Britanski povjesničar

Prapovijest o zavadi susjednih kultura: Neal Ascherson uskoro u Rijeci

Boris Pavelić

Pripovijedajući, verzirani novinar i obrazovani povjesničar u istoj osobi sjajno kombinira oba svoja zanata, i kroz cijelu nas knjigu vodi sigurnom rukom pisca koji apstrakciju protjecanja epoha prepoznaje u svakodnevici, što je rijetka, a vrlo vrijedna spisateljska sposobnost



Politika identiteta i stvaranje povijesnih mitova ključaju još uvijek diljem regije. (…) Suparništvo između tih sićušnih neovisnih republika nije samo nasilno. Ono je kulturno, povijesno, često i arheološko. Svako planinsko selo prerađuje svoje udžbenike povijesti u manifeste okrenute protiv susjeda: »Mi, i samo mi, donijeli smo vam pismenost i kulturu tijekom našeg Zlatnog doba prije dvije tisuće godina.« Takvi priručnici, pisani često lokalnim narječjima, i još češće djela maštovite fikcije, rastuća su industrijska grana… – nije to ironični opis Balkana ni bivše Jugoslavije, nego napomena o crnomorsko-kavkaskoj regiji škotsko-britanskoga povjesničara i novinara Neala Aschersona iz njegove knjige »Crno more«, prevedene i objavljene u nakladi VBZ-a, koju će autor uskoro osobno predstaviti i u Rijeci, 18. svibnja, te dan kasnije na Malom Lošinju u sklopu VBZ-ova književnog festivala vRIsak.


No prije same knjige, koja je svojim objavljivanjem popunila priličnu prazninu u hrvatskome javnom znanju o regiji Crnoga mora, valja reći riječ o autoru. Neal Ascherson iznimno je zanimljiv, znatiželjan i nemiran duh, kojega nije pretjerano nazvati prototipom iskonskoga novinara i pisca. Desetljećima novinar, jedan od najcjenjenijih britanskih inozemnih dopisnika; izvještavao je o najvažnijim krizama druge polovine prošlog stoljeća, a onda je, u 83. godini, objavio svoj prvi roman, »Smrt Fronzaka«, o sudbini Poljaka u Drugome svjetskom ratu.


Rođen 1932. u Edinburghu – 86 mu je godina! – s devetnaest se pridružio britanskim kraljevskim marincima, da bi godinu i pol (1951. i 1952.) ratovao u Malaji, oružjem braneći interese britanske krune. Tu će iz prve ruke upoznati naličje grandioznog imperija: »Tijekom službe u Malaji, postao sam neugodno svjestan da su Britanci izigrali obećanje što su ga tijekom rata dali ‘Federalnim malajskim državama’, da će im poslije rata omogućiti samostalnost u zamjenu za njihov otpor japanskoj okupaciji. Bio sam šokiran ponašanjem Britanskoga Carstva, i stekao velike simpatije za dekolonizaciju«, kazat će godinama kasnije u jednome intervjuu. Vrativši se s ratišta, na Cambridgeu je upisao povijest, da bi studirao kod Erica Hobsbawma, jednoga od najuglednijih povjesničara u prošlome stoljeću. Iz te se suradnje često citira Hobsbawmova napomena o Aschersonu kao »vjerojatno najbriljantnjem studentu kojeg sam ikad imao«. »Zapravo ga nisam mnogo učio, nego sam ga samo pustio da radi«, kazao je mudri profesor o svojem nadahnutom studentu.


»Obrazovani autsajder«




Aschersonu se, dakle, smiješila akademska karijera. No on ju je odbio, da bi 1959. postao dopisnik dnevnika The Scotsman za zemlje Commonwealtha, i tako otpočeo zadivljujuću novinarsku karijeru: pisat će, sve do danas, u najuglednijim britanskim novinama, i izvještavati o svim najvećim krizama druge polovine prošlog stoljeća – o francusko-alžirskom ratu, Praškom proljeću i pariškom svibnju 1968., vojnom udaru u Chileu 1973. i dr. Poseban stručnjak postao je za srednju Europu, naročito Poljsku, pa je iscrpno pratio pad komunizma i 1989. godinu. Objavio je više od deset knjiga o raznovrsnim temama: Kongu, Poljskoj, Drugome svjetskom ratu, nezavisnosti Škotske…


Širok, znatiželjan, slobodouman i otvoren intelektualac – »obrazovani autsajder«, kako samoga sebe naziva – Neal Ascherson zanimljiv je, tolerantan i duhovit sugovornik. O bolnoj temi našega područja, nacionalizmu, u jednome je intervjuu, karakterističnom britanskom uravnoteženošću, kazao ovako: »Nacija je drevna. Nacionalizam, kako ga danas definiramo, ideologija je 19. stoljeća, spojena s potrebom učvršćenja nacije-države kao primjerenog okvira za razvoj modernoga industrijaliziranog kapitalizma.


Tom Nairn napisao je da je nacionalizam poput Janusove glave: jedno lice zuri unatrag, u zamišljenu, ekskluzivističku prošlost zlatnog doba i žrtvovanja; drugo gleda naprijed, u budućnost, modernizaciju, oslobođenje od reakcionarnih zabrana, otvoreno vanjskome svijetu i ravnopravnoj suradnji s njim. (…) Nacionalizam možete promatrati kao spektar koji se prostire od divljačkih rasno-etničkih uvjerenja, poput onih u Srbiji, do gotovo bolne inkluzivnosti i progresivnoga građanskog nacionalizma u Škotskoj. No valja zapamtiti da nema nacionalizma koji ne sadrži neki postotak svakoga dijela tog spektra.


Čak i u Škotskoj ima nekoliko lunatika koji vjeruju u keltsku krv i mitove tla, te mrze Engleze«. Ascherson, dakako, »preferira nacionalizam koji oslobađa i modernizira«.


Ekološka narušenost


»Crno more« osma je Aschersonova knjiga. Prvo izdanje objavljeno je 1995., da bi do danas postalo historiografsko-publicistički klasik. U Hrvatskoj je knjiga prevedena i objavljena 2016., kao prvo autorovo djelo objavljeno u nas, na valu interesa za ukrajinsko-crnomorsku regiju, tih dana zahvaćenu krizom oko Krima i rata u istočnoj Ukrajini.


»Narod koji stotinu ili tisuću godina živi u zajednici s drugim narodom, ne mora uvijek voljeti taj narod – može ga, zapravo, oduvijek i ne voljeti. Kao pojedinci, ti ‘drugi’ nisu stranci nego susjedi, često i prijatelji. Ali moj tužni pogled na život Crnoga mora govori da je skriveno nepovjerenje među kulturama besmrtno«, napisat će Ascherson, ali taj ga osjećaj mudre rezignacije neće spriječiti da o regiji napiše obaviještenu, informativnu i jasno, ali moćno i lijepo napisanu knjigu od tristotinjak stranica, koja čitatelja uvodi u političku, zemljopisnu i kulturnu povijest Crnoga mora i zemalja koje oplakuje.


A to su: s juga Turska; s istoka Gruzija i Rusija; sa sjevera Ukrajina, te sa sjeverozapada i zapada Moldavija, Rumunjska i Bugarska. No Ascherson ne počinje poviješću, nego sadašnjošću: »Crno more« objavljeno je 1995., a priča počinje četiri godine ranije, precizno, 18. kolovoza 1991., dok se, pukim slučajem, autor noćnim autobusom vozi pored partijske vile u kojoj ljetuje Mihail Gorbačov, i vidi gungulu za koju će tek kasnije shvatiti da je označavala početak neuspjelog puča protiv ključnog demokratizatora osijedjeloga Sovjetskog Saveza.


Pripovijedajući, verzirani novinar i obrazovani povjesničar u istoj osobi sjajno kombinira oba svoja zanata, i kroz cijelu nas knjigu vodi sigurnom rukom pisca koji apstrakciju protjecanja epoha prepoznaje u svakodnevici, što je rijetka, a vrlo vrijedna spisateljska sposobnost. Pritom, ugodno je spoznati da Ascherson dobar dio knjige posvećuje ekološkoj narušenosti – ako »katastrofa« nije prejaka riječ – Crnoga mora, prvog mora na svijetu koje je bilo proglašeno mrtvim. »Sredinom devedesetih godina, zagađenje, pretjeran izlov ribe i napadi novih invazivnih vrsta načeli su ekosustav i stvorili prvo beživotno more na svijetu. No danas«, piše autor u predgovoru izdanju iz lipnja 2015, »spojem međunarodne akcije i nepredviđenih prirodnih uzroka, riblji fond ponovno je u porastu i popravlja se kakvoća vode«.


Kako bilo, nema ni najmanje sumnje da će gostovanje Neala Aschersona u Hrvatskoj – 16. svibnja u Zagrebu, 18. svibnja u Rijeci i 19. svibnja na Malom Lošinju – biti prilika za zanimljivi i inspirativan razgovor s intelektualcem koji je Britancima objašnjavao svjetske krize prošlog stoljeća.