Uživancija uz roštilj

Najbitnije pravilo je da se meso jede vruće. No to je tek na kraju – naučite napraviti savršen roštilj

P. N.

Osnovno pravilo je: meso s roštilja se jede vruće i zato se naručuje u slijedovima, preporuka je Časlava Matijevića, riječkog gastronomskog gurua, osobe kojoj kad je kuhanje u pitanju vjeruje velika većina hrvatskih zaljubljenika u roštiljanje



Prvomajski blagdani oduvijek su, uz svoje dominantno značenje, bili i praznik druženja koje je u nekom dijelu dana završavalo uz – roštilj. Nema veće svečanosti za velik broj hrvatskih gurmana od one koju naglašava miris najprije ugljena, kasnije mesa raznih vrsta. Zamislite samo početak rituala, paljenje novina prekrivenih triješćicama drva koje nakon što se razgore dobivaju sloj drvenog ugljena, onog koji, kako je poznato, najbolje »drži vatru« ako istovremeno u ruci nije limenka, ili boca s termoetiketom koja pokazuje kako je »Žuja« propisno ohlađena!


Zapravo, slobodno možemo ustvrditi kako ni najbolji roštilj nema svoj puni smisao ako ga ne prati – Ožujsko pivo.


»Žuja« je u sljubljivanju s roštiljem baš sve: savršeni aperitiv, nezaobilazni pratitelj svakog zalogaja, jednako kao što je istina da Ožujsko pivo savršeno paše i kao aperitiv nakon obilnog jela: mesa s roštilja praćenog sramežljivim udjelom povrća te znatno obilnijim količinama kapulice mlade.


Savjeti majstora 




Savjeta o pripremi roštilja ima po prilici jednako onoliko koliko i odraslih stanovnika Hrvatske. Svako ima neku svoju tajnu, savjet baš kao i zabranu prema kojoj se s pečenjem mesa na roštilju određene radnje nikako ne bi smjelo poduzimati.


Koliko god svi bili pametni, posebno kad nam poticaj da prva, aperitivna »Žuja«, u pripremi roštilja, ipak ima onih koji su na tom planu autoriteti. Jedan od njih je svakako i Časlav Matijević, popularni Riječanin, gastronomski guru, znameniti sudionik Masterchefa, osoba kojoj kad je kuhanje u pitanju vjeruje velika većina hrvatskih zaljubljenika u roštiljanje.


– Dobar roštilj …. ajmo priču vratiti na početak. Roštilj dolazi s istoka i vrlo teško ga je kopirati kao i sve drugo što se kopira. Ćevap je filozofija i ni malo nije jednostavan za pripremu i najmanje je samo mljeveno meso u obliku ćevapa. Koliko god to tako poimali u našem kraju i sve mesnice ga nude u takvom obliku, to nužno nije slasni ćevap. Ista se priča može ispričati i s pljeskavicom. Svakako tu je i meso poput ražnjića ili ramsteka, file …. e to meso obavezno mora biti odležano, marinirano i stručno ispečeno na žaru. Kobasice su sve veća rijetkost na žaru jer njihova priprema je postala problem, rijetki su nadjevi od kvalitetnog mesa, češće u »kobasicama« završavaju drugorazredni sastojci.



Volio bih da u našem zemljopisnom bazenu imamo više dobrih restorana s roštiljem, mislim da ih je na žalost premalo. Osobno, volim meso sa žara u bilo kojem obliku, a u Zagrebu ima nekoliko mjesta na kojima se može pojesti uistinu jako dobre pljeskavice.



1. Marinira: u zdjelu dodajte tri usitnjena češnja češnjaka, malo mljevene ljute papričice, žličicu soli i pivo


2. Premazuje meso: premazivanje pivom će mesu dati jedinstven okus, a u isto će vrijeme, zbog šećera u pivu, meso poprimiti i lijepu karamelnu boju


3. Pojačava aromu: dobro poprskajte meso pred kraj pečenja. Pivo će mesu dati odličnu aromu i povećati sočnost, u isto će vrijeme i spriječiti isušivanje mesa


4. Poboljšava svaki umak: umak za meso pomiješajte s pivom u omjeru 3:1, stavite na laganu vatru i kuhajte dok ne dobije gustoću koja vam odgovara


5. Osvježava: kad osjetite navalu vrućine, izvadite hladno pivo i nazdravite s ekipom



Ono što također naglašavam je vrlo važan proces fermentacije mesa, pravilna temperatura žara i vrijeme pečenja. A ono što se nikad ne bi smjelo raditi, što je najveći promašaj uživanja uz roštilj je prihvatiti oval pun mesa. Ma nikad – meso ispečeno na roštilju vrlo se brzo hladi i gubi svojstva. Stoga, osnovno pravilo je: meso s roštilja se jede vruće i zato se naručuje u slijedovima, završio je svoju preporuku Matijević.


Nezaobilazni detalji 


A mi, što je nama činiti? Ponajprije naručiti dobro meso provjerenog podrijetla. Marinirati ga s Ožujskim pivom, a ćevape nabaviti od mesara kojem ste sugerirali mesne sastojke dok začini idu u red njegove tajne. Treba brinuti i o ugljenu, ma o svim onim nezaobilaznim detaljima i začinima koji itekako mogu zagorčati život ako se ustanovi da ih u ključnom trenutku nema. Mada, sve će se nekako pronaći i preboljeti samo ako nam je – hladne »Žuje«. Prije, za vrijeme i nakon jela. Bez pretjerivanja. Ako se ikako može.


I da, svakako treba slušati Časlava Matijevića. Meso stavljati na roštilj u manjim količinama i odmah ga, onako vruće konzumirati. Pa gutljaj »Žuje«. Red ćevapa, red »Žuje«. Pet ćevapa i nekoliko Ožujskim mariniranih pilećih krilca. Zadovoljno se opustiti, i guštati. Sretni um i tijelo. K tome, zna se da konzumacija piva, a »Žuja« se u tome nebrojeno puta dokazala, potiče dobro raspoloženje i razumijevanje među ljudima. »Žuja« povezuje sve vrste mesa i ljudi, dolazili li oni od svinjetine, piletine ili govedine, s lijevice ili desnice. »Žuja« naprosto briše sve granice i zida – ljude dobrog raspoloženja.


* Realizirano u suradnji s Ožujskim /Zagrebačka pivovara 1892.