Dokumentarni film

Caroline Waterlow: Kako smo ispričali filmsku priču o O. J. Simpsonu

Kim Cuculić

foto: Patrick James Miller

foto: Patrick James Miller

Neki od događaja o kojima progovaramo u dokumentarcu, kao što su šokantni događaji koji su se dogodili u Los Angelesu između policije i crne zajednice, bile su stvari koje mnogi Amerikanci, izvan Los Angelesa, nisu znali.



Na programu drugog History Film Festivala, što će u Rijeci biti održan od 5. do 9. rujna, i hrvatska je premijera jedne epizode (52 min) gotovo osmosatnog filma »O. J. : Made in America« redatelja Ezre Edelmana, koji je na dodjeli 2017. nagrađen Oscarom za najbolji dokumentarni film. Riječ je o kulturološkoj priči o modernoj Americi – saga je to o rasi, slavi, medijima, nasilju i pravnom sustavu. I dva desetljeća nakon nezaboravne kulminacije, priča je to koja i dalje fascinira, polarizira, pa čak i piše nova poglavlja. »O. J.« revidira – i redefinira – sve: obiteljsko nasilje, policijsku istragu, suđenje stoljeća, motiv, krv, rukavicu, presudu, posljedice. Na temelju više od sedamdeset intervjua – od Simpsonovih dugogodišnjih prijatelja i kolega do prepoznatljivih protagonista istrage ubojstva, promatrača i komentatora s očiglednom povezanošću s pričom – dokumentarac daje izvrstan pogled na ovu fascinantnu sagu. Jer na kraju potrage za pravom istinom o O. J. Simpsonu, razotkrila se i zbirka mučnih istina o Americi i Amerikancima.


Ovim povodom razgovaramo s Caroline Waterlow, gošćom HFF-a, nagrađivanom producenticom iz New Yorka. Prije nekoliko godina za ESPN je producirala film »O.J. : Made in America«, koji je premijerno prikazan 2016. godine na Sundance Film Festivalu. Među dokumentarnim filmovima na kojima je radila ističe se »Supermensch: The Legend of Shep Gordon«, redateljski prvijenac glumca Mikea Myersa koji je premijerno prikazan na Toronto Film Festivalu 2013. Iste godine producirala je »Cutie and the Boxer«, premijerno prikazan na Sundance Film Festivalu i nominiran je zaOscara. Caroline Waterlow radila je i kao glavna producentica sadržaja za MAKERS.com, najveću video kolekciju ženskih priča te na brojnim HBO-ovim dokumentarcima.


Priča o svemu


Zašto ste odlučili snimiti dokumentarac o O. J.-u Simpsonu? Zbog čega vam se ta tema učinila zanimljivom i važnom?




– Ideju je 2014. inicirao ESPN. Razmišljali su o 20. godišnjici suđenja i obratili se redatelju Ezri Edelmanu. On je bio zainteresiran za nešto što će biti šira i dublja studija slučaja i što će obuhvatiti povijesni kontekst koji treba biti ispričan – osobnu priču i karijeru O. J. Simpsona, ali i povijest Los Angelesa, policijskih snaga i iskustvo Afroamerikanaca u tom gradu. Kad se 1994./1995. godine suđenje dogodilo, oko toga je nastalo veliko medijsko ludilo, jer je O. J. bio slavni optuženik, ali također i crnac kojemu se sudi u Americi. U to je vrijeme bilo nemoguće vidjeti cijeli taj povijesni kontekst – ponekad je potrebno vrijeme za otkrivanje stvari, a 20 godina nakon te činjenice učinilo se važnim trenutkom da se pruži trijezan pogled na priču kroz širi kulturalni objektiv. Sve što nam utire nove puteve da vidimo i raspravljamo o američkoj rasnoj dinamici je, mislim, od pomoći. Ezra Edelman je znao da sam zainteresirana za projekte koji imaju povijesnu i arhivsku komponentu, pa me taj projekt odmah zaintrigirao i žarko sam željela raditi na njemu.


U kojem smislu »O. J. : Made in America« predstavlja sliku suvremene Amerike?


– Kad me Ezra Edelman pozvao da mu se pridružim u produkciji filma, rekao je da to nije priča o O. J.-u nego o svemu! I bio je u potpunosti u pravu; ova priča donosi mnoge aktualne teme u Americi. Ono što je fascinantno za O. J.-a je to što njegova životna priča koju pratimo u filmu počinje otvarati mnoga pitanja, kao što su slava, rasa, bogatstvo, klasa, muškost, sustav kaznenog pravosuđa, obiteljsko nasilje… U svojoj biti priča o O. J.-u je priča o »američkom snu« za koji su nam rekli da ga svi trebamo slijediti, ali je pitanje tko mu doista ima pristup? Zato je »Made in America« dio naslova filma, jer je ova priča jedinstveno američka. Vrlo specifični dijelovi priče događaju se i sada – izvrstan primjer za to su crni sportaši koji su kleknuvši na koljena za vrijeme intoniranja američke himne na taj način prosvjedovali zbog rasnog nasilja. Mnogima nije poznata povijest sportskog aktivizma, a mi u filmu progovaramo o njemu u kontekstu rane karijere O. J.-a u 1960-ima. Današnji sportaši slijede dugu tradiciju. Što se stvari više mijenjaju, to više ostaju iste!


Ogroman napor


Je li bilo teško producirati ovakav film? Jeste li se susreli s nekim preprekama?


– Znali smo odmah od početka da će uvjeravanje ljudi da sudjeluju u filmu biti teško. Mnogi koji su bili povezani sa suđenjem, uključujući i O. J.-a samoga, imali su neka traumatična iskustva s medijima. Imali smo nevjerojatnu ekipu koja je napravila ogromne napore da razgovara s ljudima i pronađe veliki arhivski materijal. Mislim da su ljudi kad su čuli da će to biti više od 90-minutne reducirane priče o suđenju, postali zainteresiraniji za nas, jer je postalo jasno da će film biti sveobuhvatan i promišljen.


Bilo nam je jasno da moramo napraviti mnogo intervjua da bismo pokrili sve aspekte priče, tako da je logistički bilo vrlo zahtjevno učiniti toliko snimaka i pokušati uskladiti dane snimanja. Napravili smo više od 70 intervjua! Većina ljudi s kojima smo razgovarali bili su u Los Angelesu, a naš je tim bio u New Yorku pa je bilo mnogo letova tamo i nazad. I arhivski materijal bio je masivan pothvat. O. J. je dokumentiran kao sportaš od svoje 18 godine, tako da smo imali »tonu« materijala – procjenjujemo da ga je bilo više od 500 sati. U organizacijskom smislu i u pogledu dostupnosti materijala, to je bio ogroman napor za naša tri urednika.


Još jedan urednički izazov bilo je poznato suđenje iz 1995. godine, koje je dio filma i koje je toliko mnogo ljudi u SAD-u gledalo i ima neko svoje iskustvo. Znali smo da moramo pružiti publici nekakav kontekst i perspektive koje bi im omogućile da tijekom gledanja filma suđenje vide kroz nove leće.


Staviti u kontekst


Kakve su reakcije na film?


– Imali smo nevjerojatne reakcije na dokumentarac. Kad smo ga počeli snimati, nismo imali ideju da će rezonirati na taj način. Bili smo zabrinuti da nitko neće željeti gledati nešto što traje 7 sati i 47 minuta! Bilo je uzbudljivo biti dio nečega što su mnogi ljudi vidjeli i rekli da su iz toga nešto naučili i da to cijene. Najzanimljiviji su mi komentari mladih ljudi ispod 30-e, koji nisu ništa znali o podrijetlu O. J.-a i njegovoj karijeri, kao ni o suđenju, jer su tada bili djeca. Nešto su o tome načuli, ali nisu znali zašto je to tako važna stvar. Danas je uobičajeno vidjeti sportaše koji reklamiraju proizvode i na taj način mnogo zarađuju, postajući dio pop-kulture. Celebrityji danas pokreću sve. A upravo je O. J. bio veliki dio stvaranja te kulture, što je, mislim, zanimljivo ljudima.



O. J. Simpson (1947.) umirovljeni je igrač američkog nogometa i smatra se jednim od najvećih igrača u tom sportu. Postao je poznat, osim po sportskim rezultatima, i zbog toga što je bio optužen za ubojstvo svoje bivše supruge i njenog tadašnjeg dečka. Kad je 1994. krvnički smaknuta Nicole Brown Simpson, počeo je slučaj koji do danas nije prestao intrigirati Ameriku, ali i svijet. Za ubojstvo je prvotno optužen O. J. Simpson, tadašnji miljenik nacije. U iznimno kontroverznom suđenju, u kojem je sudjelovao i otac slavnih Kardashianki, Simpson je oslobođen sumnji za dvostruko ubojstvo. Budući da je Simpson oslobođen, slučaj je još otvoren. To znači da se istraga mora nastaviti, ali i da O. J. ne može ponovno ići na suđenje zbog zločina za koji je oslobođen.


Serijski ubojica i osuđenik na smrt Glen Rogers, poznatiji i kao The Cross Country Killer, napisao je pismo u kojem je priznao ubojstvo Nicole Brown i Rona Goldmana. U njemu je ustvrdio da mu je O. J. Simpson platio da upadne u kuću Brown i da ukrade 20.000 dolara vrijedne naušnice te da mu je dao dopuštenje da ubije Brown ukoliko to bude potrebno. Nakon oslobađajuće presude Simpson je pokušavao na sve načine uvjeriti cijeli svijet da je nevin, u što mu je malo tko vjerovao, a u nastojanjima mu sigurno nije pomogla knjiga »If I Did It: Confessions of the Killer«, u kojoj piše kako bi on ubio Nicole Brown, da ju je išao ubiti!?


Amerikanci ipak vjeruju da je O. J. ubio suprugu, jer je poznat kao iznimno nasilan. O. J. Simpson je bio u zatvoru zbog oružane pljačke koju je izveo 2008. godine.



Također, neki od događaja o kojima progovaramo u dokumentarcu, kao što su šokantni događaji koji su se dogodili u Los Angelesu između policije i crne zajednice, bile su stvari koje mnogi Amerikanci, izvan Los Angelesa, nisu znali. Aktivisti su sigurno znali, ali ne i šira javnost. Sada smo putem društvenih medija mnogo svjesniji sukoba koji se događaju posvuda. Kad publika gleda film i vidi kronologiju događaja, razmišlja o onome što se sada događa vezano uz policijsko nasilje i Black Lives Matter, kao i pokret #MeToo. Ljudi kažu da su nakon gledanja našeg filma šokirani zbog sličnosti tih tema, bilo da je to rasno nasilje, ili nasilje u obitelji ili bilo koja od tema s kojima se povezujete kao gledatelj.


Je li možda film još aktualniji danas, kad je Trump američki predsjednik?


– Mislim da će naš dokumentarac izdržati test vremena, jer »pokriva« toliko mnogo tema. Sve što se događa u trenutku kad ga gledate, možete staviti u kontekst. Nakon što je Trump izabran, film je prikazan na International Documentary Film Festivalu u Amsterdamu i bilo je fascinantno čuti pitanja europske publike, koja su bila jasno prilagođena pojedinim temama u filmu. Osim pitanja rase, O. J.-eva priča također se odnosi na »otrovnu« muževnost i kulturu koja omogućuje muškarcima zlostavljačima, osobito ako su poznati i bogati, stvari o kojima u današnje vrijeme dosta razgovaramo i koje Trump jasno predstavlja.


Povijesna komponenta


Što vam znači Akademijina nagrada za najbolji dokumentarni film na 89. dodjeli?


– Kad sam bila mlada nisam mogla ni zamisliti da ću jednoga dana biti na ceremoniji dodjele Oscara, a kamoli osvojiti nagradu! Svaki dan kad se ustajem još uvijek se pitam je li se to uistinu dogodilo. Velika je čast primiti ovu visoku pohvalu od drugih filmaša, kojima se divite i čiji je rad utjecao na vaš život. Ova nagrada svakako mi je donijela više povjerenja u vlastiti rad i dala mi je zamah da pokušam ispričati još priča. Zahvaljujući Oscaru sigurno ćete dobiti pozive za više sastanaka, ali je i dalje teško dobiti sredstva za dokumentarce.


Što mi možete reći o projektu »MAKERS: Women Who Make America«?


– MAKERS je započeo kao trodijelni dokumentarac na javnoj televiziji, koji govori o ženskom pokretu i feminizmu u Americi. No to bi moglo prerasti u veliku zbirku usmenih povijesti i brend koji koristi ženske priče kao način poticanja promjene. Imala sam priliku razgovarati s nekim nevjerojatnim ženama i producirati kratke online dijelove o njima. Žene kao što su Martina Navratilova, Julia Louis-Dreyfus, Callie Khouri i Fran Lebowitz – sve su pionirke na svoj način. Osjećate se bolje kad znate da čak i najuspješnije žene imaju svoje vlastite borbe i prepreke za prevladavanje te se suočavaju s istim neizvjesnostima kao i svi mi.


Kakva je danas pozicija žena u filmskoj industriji?


– Statistike su još uvijek prilično strašne kad su u pitanju igrani filmovi. Ali jasno je da je došlo i do određenog napretka – nedavno su se pojavili neki prvijenci, filmovi poput »Wonder Woman« u režiji Patty Jenkins. U 2018. godini prva žena DP nominirana je za Oscara, a prošle je godine prvi put crna žena nominirana za montažu. To su stvari zbog kojih bismo trebali biti sretni. Mislim da je ključna stvar u tome da imamo više žena koje režiraju i snimaju, što bi donijelo drugačije poglede, a ne da kut gledanja bude zauvijek muška stvar.


Kakvi su vam planovi za budućnost?


– Trenutačno radim na nekoliko dokumentarnih projekata, a jedan od njih je s Ninom Krstić, jednom od producentica filma o O. J.-u, koja također dolazi u Rijeku na History Film Festival. Sve priče koje radim imaju povijesnu komponentu i jake žene u središtu, radi čega sam jako sretna. Jednom bih voljela producirati narativni film, vjerojatno nešto temeljeno na stvarnoj priči. Pokušavam se u isto vrijeme baviti radom na više projekata, jer je potrebno puno vremena za razvijanje i financiranje projekata pa stvarno morate raditi na mnogo stvari odjednom. Uživam u sastavljanju timova koji najbolje odgovaraju određenoj temi. Pronalaženje pravih kombinacija talenta, vještine i estetike koja odgovara određenoj priči vrlo je poticajno. U tom smislu ponosna sam na dokumentarac o O. J.-u, jer smo oko njega okupili tim da bismo obradili svaki aspekt te produkcije i podržali viziju redatelja. Tim je bio sjajan i mislim da tome možemo pripisati uspjeh filma. Pokušat ću nastaviti raditi na taj način.


u drugog History Film Festivala, što će u Rijeci biti održan od 5. do 9. rujna, i hrvatska je premijera jedne epizode (52 min) gotovo osmosatnog filma »O. J. : Made in America« redatelja Ezre Edelmana, koji je na dodjeli 2017. nagrađen Oscarom za najbolji dokumentarni film. Riječ je o kulturološkoj priči o modernoj Americi – saga je to o rasi, slavi, medijima, nasilju i pravnom sustavu. I dva desetljeća nakon nezaboravne kulminacije, priča je to koja i dalje fascinira, polarizira, pa čak i piše nova poglavlja. »O. J.« revidira – i redefinira – sve: obiteljsko nasilje, policijsku istragu, suđenje stoljeća, motiv, krv, rukavicu, presudu, posljedice. Na temelju više od sedamdeset intervjua – od Simpsonovih dugogodišnjih prijatelja i kolega do prepoznatljivih protagonista istrage ubojstva, promatrača i komentatora s očiglednom povezanošću s pričom – dokumentarac daje izvrstan pogled na ovu fascinantnu sagu. Jer na kraju potrage za pravom istinom o O. J. Simpsonu, razotkrila se i zbirka mučnih istina o Americi i Amerikancima. Ovim povodom razgovaramo s Caroline Waterlow, gošćom HFF-a, nagrađivanom producenticom iz New Yorka. Prije nekoliko godina za ESPN je producirala film »O.J. : Made in America«, koji je premijerno prikazan 2016. godine na Sundance Film Festivalu. Među dokumentarnim filmovima na kojima je radila ističe se »Supermensch: The Legend of Shep Gordon«, redateljski prvijenac glumca Mikea Myersa koji je premijerno prikazan na Toronto Film Festivalu 2013. Iste godine producirala je »Cutie and the Boxer«, premijerno prikazan na Sundance Film Festivalu i nominiran je zaOscara. Caroline Waterlow radila je i kao glavna producentica sadržaja za MAKERS.com, najveću video kolekciju ženskih priča te na brojnim HBO-ovim dokumentarcima.Priča o svemu Zašto ste odlučili snimiti dokumentarac o O. J.-u Simpsonu? Zbog čega vam se ta tema učinila zanimljivom i važnom?– Ideju je 2014. inicirao ESPN. Razmišljali su o 20. godišnjici suđenja i obratili se redatelju Ezri Edelmanu. On je bio zainteresiran za nešto što će biti šira i dublja studija slučaja i što će obuhvatiti povijesni kontekst koji treba biti ispričan – osobnu priču i karijeru O. J. Simpsona, ali i povijest Los Angelesa, policijskih snaga i iskustvo Afroamerikanaca u tom gradu. Kad se 1994./1995. godine suđenje dogodilo, oko toga je nastalo veliko medijsko ludilo, jer je O. J. bio slavni optuženik, ali također i crnac kojemu se sudi u Americi. U to je vrijeme bilo nemoguće vidjeti cijeli taj povijesni kontekst – ponekad je potrebno vrijeme za otkrivanje stvari, a 20 godina nakon te činjenice učinilo se važnim trenutkom da se pruži trijezan pogled na priču kroz širi kulturalni objektiv.Sve što nam utire nove puteve da vidimo i raspravljamo o američkoj rasnoj dinamici je, mislim, od pomoći. Ezra Edelman je znao da sam zainteresirana za projekte koji imaju povijesnu i arhivsku komponentu, pa me taj projekt odmah zaintrigirao i žarko sam željela raditi na njemu.U kojem smislu »O. J. : Made in America« predstavlja sliku suvremene Amerike?– Kad me Ezra Edelman pozvao da mu se pridružim u produkciji filma, rekao je da to nije priča o O. J.-u nego o svemu! I bio je u potpunosti u pravu; ova priča donosi mnoge aktualne teme u Americi. Ono što je fascinantno za O. J.-a je to što njegova životna priča koju pratimo u filmu počinje otvarati mnoga pitanja, kao što su slava, rasa, bogatstvo, klasa, muškost, sustav kaznenog pravosuđa, obiteljsko nasilje… U svojoj biti priča o O. J.-u je priča o »američkom snu« za koji su nam rekli da ga svi trebamo slijediti, ali je pitanje tko mu doista ima pristup? Zato je »Made in America« dio naslova filma, jer je ova priča jedinstveno američka. Vrlo specifični dijelovi priče događaju se i sada – izvrstan primjer za to su crni sportaši koji su kleknuvši na koljena za vrijeme intoniranja američke himne na taj način prosvjedovali zbog rasnog nasilja. Mnogima nije poznata povijest sportskog aktivizma, a mi u filmu progovaramo o njemu u kontekstu rane karijere O. J.-a u 1960-ima. Današnji sportaši slijede dugu tradiciju. Što se stvari više mijenjaju, to više ostaju iste!Ogroman napor Je li bilo teško producirati ovakav film? Jeste li se susreli s nekim preprekama?– Znali smo odmah od početka da će uvjeravanje ljudi da sudjeluju u filmu biti teško. Mnogi koji su bili povezani sa suđenjem, uključujući i O. J.-a samoga, imali su neka traumatična iskustva s medijima. Imali smo nevjerojatnu ekipu koja je napravila ogromne napore da razgovara s ljudima i pronađe veliki arhivski materijal. Mislim da su ljudi kad su čuli da će to biti više od 90-minutne reducirane priče o suđenju, postali zainteresiraniji za nas, jer je postalo jasno da će film biti sveobuhvatan i promišljen. Bilo nam je jasno da moramo napraviti mnogo intervjua da bismo pokrili sve aspekte priče, tako da je logistički bilo vrlo zahtjevno učiniti toliko snimaka i pokušati uskladiti dane snimanja. Napravili smo više od 70 intervjua! Većina ljudi s kojima smo razgovarali bili su u Los Angelesu, a naš je tim bio u New Yorku pa je bilo mnogo letova tamo i nazad. I arhivski materijal bio je masivan pothvat. O. J. je dokumentiran kao sportaš od svoje 18 godine, tako da smo imali »tonu« materijala – procjenjujemo da ga je bilo više od 500 sati. U organizacijskom smislu i u pogledu dostupnosti materijala, to je bio ogroman napor za naša tri urednika. Još jedan urednički izazov bilo je poznato suđenje iz 1995. godine, koje je dio filma i koje je toliko mnogo ljudi u SAD-u gledalo i ima neko svoje iskustvo. Znali smo da moramo pružiti publici nekakav kontekst i perspektive koje bi im omogućile da tijekom gledanja filma suđenje vide kroz nove leće.Staviti u kontekst Kakve su reakcije na film?– Imali smo nevjerojatne reakcije na dokumentarac. Kad smo ga počeli snimati, nismo imali ideju da će rezonirati na taj način. Bili smo zabrinuti da nitko neće željeti gledati nešto što traje 7 sati i 47 minuta! Bilo je uzbudljivo biti dio nečega što su mnogi ljudi vidjeli i rekli da su iz toga nešto naučili i da to cijene. Najzanimljiviji su mi komentari mladih ljudi ispod 30-e, koji nisu ništa znali o podrijetlu O. J.-a i njegovoj karijeri, kao ni o suđenju, jer su tada bili djeca. Nešto su o tome načuli, ali nisu znali zašto je to tako važna stvar. Danas je uobičajeno vidjeti sportaše koji reklamiraju proizvode i na taj način mnogo zarađuju, postajući dio pop-kulture. Celebrityji danas pokreću sve. A upravo je O. J. bio veliki dio stvaranja te kulture, što je, mislim, zanimljivo ljudima.Također, neki od događaja o kojima progovaramo u dokumentarcu, kao što su šokantni događaji koji su se dogodili u Los Angelesu između policije i crne zajednice, bile su stvari koje mnogi Amerikanci, izvan Los Angelesa, nisu znali. Aktivisti su sigurno znali, ali ne i šira javnost. Sada smo putem društvenih medija mnogo svjesniji sukoba koji se događaju posvuda. Kad publika gleda film i vidi kronologiju događaja, razmišlja o onome što se sada događa vezano uz policijsko nasilje i Black Lives Matter, kao i pokret #MeToo. Ljudi kažu da su nakon gledanja našeg filma šokirani zbog sličnosti tih tema, bilo da je to rasno nasilje, ili nasilje u obitelji ili bilo koja od tema s kojima se povezujete kao gledatelj.Je li možda film još aktualniji danas, kad je Trump američki predsjednik?– Mislim da će naš dokumentarac izdržati test vremena, jer »pokriva« toliko mnogo tema. Sve što se događa u trenutku kad ga gledate, možete staviti u kontekst. Nakon što je Trump izabran, film je prikazan na International Documentary Film Festivalu u Amsterdamu i bilo je fascinantno čuti pitanja europske publike, koja su bila jasno prilagođena pojedinim temama u filmu. Osim pitanja rase, O. J.-eva priča također se odnosi na »otrovnu« muževnost i kulturu koja omogućuje muškarcima zlostavljačima, osobito ako su poznati i bogati, stvari o kojima u današnje vrijeme dosta razgovaramo i koje Trump jasno predstavlja.Povijesna komponenta Što vam znači Akademijina nagrada za najbolji dokumentarni film na 89. dodjeli?– Kad sam bila mlada nisam mogla ni zamisliti da ću jednoga dana biti na ceremoniji dodjele Oscara, a kamoli osvojiti nagradu! Svaki dan kad se ustajem još uvijek se pitam je li se to uistinu dogodilo. Velika je čast primiti ovu visoku pohvalu od drugih filmaša, kojima se divite i čiji je rad utjecao na vaš život. Ova nagrada svakako mi je donijela više povjerenja u vlastiti rad i dala mi je zamah da pokušam ispričati još priča. Zahvaljujući Oscaru sigurno ćete dobiti pozive za više sastanaka, ali je i dalje teško dobiti sredstva za dokumentarce.Što mi možete reći o projektu »MAKERS: Women Who Make America«?– MAKERS je započeo kao trodijelni dokumentarac na javnoj televiziji, koji govori o ženskom pokretu i feminizmu u Americi. No to bi moglo prerasti u veliku zbirku usmenih povijesti i brend koji koristi ženske priče kao način poticanja promjene. Imala sam priliku razgovarati s nekim nevjerojatnim ženama i producirati kratke online dijelove o njima. Žene kao što su Martina Navratilova, Julia Louis-Dreyfus, Callie Khouri i Fran Lebowitz – sve su pionirke na svoj način. Osjećate se bolje kad znate da čak i najuspješnije žene imaju svoje vlastite borbe i prepreke za prevladavanje te se suočavaju s istim neizvjesnostima kao i svi mi. Kakva je danas pozicija žena u filmskoj industriji?– Statistike su još uvijek prilično strašne kad su u pitanju igrani filmovi. Ali jasno je da je došlo i do određenog napretka – nedavno su se pojavili neki prvijenci, filmovi poput »Wonder Woman« u režiji Patty Jenkins. U 2018. godini prva žena DP nominirana je za Oscara, a prošle je godine prvi put crna žena nominirana za montažu. To su stvari zbog kojih bismo trebali biti sretni. Mislim da je ključna stvar u tome da imamo više žena koje režiraju i snimaju, što bi donijelo drugačije poglede, a ne da kut gledanja bude zauvijek muška stvar.Kakvi su vam planovi za budućnost?– Trenutačno radim na nekoliko dokumentarnih projekata, a jedan od njih je s Ninom Krstić, jednom od producentica filma o O. J.-u, koja također dolazi u Rijeku na History Film Festival. Sve priče koje radim imaju povijesnu komponentu i jake žene u središtu, radi čega sam jako sretna. Jednom bih voljela producirati narativni film, vjerojatno nešto temeljeno na stvarnoj priči. Pokušavam se u isto vrijeme baviti radom na više projekata, jer je potrebno puno vremena za razvijanje i financiranje projekata pa stvarno morate raditi na mnogo stvari odjednom. Uživam u sastavljanju timova koji najbolje odgovaraju određenoj temi. Pronalaženje pravih kombinacija talenta, vještine i estetike koja odgovara određenoj priči vrlo je poticajno. U tom smislu ponosna sam na dokumentarac o O. J.-u, jer smo oko njega okupili tim da bismo obradili svaki aspekt te produkcije i podržali viziju redatelja. Tim je bio sjajan i mislim da tome možemo pripisati uspjeh filma. Pokušat ću nastaviti raditi na taj način.Kim CUCULIĆOd miljenika nacije do ubojice O. J. Simpson (1947.) umirovljeni je igrač američkog nogometa i smatra se jednim od najvećih igrača u tom sportu. Postao je poznat, osim po sportskim rezultatima, i zbog toga što je bio optužen za ubojstvo svoje bivše supruge i njenog tadašnjeg dečka. Kad je 1994. krvnički smaknuta Nicole Brown Simpson, počeo je slučaj koji do danas nije prestao intrigirati Ameriku, ali i svijet. Za ubojstvo je prvotno optužen O. J. Simpson, tadašnji miljenik nacije. U iznimno kontroverznom suđenju, u kojem je sudjelovao i otac slavnih Kardashianki, Simpson je oslobođen sumnji za dvostruko ubojstvo. Budući da je Simpson oslobođen, slučaj je još otvoren. To znači da se istraga mora nastaviti, ali i da O. J. ne može ponovno ići na suđenje zbog zločina za koji je oslobođen. Serijski ubojica i osuđenik na smrt Glen Rogers, poznatiji i kao The Cross Country Killer, napisao je pismo u kojem je priznao ubojstvo Nicole Brown i Rona Goldmana. U njemu je ustvrdio da mu je O. J. Simpson platio da upadne u kuću Brown i da ukrade 20.000 dolara vrijedne naušnice te da mu je dao dopuštenje da ubije Brown ukoliko to bude potrebno. Nakon oslobađajuće presude Simpson je pokušavao na sve načine uvjeriti cijeli svijet da je nevin, u što mu je malo tko vjerovao, a u nastojanjima mu sigurno nije pomogla knjiga »If I Did It: Confessions of the Killer«, u kojoj piše kako bi on ubio Nicole Brown, da ju je išao ubiti!?Amerikanci ipak vjeruju da je O. J. ubio suprugu, jer je poznat kao iznimno nasilan. O. J. Simpson je bio u zatvoru zbog oružane pljačke koju je izveo 2008. godine.