RIJEKA – Najbolji igrani film 5. međunarodnog studentskog filmskog festivala STIFF-a, koji je završio sinoć, film je redatelja Giancarla Sancheza »Horizont«, dok je najbolji dokumentarni film »Gledajući druge« redatelja Dennisa Stormera, a najbolji animirani »Ja nisam robot« redateljice Line Tsivian.

Ukupno su u četiri dana Festivala prikazana 44 filma, od čega 19 igranih, 16 animiranih i devet dokumentarnih iz 22 zemlje svijeta, a za nagrade natjecalo se u svakoj od kategorija. Tako je žiri za igrani film u sastavu Toma Zidić, Ely Chevillot i Sajra Subašić nagradu za najbolji igrani film dodijelio filmu »Horizont« (Giancarlo Sanchez, Nizozemska) i to za »nenametljivu sugestiju posredovanu putem glavnog lika (građenog na detaljima i brojnim slojevima i s kojim zajedno prolazimo sreću, tugu i njegovu završnu eksploziju) da je važno liječiti traumu i unutarnju borbu te da se one ne mogu tek tako sakriti, već da o njima treba razgovarati. Riječ je o kompleksnoj priči o obiteljskim odnosima, prijateljstvu i kolegama, o želji za uspjehom i unutarnjim demonima protiv kojih se treba boriti ali ih i prigrliti da bismo u toj borbi uspjeli.

Posebno priznanje

Svi su elementi posloženi jednostavno, dobro tempiranom montažom, što gledatelju omogućuje da ostane uronjen u priču do samog kraja filma ali i dugo nakon što je film završio.«

Isti je žiri posebno priznanje dodijelio filmu »Ništa novo pod suncem« (Damian Kocur, Poljska) zbog »posebnog načina na koji tretira gledatelje. Film se poigrava s gledateljevim prosudbama o glavnom liku, prikazujući ga prvotno kao naivnu osobu, potom navodeći na to da je zao pa sve do zaključka da je on ipak kompleksno biće. Opisuje nam kako se netko može mijenjati, iznutra i izvana, ovisno o kontekstu i društvu u kojem se nađe te kako ga se ovisno o tome može iščitavati drugačije, s različitom snagom.

Jednako kao što na specifičan način govori o muškosti, film se također, i to pametno, bavi i identitetom i identifikacijom. Delikatno je režiran i ostavlja publiku s mnogim mislima o društvenoj i etičkoj perspektivi.«

Žiri za dokumentarni film: Zoran Krema, Maximilian Feldmann i Betty Stojnić, nagradu je dodijelio filmu »Gledajući druge« (Dennis Stormer, Rumunjska), za uspjeh pri humanizaciji i de-objektifikaciji svojih likova, kao i za to što im dopušta da uzvrate Pogled.

Nijansiran pristup

»Samosvjestan i taktičan, a opet iskren, ‘Gledajući druge’ kanalizira karizmu svojih protagonista u film koji preispituje odnos između promatrača i predmeta promatranja. Romkinje, sestre Klara i Margareta, opiru se objektifikaciji o kojoj govori Susan Sontag (»Fotografije objektiviziraju: pretvaraju događaj ili osobu u nešto što može biti posjedovano«), okrećući dinamiku odnosa moći u drugom smjeru i prisiljavajući gledatelja na samorefleksiju onog što sam očekuje od Drugih.

Film ne daje jednostavan odgovor – on radije elaborira blagoslov i prokletstvo potrošačkog kapitalizma koji gradi mostove između različitih kultura, ali i komodificira autentičnost i prodaje iskustvo, bez obzira na to koliko površno ono bilo. Istovremeno, film odolijeva iskušenju da demonizira bilo kojeg od svojih protagonista, već preferira nijansiran i delikatan pristup temi.«

Žiri za animirani film, Matea Milić, Noemi Ribić i Elena Apostolovski, »bombardirani savršenom interpretacijom sadašnjice«, nagradu za najbolji film dodijelili su filmu »Ja nisam robot« (Lina Tsivian, Izrael). Posebno priznanje, »za fantastičan scenarij u kojem baš ništa nije suvišno, a sve što je naizgled poznato čini se svježim«, dodijeli su filmu »Strpljen – spašen« (Lorene Yavo, Belgija).