Kratke priče

Nova knjiga Vlade Simcicha Vave: Dojmljivi rock spomenar autora koji odbija odrasti

Marinko Krmpotić

Vava je knjigu »komponirao« u dva poglavlja, što možemo tumačiti i kao CD 1 i CD 2, tim više što je za kraj ostavio cjelinu od četiri pripovijetke koju je nazvao »Rariteti, neobjavljeni radovi i b strane«



Jednom kad uletiš u taj loop, dovraga, nema više natrag, to vam mogu reći – rečenica je to kojom riječki književnik i glazbenik Vlado Simcich Vava pojašnjava svoj odnos prema rock glazbi, središnjoj temi njegove nove knjige priča koja pod nazivom »Canzoni d’una volta«, u izdanju Studija TiM, nudi 30 kratkih »štorija«.


U 26 priča Vava obrađuje svoje sazrijevanje, nastojeći pritom govoriti ponajprije o otkrivanju rock glazbe i bavljenju njome kao slušatelj, radijski voditelj, novinar, gitarist, odnosno član za riječku i hrvatsku rock prošlost bitnih sastava kao što su En Face i Laufer.


Štoviše Vava je i pri kompoziciji knjige pomalo slijedio diskografske uzuse pa podjelu na dva poglavlja možemo tumačiti i kao CD 1 i CD 2, tim više što za kraj ostavlja cjelinu od četiri pripovijetke koju je nazvao »Rariteti, neobjavljeni radovi i b strane«.




Vavine rock vinjete o odrastanju počinju sjećanjem petogodišnjaka u ljeto 1969. godine na spuštanje Apolla 11 na Mjesec, a prvi od brojnih susreta s rock glazbom slijedi potom kroz priču »Dječak iz prošlog stoljeća«, kojom oživljava početak sedamdesetih i magični zvuk Bolanovog rifa iz T. Rex hita »20th Century Boy«, pjesme koju su on i njegov prijatelj jednog popodneva slušali 17 puta zaredom.


Od te priče pa do kraja »drugog CD-a« svjedočimo, uz manje iznimke poput sjajno opisanih sjećanja na Rijekino osvajanje dva Kupa u bivšoj državi, rock vožnji koja predstavlja ne samo povijest zaljubljenosti autora u rock glazbu, već i kratku (naravno, osobnu) priču o povijesti rocka u gradu na Rječini.


Uvjerljivost


Tako čitamo o koncertu Ikea i Tine Turner te grupe Procol Harum u Dvorani Mladosti, prodoru punka i koncertu Pankrta u Palachu, prvim komičnim DJ iskustvima kad su Bowie i Sex Pistolsi morali ustuknuti pred Srebrnim krilima, riječkoj »petobusnoj« invaziji na koncert Pink Floyda u Veneciji, sjajnom koncertu grupe EKV u Lovorki Kukanić, pretposljednjem koncertu Nirvane u Ljubljani, Laufer danima, sudjelovanju na probi sa Stoogesima i Iggyjem Popom ili pak dramatičnoj nesreći autobusa koji se pun hrvatskih jakih rock snaga (Let 3, En Face, Laufer, Hladno pivo, Vještice, Hard Time…) nedaleko Senja survao u provaliju pri povratku iz Zadra.


Ta priča o odrastanju uz rock u onom svom prvom dijelu nazvanom »Čovjek na mjesecu« nudi i vrlo dobro opisane likove iz njegove obitelji, što priči daje dodatnu uvjerljivost, a zahvaljujući sjajnom korištenju samoironije i nizu dobro opisanih komičnih situacija čitatelju pruža dodatna zadovoljstva. Simcich u prvom poglavlju ove zbirke piše tečno, pri čemu se uspijeva istodobno izraziti i kao dječak/mladić iz doba o kojem piše, ali i kao današnji promatrač koji na to svoje odrastanje gleda s vremenske distance u koju je neminovno uključena uočljiva, ali nikad pretjerana doza nostalgičnosti.


Tečnost pripovijedanja


U drugom dijelu »albuma«, nazvanom »Sutra ne postoji«, budeći sjećanja na vrijeme i događaje kad je već bio afirmirani glazbenik, Vava, na žalost, gubi tu dječju i mladenačku razigranost i lepršavost, i okreće se tradicionalnijem obliku pripovijedanja u okviru kojega, na svu sreću, i dalje ostaje vezan uz ironične i duhovite komentare, ili pak cijele komične epizode poput one o nastupu grupe Laufer u narodnjačkom klubu u Stuttgartu.



Uz prisutnost na hrvatskoj rock sceni kroz rad u brojnim grupama (En Face, Laufer, Mone, Blagdan Band, Turisti) i samostalnim diskografskim istupima, Simcich je znan i kao književnik. Prvi književni iskorak bila mu je zbirka pripovijedaka »Odstranjivač ljubavi« (2012.), nakon koje je 2014. godine objavio roman »Srce od gume«.



U trećem pak dijelu, onom vezanom uz »raritete i B strane« Simcich se, uz izuzetak odlične »Simple Twist Of Fate«, udaljuje od glazbe i okreće drugim motivima i izrazima nastojeći proširiri svoje literarne okvire.


Tečnosti pripovijedanja svakako pridonosi i odluka da koristi, pogotovo u prvom poglavlju, jezik svakodnevice, pa tako uz književni jezik imamo i čakavicu te »hrvatski engleski« (ofkors, enivej), a sve skupa često je obogaćeno zaista uspješnim duhovitostima (»Moja sestra nije uopće škrta. Na riječima«), namjerno komičnim poredbama (»Oči su joj se potpuno razbistrile kao da je upravo ugledala svu ljepotu Cresa«) ili pak duhovitim anegdotama iz povijesti rocka, poput one kad je Frank Zappa svoju tek rođenu kći nazvao Moon Unit – po kapsuli Apolla 11 u kojoj su se nakon spuštanja na Mjesec američki astronauti vratili na Zemlju.



Riječko predstavljanje Vavine najnovije knjige zakazano je 15. studenoga u Book caffeu Dnevni boravak u 20 sati, a razgovor će moderirati Milan Zagorac. Iz Studija TiM najavljuju da će se knjiga prodavati po promotivnoj cijeni.



Ukratko, iako naziv zbirke pripovijedaka uokvirene sjećanjem na odrastanje i bavljenje rock glazbom, nije nimalo rokerski – Vava ga je posudio od sjajnog albuma istarsko-talijanskih canzona legendarne Lidije Percan – ponuđeni saržaj nudi itekako lijepo, ugodno, uvjerljivo i pomalo sjetno prisjećanje na vrijeme kad je mnogima rock glazba značila sve (ili gotovo sve) na svijetu.


U slučaju autora ove knjige, taj je odnos nastavljen do danas (»Odbijao sam odrasti, zauvijek«, kaže na jednom mjestu), što je, uz nedvojbenu literarnu nadarenost, jedan od razloga zašto je uspio stvoriti ovaj dojmljivi nostalgični rock spomenar odrastanja generacije ’64., ali i onih malo starijih, kao i onih mlađih.Vavine »kancone« dokaz su ne samo da rock nije mrtav, nego i da je bilo lijepo odrastati i živjeti uz njegov zvuk!