foto: web
Greg, Nika i Tom junaci su novog doba, preko kojih djeca iznova uče voljeti knjige. Radi se o fenomenu koji zaslužuje više pažnje, promišljanja, pa i mjesto u još uvijek neostvarenoj Nacionalnoj strategiji poticanja čitanja
ZAGREB – Postoji jedan frustrirajući paradoks u domaćoj kulturi. O književnosti za djecu i mlade govori se skoro samo kad netko, najčešće neki revni roditelj, u lektiri za osnovnu školu pronađe kakav politički ili etički problematičan odlomak, pa se nakon puno »lajkova« i »šerova« zanovijetanje nakratko preseli s društvenih mreža u medije.
Inače književnost za djecu ne dopire do medija, pa tako ni do šire publike. Paradoks je u tome što je baš taj dio osiromašene knjižne produkcije kod nas najvitalniji: knjige za djecu i mlade na vrhu su popisa najčitanijih naslova u knjižnicama i najprodavanijih naslova u knjižarama, a pažnju zaslužuju sve većom inovativnošću u oblikovanju, sve impresivnijim likovnim rješenjima kojima vrsni ilustratori »razigravaju« tekst.
Ako niste roditelj djeteta u nižim razredima osnovne škole, velike su šanse da vam ništa neće značiti naslovi poput »Gregovog dnevnika« autora Jeffa Kinneya ili ciklusa o Tomu Gatesu autorice Liz Pichon. Ako pak jeste roditelj, znate da su te knjige sveti Gral odjela za mlade u domaćim knjižnicama: stalno su posuđene. Baš kao i »Nikin dnevnik« Rachel Renee Russel.
Superjunaci »out«
Postoje knjige koje djeca čitaju jer moraju (lektira ih na to prisiljava). Postoje i knjige koje čitaju jer žele, što vraća optimizam u vremenu kad mlade čitatelje prati loš glas ljenjivaca i ovisnika o zatupljujućim igricama na mobitelu. »Gregov dnevnik« je na engleskom izašao u jedanaest nastavaka – kod nas ih je Algoritam objavio sedam. Jesenas su, uoči Interlibera, izašla dva: »Snježna groznica« i »Lijevo smetalo«. Školska knjiga također agilno drži ritam objavljivanja svoga aduta za mlade – romanesknih, stripolikih dnevnika koje vodi nezaboravni junak Tom Gates. U kratkom roku objavljena su tri nastavka tog hit-serijala koji je preveden na četrdeset jezika, a samo u Velikoj Britaniji prodan je u više od milijun primjeraka.
Greg, Nika i Tom junaci su novog doba, preko kojih djeca iznova uče voljeti knjige. Radi se o fenomenu koji zaslužuje više pažnje, promišljanja, pa i mjesto u još uvijek neostvarenoj Nacionalnoj strategiji poticanja čitanja.
Mnogo bi se toga dalo iščitati o novim generacijama iz ovih knjiga. Jedna od njih je i da je doba superjunaka definitivno prošlo. Svi su ovi junaci zapravo šmokljani, simpatični luzeri koji sa zaigranom ironijom gledaju i sebe i svijet oko sebe. Tom Gates, na primjer, ide u 5. razred i u svoj dnevnik bilježi sve zgode i nezgode koje mu se svakodnevno zbivaju kod kuće i u školi. Ima i svoj bend »Psi Zombiji« s najboljim prijateljem Derekom, a starija sestra najveća mu je neprijateljica. Druži se i s prijateljem Rodrickom. Nema tu velikih drama.
Kritički pogled
Književnica Silvija Šesto na velika je vrata donijela ovaj fenomen u hrvatsku književnost u svojim nastavcima knjiga o Bum Tomici. O njemu, međutim, kao izdavačica (urednica je Naklade Semafora) govori i s ponešto kritičnih tonova.