Rotacije su se pokrenule, a redakciju je pogodila magnituda najjačeg potresa. Pentagonski dokumenti. Riječ je, dakle, o nečemu konkretnom i materijalnom. Ideji koja reafirmira prava i sondira mjere naših odgovornosti. Da, tada su vijesti imale specifičnu težinu. Mjerile su se miligramima papira, litrama prolivene tinte i zujanjem fotokopirki koje su imale gotovo mitološku moć.

Ali tu je i odnos principa i gustoće (političke) magle u koju su te iste vijesti penetrirale. To su one »magle rata« kojima se pozabavio Errol Morris u doksu o Robertu McNamari (sada ga portretira Bruce Greenwood), inače bliski prijatelj legendarne vlasnice Washington Posta Heather Graham (Meryl Streep). Jer »Novine« prvenstveno pričaju o novinarstvu u diskursu teorije i izgovorenih riječi, a ne akcije, koliko god se redakcija Posta, kakvu je promatra euforični i precizni Spielberg, doimala bučnijom i dinamičnijom od burze na Wall Streetu.

Masivna rotacija

Sve je započelo 1971. kad je vojni analitičar i bivši službenik Ministarstva obrane Daniel Ellsberg (glumi ga Matthew Rhys) ukrao 7.000 stranica dokumenta koji prokazuje najmračnije i najmonstruoznije detalje američke politike u Vijetnamu, kao svojevrsni preludij aferi Watergate, kojom će se pozabaviti Pakula u »Svim predsjednikovim ljudima«. Time Spielbergov prosede postaje nešto poput masivne rotacije koja se nikad ne zaustavlja, iako ostaje vječno zagušen između četiriju zidova, izoliran u klaustrofobičnim prostorima novinskih redakcija i tamnih soba u kojima konfliktna strateginja Graham biva okružena moćnim muškarcima čiji jedini smisao leži u profitu i bilanci, dok im ona pokuašva objasniti važnost ozbiljnog novinarstva. Ona se bori za pravo na riječ. Oni je pokušavaju stjerati u kut, bodreni moćnim savjetnicima.

Didaktična mizanscena

Jer paralelno s onim vijetnamskim vodio se i žestoki rat između Posta i Bijele kuće. Najprije je njegov glavni urednik Ben Bradlee (Tom Hanks) bespomoćno promatrao škvadru iz New York Timesa koja im je pred nosom preotela priču i otrgnula veliki komad političkog i medijskog kolača. No kad je Nixonova administracija uspjela spriječiti Times da objavi dokumente koji su procurili zahvaljujući Ellsbergu kao inkarnaciji Snowdena sedamdesetih, Post ulazi u igru. Iako Spielberg evocira i Bradleejev unutarnji sukob vezan za njegovo prijateljstvo s predsjednikom Kennedyjem, čime se pozabavio i fini doks snimljen u produkciji HBO-a (»The Newspapermen: The Life and Times of Ben Bradlee«). Potonji mu je na tacni servirao detalje o famoznoj berlinskoj razmjeni američkih i sovjetskih zatvorenika, kojom se Spielberg pozabavio u »Mostu špijuna«.

Ipak »Novine« su možda najbliže zadnjim kadrovima Redfordova »Urotnika«, u kojem Frederick Aiken postaje univerzalni simbol borbe za sve one koji su poput Mary Surratt postali žrtve države, pri čemu je Nixonov duh prisutan u gotovo svakoj sceni. To je onaj isti demon kojeg Spielberg promatra s leđa u Bijeloj kući. U prvom planu je uvijek (novinarska) etika, čiji je pragmatizam toliko drag Hollywoodu (Hawks, Ford). Zato politička bravura tu nije proizvod misli, a još manje ideologije, već prave geste i odluke, ali i hrabrosti da se ona donese. Naravno, Spielbergova didaktična mizanscena miljama je udaljena od »amerindie« retorike. No zato njegov komad ne promatra prošlost kao nostalgiju, već je riječ o urgentnom pogledu u budućnost.