Predstavljeni romani

Marina i Borna Vujčić u Dnevnom boravku: Majka i sin, pisci u istoj misiji

Portal Novilist.hr

Snimio Sergej DRECHSLER

Snimio Sergej DRECHSLER

Dvoje dragih i pametnih ljudi, još k tome pisaca, a onda i članova iste familije, posjetilo je grad na Rječini i ostavilo književni trag. Marina i Borna Vujčić, majka i sin pisci, u Rijeci su predstavili svoje romane, oba u izdanju Hena coma, na Heninoj tribini »Što je pisac htio reći« u book caffeu Dnevni boravak, koju u Rijeci vodi novinar i pisac Davor Mandić



RIJEKA Dvoje dragih i pametnih ljudi, još k tome pisaca, a onda i članova iste familije, posjetilo je grad na Rječini i ostavilo književni trag. Marina i Borna Vujčić, majka i sin pisci, u Rijeci su predstavili svoje romane, oba u izdanju Hena coma, na Heninoj tribini »Što je pisac htio reći« u book caffeu Dnevni boravak, koju u Rijeci vodi novinar i pisac Davor Mandić.


Roman Marine Vujčić »Mogla sam to biti ja« njen je dosad najosobniji roman, zapravo ispovijest o gubitku dviju iznimno važnih osoba u životu – supruga i oca – te nošenju s tim gubitkom putem riječi. Pisanje kao autoterapija, posvjedočila je Vujčić, u jednom trenutku postalo je zametak ideje romana, no valjalo je dodati aspekte da bi djelo zaživjelo u romanesknoj formi. U tu je svrhu poslužila druga paralelna radnja romana, priča psihijatrice kojoj se glavna junakinja ispovijeda. Pa tako osim monologa glavne, neimenovane junakinje, imamo i život psihijatrice koja voli obitavati u zoni bez rizika, uz galeriju likova koji joj dolaze na terapiju.


Roman »Nužno zlo« mladog Borne Vujčića, rođenog 1993., nešto je posve drugo – alegorijska priča o društvu danas, smještena u okružje izmišljene zagrebačke gimnazije u koju dolazi šarmantni, manipulativni Maks iz provincije s planom da pomažući razredu na putu prema školskom uspjehu zapravo u prvom redu pomogne sebi na putu prema gore, ne birajući sredstva.




Tematiziranje gubitka dragih osoba Marini Vujčić, po vlastitom priznanju, nije bilo lako, ali u svemu nije bilo kalkuliranja, pa su ti dijelovi romana zapravo u potpunosti autobiografski. To nošenje s gubitkom, sadržano u istoj osobi, no kao oca a ne supruga, pratilo je i Bornu, koji je – kako kaže – majčin roman doživio kao njen najbolji. Iako mu je bilo bolno čitati, snaga i način na koji je o tome pisala nadvisili su samu bol.


Borni Vujčiću »Nužno zlo« je prvi roman, no ne i posljednji, iako mu je teško sada odlučiti hoće li se posvetiti dramaturgiji koju studira, ili pisanju novog romana. Ni Marina Vujčić ne spava na lovorikama, pa tako nakon osvajanja VBZ-ove nagrade za roman  (»Susjed«) i objavljivanja epistolarnog romana u koautorstvu s Ivicom Ivaniševićem (»Otpusno pismo«) već planira nova romaneskna djela.