Recenzija

Film “Krivnja” u Art – kinu Croatia: Tenzična igra sa zmijama u trbuhu

Dragan Rubeša

Autorov prosede gotovo je dokumentaristički, dok u seriji krupnih planova uokviruje Asgerovo sugestivno lice. Portretira ga genijalni Jakob Cedergren



RIJEKA »911 Emergency«, izgovara poput mantre operaterka Halle Berry dok u »Pozivu« komunicira s otetom curom, zatočenom u bunkeru otmičareva automobila. U sličnoj situaciji zatekao se i policajac Asger u »Krivnji«, autorskom debiju Danca Gustava Möllera. S tom razlikom što Möllerova tenzična komorna igra ne napušta klaustrofobični interijer njegova ureda. Autorov prosede gotovo je dokumentaristički, dok u seriji krupnih planova uokviruje Asgerovo sugestivno lice. Portretira ga genijalni Jakob Cedergren, jedan od onih iznimnih izdanaka danske glumačke škole stasale na Dogmi, koji emaniraju nevjerojatnu lakoću ne-glume.


Mračna prošlost


Zatekli smo se dakle na terenu svih onih autora koji tjeraju junake da stalno budu na vezi, poput Stevena Knighta (»Locke«), Joela Schumachera (»Phone Booth«) ili Davida R. Ellisa (»Cellular«). Njihovi se protagonisti praktički ne odvajaju od svojih telefona i mobitela, bilo da su zatočeni u telefonskoj govornici (Colin Farrell) ili se nalaze za volanom svog auta (Tom Hardy). No, Möller ide korak dalje u gradaciji tenzija. Primarni zadatak njegova smirenog lika je zadržati svoju prestravljenu sugovornicu što duže na liniji. Zove se Iben i žrtva je nasilnog bivšeg muža, koji ju je zatočio u kabini bijelog kamiona.


Asger zna da se oni voze glavnom autocestom prema sjeveru, ali ih ne može precizno locirati. Kao što nije u stanju uroniti u njihovu mračnu bračnu prošlost. No, u njegovoj predanosti da spasi Iben krije se i njegov pokušaj vlastita spašavanja i iskupljenja. Pritom autor fino gradi vitalnu vezu između formalne razigranosti mizanscene i moralne vizije priče, testirajući junakov odnos prema ispravnom i pogrešnom, krivnji i nevinosti, psihotičnom i normalnom. Jer, ništa nije onako kako se to doima na prvi pogled.


Emotivno putovanje




Međutim, Möller ne samo da virtuozno gradi tenzije, već u Asgerovu emotivnom putovanju veliku pažnju poklanja zvukovima, svjestan da njegov junak shrvan osobnim i profesionalnim krizama ne može do kraja vladati situacijom jer je njegov pogled krajnje ograničen. Paralelno s Iben, on mora komunicirati i s njenom kćeri, koju je otac ostavio samu u kući s bratom. Zato prostor u kojem je izoliran njegov junak postaje sve mračniji. Tamu će naglo razbiti crvena svjetlost koja ispunjava Asgerov ured, sluteći na prijetnju. Jer, Möllerov mrak koji igra na taktiku trika steže nas poput zmija u trbuhu njegova malog junaka. Film i radiodrama nikad nisu bili tako blizu, u tako savršenom skladu.