Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 5° 6
Sutra: 5° 5° 6
21. siječnja 2019.
Razgovor

Pawel Pawlikowski: 'Skretanje Europe udesno promijenilo je interese filmaša'

Foto: Reuters
Foto: Reuters
Autor:
Objavljeno: 1. siječanj 2019. u 9:11 2019-01-01T09:11:49+01:00

Danas je mnogo lakše kontrolirati mase nego u vrijeme 50-tih i 60-tih godina prošloga stoljeća; danas živimo u digitalnom dobu u kojem su sofisticirana tehnologija, internet i sve ostalo zamijenili stare klasične brutalne metode kontrole. Danas su algoritmi moćno oružje, a ne pendreci, pištolji i tajna policija u dugim zimskih kaputima. Možda u Europi to nije toliko istaknuto, ali nema sumnje da živimo u vrijeme Velikog brata

Nisam razočaran. Iskreno, i nemojte me krivo shvatiti, ali ne držim previše do te nagrade – priznao nam je poljski filmaš kad smo ga podsjetili da se njegova hvaljena drama »Hladni rat« (Zimna Wojna) nije našla na nedavno objavljenom popisu stranih filmova nominiranih za Zlatni globus, pa dodao, »Zlatne globuse dodjeljuje kritika, a o Oscarima odlučuje filmska struka; to su dvije različite kategorije. Nadam se da će se članovima Akademije dopasti moj film.«

Ovih dana je Pawel Pawlikowski bez sumnje sretan i zadovoljan čovjek, jer samo nekoliko sati nakon našeg razgovora u Sevilji, gdje je održana 31. dodjela Europskih filmskih nagrada i gdje je »Hladni rat« pobijedio u čak pet kategorija, uključujući i u onima za najbolji film, režiju i scenarij (jednu je dobila Joanna Kulig za najbolju europsku glumicu, dok je peti europski Oscar film dobio za najbolju montažu), da bi dva dana kasnije Pawlikowski saznao da je njegov film ušao u predfinalni popis od devet stranih filmova nominiranih za Oscara 2019. pa se tako poljski filmaš našao u uglednom društvu nekih od najboljih ovogodišnjih filmova kao što su danski »Den skyldige« (The Guilty), japanski »Manbiki kazoku« (Shoplifters), meksički »Roma« i južnokorejski »Beoning« (Burning).

Umjetnički aspekt

Da je riječ o izvanserijskom filmu koji će se pamtiti, bilo je jasno već nakon svjetske premijere na ovogodišnjem Cannesu, gdje je Pawlikowski osvojio Zlatnu palmu za najbolju režiju, a ove posljednje nagrade i nominacije te činjenica da je njegov prethodni film »Ida« 2015. godine nagrađen Oscarom, još jednom potvrđuju da je Pawlikowski jedan od trenutno najzanimljivijih europskih i svjetskih autora, čiji se monokromatski crno-bijeli rukopis i semantičko bogatstvo ponovno pokazuju kao pobjednička formula i u ovoj tragičnoj ljubavnoj (melo)drami koja se zbiva tik nakon Drugog svjetskog rata iza debele željezne zavjese bivšeg sovjetskog bloka.

»Ovo je film koji govori i o europskoj sudbini, o nama samima, o našoj povijesti koja nas ponekad nemilosrdno gazi, ali nekako u nama budi i ono najbolje i najpozitivnije«, kaže (sada već možemo reći) slavni poljski filmaš otkrivajući nam svoju vizuju filma pa zaključuje, »mislim da je Hladni rat u punom smislu riječi europski film s istinskim europskim senzibilitetom, što je danas jako važno.

Glazba je jako važna u ovom filmu, ona je zapravo jedan od likova, jer su glazbi i pjesmama koje u filmu koristimo zrcale karakteri likova, društvena zbivanja, povijesni kontekst pa i ljubavna priča koja se provlači kroz čitav film.«

Sad kad smo saznali što mislite o Zlatnom globusu i Oscaru otkrijte nam i svoje mišljenje o Europskoj filmskoj nagradi, koja, čini se, iz godine u godinu postaje sve značajnija svijetu filmske industrije te medijski sve zanimljivija.

– Rekli ste »filmske industrije«, ja bih rekao da je to termin koji se veže uz Oscare, Hollywood i komercijalni film, a europski film je nešto drugo. U Europi je film oduvijek dio naše kulture i na film se oduvijek gleda kao na umjetničku formu, a ne kao na dio zabavne industrije.

Ne mislim da film ne bi trebao biti i zabavno štivo za široko gledateljstvo; samo kažem da je europski autorski pristup nešto posve drugo od američkog komercijalnog razmišljanja. Slijedom toga i Europska filmska nagrada i Oscar su dvije vrlo različite kategorije, lijepo je što Akademija ima posebnu kategoriju za strani film, a meni kao europskom filmašu uvijek je čast i zadovoljstvo biti nominiran od strane europskih kolega. Srž europske kinematografije je nadnacionalna, ona promovira europski mentalitet i senzibilitet, u prvom planu nije komercijalni aspekt kao u američkom filmu, već autorski i umjetnički i tako bi trebalo i ostati.

Kakav je vaš stav prema Netflixu, Amazonu i ostalim streaming gigantima koji postaju sve važniji igrači na svjetskoj filmskoj sceni?

– Mislim da je manje važno što ja ili bilo tko misli o Netflixu; činjenica je da je tu i da neće otići, dapače, čini se da je to u velikoj mjeri budućnost filmske i televizijske industrije, iako mnogi to ne žele priznati kao realnost. Iskreno, to je pomalo zastrašujuće, jer ide prema totalnom konzumerizmu i postaje masovna popularna pojava u globalnim okvirima ugrožavajući time specifičnosti i senziblitet različitih kultura, što uključuje i europski kulturni krug i baš zbog toga moramo raditi europske filmove, pričati europske priče i sačuvati naš umjetnički i autorski integritet.

Nepresušan izvor

I ovaj film, kao i vaš prethodni »Ida«, događa se u postratnoj Europi u vrijeme tzv. Hladnog rata, a tu je i niz drugih recentnih europskih filmova koji govore o tom dijelu europske povijesti i vrlo dobro prolaze kod publike. Jeste li razmišljali odakle odjednom takav interes i filmaša i publike?

– Ne znam iskreno, čini se da je jednostavno tako. Vrijeme Hladnog rata je iznimno zanimljivo, jer pruža nebrojeno mnogo motiva, tema i ljudskih drama, a film je savršen format za pričanje tih priča. Totalitarna vremena su nespresušan izvor, jer je to politički sustav koji je u suprotnosti s ljudskom prirodom i unutarnjim porivom za slobodom, a sukob države i sustava s pojedincem i čovjekom je motiv s kojim se svaki gledatelj može poistovjetiti. Čini se da i aktualna zbivanja u Europi u tome pomažu.

Možete li biti konkretniji? Na što točno mislite?

– Mislim na jačanje populističkih stranaka i skretanje velikog broja europskih država udesno, mislim da i to za rezultat ima i ponovni interes filmaša i publike za teme nesloboda i totalitarizma. Pogledajte što se događa u Rusiji, Mađarskoj i mojoj Poljskoj. Danas je mnogo lakše kontrolirati mase nego u vrijeme 50-tih i 60-tih godina prošloga stoljeća; danas živimo u digitalnom dobu u kojem su sofisticirana tehnologija, internet i sve ostalo zamijenili stare klasične brutalne metode kontrole.

Danas su algoritmi moćno oružje, a ne pendreci, pištolji i tajna policija u dugim zimskih kaputima. Možda u Europi to nije toliko istaknuto, ali nema sumnje da živimo u vrijeme Velikog brata. Danas nema podjele na kapitalizam i komunizam, svi smo danas u kapitalizmu i svi smo »čipirani« i svi smo pod kontrolom, pitanje je samo tko i kako tu tehnologiju želi iskoristiti.

Koliko je Oscar koji ste osvojili za »Idu« promijenio vaš život i utjecao na vašu karijeru?

– Osvajanje Oscara je nesumnjivo velika stvar i strašna promocija za film i filmaša, ali ne mogu reći da sam se promijenio. Kao autor ostao sam isti, a dovoljno sam star da se nisam promijenio ni kao osoba. Kad bih razmišljao o američkoj karijeri, vjerujem da bi Oscar bio dobar vjetar u leđa, ali ja sam i dalje europski filmaš koji snima europske filmove. Sretan sam i zadovoljan zbog tog velikog priznanja, ali ostao sam isti kakav sam i bio prije toga.

Manji dio »Hladnog rata« snimili ste u Hrvatskoj. Kako je to prošlo?

– U Hrvatskoj je bilo super, snimanje je prošlo bez problema, angažirali smo i nekoliko hrvatskoj glumaca, dobro je to prošlo. Ne znam jeste li primjetili, ali u sceni u kojoj poljska folklorna grupa nastupa na natjecanju u Splitu koristili smo crnogorsku pjesmu, nadam se da to neće smetati gledateljima u Hrvatskoj (smijeh).

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka