Knjiga Gorana Tribusona

“Vrijeme ljubavi”: Skladna proza pozitivnih osjećaja

Marinko Krmpotić

Goran Tribuson / Snimio Denis LOVROVIĆ / NL arhiva

Goran Tribuson / Snimio Denis LOVROVIĆ / NL arhiva

Tribuson je ovom knjigom završio svoju autobiografsku tetralogiju koja je imala brojne sljedbenike budući da je autor na dojmljiv način oživljavao odrastanje generacija rođenih krajem četrdesetih i početkom pedesetih godina prošlog stoljeća   



Kao što je po naslovu više no jasno, ova knjiga govori o ljubavi, o onim brojnim klinačkim ljubavima koje smo doživjeli sasvim ozbiljno i dramatično, a bol koji bi nam nanijele pamtili jako kratko. Ona je sva iz onih nevinih vremena kada smo se pravili veoma odraslima, a iznutra bili plahi, lomni i osjetljivi – piše u predgovoru svoje nove knjige Goran Tribuson, podsjećajući da je autobiografsku prozu već stvarao u knjigama »Rani dani«, »Trava i korov« te »Mrtva priroda«.


 »Vrijeme ljubavi« završetak je te tetralogije nakon koje – piše Tribuson –  »vam mogu sasvim pouzdano obećati da sam s tim stvarima definitivno završio«.


Ovo će obećanje zasigurno rastužiti ljubitelje Tribusonove autobiografske proze, posebno one generacijski mu bliske koji su itekako mogli uživati u sjećanjima na mladost i djetinjstvo iznesenim u spomenutim knjigama, ali i nekim drugim Tribusonovim djelima (primjerice, sjajni roman »Povijest pornografije«) koji su na dojmljiv način oživljavali odrastanje generacija rođenih krajem četrdesetih i početkom pedesetih godina prošlog stoljeća.


Sveto ime




Isto to nudi i ova knjiga koju je autor tematski vezao uz »sveto ime ljubavi«, a vanjske joj je okvire odredio uvodnom (»Kapica za mrtve«) i završnom (»Etrušćani«) cjelinom koje je smjestio u talijanski gradić Ferrara, dom svojih predaka, ali i mjesto radnje njemu najdražeg ljubavnog romana, djela »Vrt Finci-Continijevih« kojeg je autor talijanski književnik Giorgio Bassani. Tražeći u tom gradu pojedinosti vezane uz spomenuto djelo Tribuson iznosi i neke vlastite stavove o ljubavi i odnosu prema tom osjećaju, da bi potom kroz preostalih šesnaest cjelina obradio mnogo toga što je u njegovom životu bilo vezano uz ljubav, od dana ranog djetinjstva kad baš i nije imao pojma o tome što taj pojam znači, pa do studentskih dana kad je, kao i gotovo svatko drugi, u ljubavi tražio smisao života.


Kao što smo se u to već u niz navrata mogli uvjeriti, Tribuson je odličan kad stvari prikazuje s dječjeg stajališta, i to ponajprije stoga što jednostavnim jezikom uspijeva dočarati sve one smiješne situacije koje izviru iz dječjeg neshvaćanja svijeta odraslih, a pri tom pripovijedanju majstorski gradi i situacije i likove. Ništa manje nije zanimljiv ni kad govori o adolescentskom dobu i svim njegovim pretjerivanjima, kao i o studentskim danima vremena ljubavi.


Budući da mu ljubav nije područje koje veže isključivo uz emocionalnu vezu sa suprotnim spolom, kroz Tribusonove priče saznati se može i puno toga o ljubavi prema knjigama, filmovima, glazbi i nizu drugih pojedinosti koje prate život mladog čovjeka, pa u konačnici dobivamo zaokruženu cjelinu koja još jednom uspješno svjedoči o njegovom i odrastanju njegove generacije u Bjelovaru, gradu njegova djetinjstva i mladosti.


Svete stvari


Budući da pripovijedanju pristupa sa stajališta tzv. sveznajućeg pripovijedača, Tribuson u svom novom nostalgičnom okretanju prošlosti koristi različite načine pisanja pa tako uz klasično pripovijedanje svjedočimo i promišljanjima u kojima prevladava esejistički stil, a ponekad (nažalost, prerijetko) uspoređuje prošlost i sadašnjost uspješnim ironičnim komentarima poput onog da vlak iz Zagreba prema Rijeci danas vozi čak sedam minuta brže no što je to bilo tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća!


Zanimljiv je i odlomak »Moj dvojnik« koji mu služi da bi čitatelju pojasnio »svoj koncept« pisanja u kojem baš nema previše opisa tjelesne ljubavi, što potom i potvrđuje u tekstu pod nazivom »Umrli su u čizmama« u kojem opisu svog prvog seksualnog iskustva posvećuje svega dvije stranice, držeći se očigledno pravila da neke stvari trebaju ostati osobne i svete.


Poseban dio knjige, točnije dodatak, čini dio nazvan »Bonus Tracks« kojeg čine »Blonde On Blonde«, »Kino Partizan« i »Plinara, kvart na rasklapanje« kojim obrađuje svoje već znane ljubavi prema rock glazbi, filmovima i svom Bjelovaru. Ti tekstovi »dosad uglavnom neobjavljeni u knjigama«, uklapaju se u opću priču o vremenu ljubavi i upotpunjuju još jednu skladnu Tribusonovu autobiografsku prozu, prepunu pozitivnih osjećaja, tekst koji na lice navlači lagani osmijeh praćen dašcima nostalgije i sjete.