Riječ je o posljednjem ljetu koje Frankie provodi u Sintri, jer ulazi u terminalnu fazu raka. Iako se Sachsov film doima poput Rohmera za početnike, njegovi kadrovi bliži su stranici Voguea
CANNES – »Lucas je bio jako darežljiv«, kazat će Greg Kinnear svojoj prijateljici Irene (Marisa Tomei) u najnovijem filmu Ire Sachsa, s kojom je angažiran kao snimatelj u novom nastavku serijala »Star Wars«. I dvojica trenutno najprestižnijih producenata u sferi euro arthousea – Francuz Said Ben Said i Švicarac Michel Merkt – bili su darežljivi prema Sachsu.
Riječ je o filmu »Frankie«, autorovu prvom komadu snimljenom izvan SAD-a. Irene poziva glumica Frankie (Isabelle Huppert) da zajedno provedu ljetne praznike u Sintri, tom dragulju Portugala koji se nalazi pod zaštitom UNESCO-a. S njom ljetuju njen muž Jimmy (Brendan Gleeson) i sin Paul (Jeremie Renier). A tu je i njen bivsi muž Michel (Pascal Greggory) koji istražuje grad u društvu svog vodiča Tiaga (Carloto Cotta iz »Diamantina«). No, riječ je o posljednjem ljetu koje Frankie provodi u Sintri, jer ulazi u terminalnu fazu raka.
Elegantni kadrovi
Iako se Sachsov film doima poput Rohmera za početnike, njegovi elegantni kadrovi bliži su oživjeloj stranici istrgnutoj iz Voguea, s luksuznim hotelima i skupocjenim »Pomellato« narukvicama. Za Sachsa je Sintra ono što je Sils Maria bila Assayasu. Iako se autor puno bolje snalazi u njujorškim amerindie zonama (»Ljubav je čudna stvar«, »Little Men«, »Keep the Lights On«).
Nakon gala projekcije filma »Family Romance, LLC« prikazanog izvan konkurencije, njegov autor Werner Herzog zahvalio je publici i na izlazu iz dvorane zaustavio pored mladog Japanca, kazavši mu: »Vi ste prvi Japanac koji je vidio moj film. Vjerujete li da njegova priča ima smisla?« Ta anegdota koju nam je ispričao Herzog, samo dokazuje koliko je autoru stalo do reakcija publike. Njegov najnoviji neodoljivi film ambijentiran je, naime, u Tokiju u kojem Herzogov protagonist vodi servis za »iznajmljivanje« roditelja onima koji su ostali bez svojih majki i očeva.
Priča započinje u kaotičnom Ueno Parku gdje on susreće malu Mahoki kojoj će postati surogat otac, pokušavajući uspostaviti »stvarni« emotivni odnos s djevojčicom. Jer, svaki Herzogov kadar emanira etičku tenziju pogleda. Sve to kulminirat će sekvencom u kojoj on ulazi u robotizirani hotel u kojem se njegovo osoblje doima poput androida. Čak su i ribe u akvariju robotizirane, plivajući u praznini života. »Tko zna da li ti roboti mogu sanjati?«, upitat će se njegov junak. Taj intimno herzogovski one-liner emanira autorovu sliku sadašnjosti. Parafraziramo li tu dvojbu, Dardenneovi se na isti način pitaju: »Tko zna može li mladi Ahmed sanjati?«
Oni koji u filmu vole otrgnuti komadić pravog života, došli su na svoje s »Mladim Ahmedom«, najnovijim filmom braće Jean-Pierrea i Luca Dardennea. Priča je to o dječaku zadojenom fundamentalističkim idejama, koji odluči ubiti svoju učiteljicu. Njegova misija okončala se njenim ranjavanjem i socijalne službe ga šalju na poljoprivrednu farmu gdje mu dopuštaju da se i dalje moli i prakticira islam. No, on i dalje ne odustaje od svog mračnog nauma.
Dvosatna orgija
Nakon »Smrti Louisa XIV.« i galerijske instalacije »Kralj sunca«, sumanutog Alberta Serru nastavljaju opsjedati povijesne teme. Autorov najnoviji bizarni komad »Liberte« ambijentiran je u 1774. godinu u kojoj puritanski Louis XVI. protjera iz Francuske grupu dekadentnih libertinaca. Svog zaštitnika pronalaze u liku slobodoumnog njemačkog vojvode (Helmut Berger), izolirani u šumi između Potsdama i Berlina, gdje pod okriljem noći mogu nesputano prakticirati svoje »opačine«. U tom libidnoznom šumskom »jebodromu« sve je dopušteno.
Jer, Serrin estetizirani film transformiran je u eksplicitnu non-stop noćnu orgiju, čiji su akteri svedeni na groteskne napudrane kreature. Riječ je o filmskoj verziji Serrine istoimene drame, koju je on uprizorio 2018. na daskama berlinskog Schaubuhnea. Kao da se njome pokušava konfrontirati s nemogućnošću De Sadeovih filmskih adaptacija. Tko preživi dvosatnu Serrinu orgiju, pričat će. Totalni mrak u eri prosvjetiteljstva. Inače, na gala projekciji Serrina filma bio je nazočan i španjolski ministar kulture. Takve ministre volimo.
