Luxflux

Slučaj Plave i Crvene zgrade u Rijeci: Predstavljen međunarodni projekt

Kim Cuculić

Foto: Roni Brmalj

Foto: Roni Brmalj

Instalacija uzima za temu jedan specifični arhitektonski projekt socijalističke stambene gradnje, koja je nastojala stvarati mjesta na kojima bi stanari mogli graditi zajednicu



RIJEKA Udruga »Drugo more« i Goethe-Institut Kroatien predstavili su u Filodrammatici rezultate suradnje Luksemburga i Rijeke na međunarodnom projektu »Freiraum«. Riječ je o programu Luxflux, što ga od prošle godine zajednički provode luksemburški Institut Pierre Werner, Sveučilište u Luksemburgu, Luksemburški centar za arhitekturu, Kasemattentheater, Goethe-Institut Kroatien i »Drugo more«.


U okviru projekta 38 europskih Goethe-Instituta, zajedno s lokalnim partnerima, propitivalo je temu prostora slobode. Rijeka i Luksemburg ždrijebom su odabrani kao tandem koji propituje slobodu i zajedno su razvili projekt Luxflux, koji se bavi dvjema dimenzijama navedene teme: Luksemburg propituje javni prostor kao prostor slobode, a Rijeka se pita mogu li se u našem društvu garantirati individualne slobode.


Prostor slobode


Nakon što su održane radionice u dvama gradovima, riječki i luksemburški tim razmijenili su dobivene zaključke i smjernice, koristeći ih kao polazište u stvaranju umjetničkih radova. Riječkoj publici tako je predstavljen rad »The Place, It Has a Name«, koji balansira na granici između umjetničke instalacije, performansa i postdramskog kazališta. Nastavši u suradnji dramatičara Iana De Toffolija, glumice Else Rauchs i umjetnice Lise Kohl, djelo definira prostor slobode, a temelji se na izjavama o slobodi koje su iznesene i razrađene tijekom riječke radionice sa studentima Akademije likovnih umjetnosti i Filozofskog fakulteta, održane pod vodstvom Maše Poljanec i Lea Kirinčića.




Projekt je također inspiriran znanstveno-fantastičnim filmovima koji tematiziraju prostor bijega iz ograničenosti svijeta, posebice filmom »Stalker« Andreja Tarkovskog. Zatim je u galerijskom prostoru Filodrammatice dizajnerski dvojac Leo Kirinčić i Maša Poljanec predstavio »Studiju slučaja Crvene i Plave«, instalaciju koja polazi od zaključaka radionice održane na Sveučilištu Luksemburg pod vodstvom dr. Katrin Becker (autor fotografija je Bojan Mrđenović).



Plava zgrada: Čini mi se da smo mi narod koji je sklon dizanju barijera.Prije deset godina susjedi su podigli zid; po meni je on više ukrasni nego funkcionalni zid.Mislim da su zidovi podignuti zbog narkomana i mafije. Ali ne pamtim da se nekad nešto loše desilo. Crvena zgrada:Ne znam zašto bi netko htio dignuti rešetku unutar zgrade. Ako ljudi ne poštuju jedni druge, onda moraju dizati ograde. U dobrim smo odnosima sa susjedima, kao na selu! Baci jaje, baci kapulu, imaš čašu mlijeka…


Komparativna analiza


Instalacija je vezana za Rijeku i za temu uzima jedan specifični arhitektonski projekt socijalističke stambene gradnje, koja je redovito nastojala stvarati mjesta na kojima bi se stanari mogli susretati i graditi zajednicu. Kako podsjećaju Kirinčić i Poljanec, radi se o projektu Plave i Crvene zgrade na Krnjevu, koje su u Rijeci izgrađene krajem 1970-ih.


– Njihov arhitekt Ninoslav Kučan želio je stvoriti kompleks koji će ispuniti osnovne potrebe njegovih stanara, isplaniravši promenadu u sredini svakog kompleksa, u kojoj bi se nalazili dućani, vrtić, barovi i druga mjesta susreta. No, ideje se u arhitekturi samo ponekad ostvare prema planu, ponekad se u potpunosti odbacuju, ili se, kao u većini slučajeva, ostvaruju samo djelomično. Stanari Plave zgrade su u međuvremenu podigli pregradne zidova unutar kompleksa, čime je stvoreno nekoliko zgrada koje povezuju samo elementi gradnje, ali ne i društvene veze, što je uništilo prvotnu ideju komunalnog i javnog prostora.


S druge strane, stanari Crvene zgrade nisu intervenirali na jednak način i još uvijek imaju promenadu, kao prostor koji također ne funkcionira onako kako je originalno zamišljen, no u kojem se i dalje odvija barem nekakav život. »Studija slučaja Plave i Crvene« temelji se na komparativnoj analizi tih dvaju kompleksa, s namjerom da se dozna zašto su se donosile određene odluke i kako su se te odluke odrazile na živote trenutnih stanara. Željeli smo doznati kako organizacija prostora utječe na organizaciju društva, i obratno. Pritom nas je zanimalo koliko je, ako je uopće, naša sloboda povezana s prostorom u kojem provodimo većinu života. Rezultati istraživanja su pretočeni u instalaciju koja daje uvid u osobiti društveni kontekst i originalnu ideju Plave i Crvene zgrade, a donosimo i priče samih stanara te spekulativne scenarije budućih načina korištenja promenade – objašnjavaju autori.