisa »Cahiers du Cinema« kojim je prije dvije godine najavljena manifestacija »Croatie la voici«. Novinar tog istog časopisa naziva Mimicu »živućom legendom hrvatskog filma«.

   Ta doista živuća legenda našeg filma sutra u 20 sati gostuje u riječkom Art-kinu »Croatia«, gdje će biti održana Mimičina kraća retrospektiva. Ona obuhvaća njegov ključni modernistički triptih (»Prometej s otoka Viševice«, »Kaja, ubit ću te!« i »Ponedjeljak ili utorak«) te odabir njegovih radikalnih animiranih komada s kojima je ušao u povijest Zagrebačke škole crtanog filma. Tu je i morbidno tjeskobni »Događaj«, možda njegov najosobniji film, kojim se vratio fabuli (film je slobodna adaptacija Čehovljeve novele) s Borisom Dvornikom u ulozi psihički labilnog lugara, kojem je to bila možda najosebujnija, ako ne i najbolja uloga u karijeri.

   Nažalost, tijekom devedesetih Mimica je zbog svoje političke nepodbnosti bio sustavno marginaliziran i prešućivan, iako je bio jedan od ključnih sineasta u genezi hrvatske kinematografije.    Zanimljivo, Mimica je bio jedini među pionirima slavne Zagrebačke škole crtanog filma koji nije bio ni crtač, ni animator, već mu je crteže radio Aleksandar Marks, a animaciju Vladimir Jutriša. No to nije zasmetalo direkciju Oberhausena da njegove animirane radove uvrsti u svoj program.

   Inače, »Cahiersovi« panegirici nisu slučajni jer je francuska kritika odavna bila naklonjena Mimičinom opusu. Povijesna drama »Anno Domini 1573« bila je uvrštena u službenu selekciju Cannesa. Legendarni francuski kritičar Georges Sadoul je u šezdesetima došao u Zagreb da bi održao predavanje o Mimičinu filmu »Prometej s otoka Viševice«. A voditelj mitske Cinematheque Francaise, slavni Henry Langlois, održao je 1968. uvodnu riječ uoči projekcije autorova filma »Kaja, ubit ću te!« u Lincoln Centru, u sklopu New York Film festivala, čija je umjetnička direktorica bila tada gotovo nepoznata Susan Sontag. Francuzi su čak izmislili famoznu sintagmu »zagrebačka škola«, iako Mimica u razgovoru za »Cahiers« priznaje da »nije siguran da li ju je prvi put izgovorio Sadoul ili Andre Martin«.

   U svim tim filmovima naglašen je autorov poseban odnos prema krajoliku i prirodi. Nažalost, »Portret Vatroslava Mimice« kako je naslovljen autorov mini ciklus u riječkom Art-kinu obuhvaća tek manji dio njegovih filmova. No neke nove filmofilske generacije barem će dobiti kakav takav uvid u iznimni rad tog velikog filmskog modernista čiji opus, kako je to opisao kritičar Damir Radić, »nije smo vrijedna prošlost, nego i jedan od orijentira za budućnost hrvatskog filma«. Jer, njegov je modernizam uvijek bio prožet emocijama i ljubavlju prema pojedincu, ma koliko njegovi pulsirajući nagoni često bili sirovi i divlji.