Darko Milošić i Ivan Sršen

Deseta obljetnica male izdavačke kuće Sandorf koja se uspješno opire rezignaciji

Boris Pavelić

Darko Milošić i Ivan Sršen u kreativnom kaosu Sandorfa / Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Darko Milošić i Ivan Sršen u kreativnom kaosu Sandorfa / Snimio Davor KOVAČEVIĆ

S urednikom Darkom Milošićem i Ivanom Sršenom, 39-godišnjim osnivačem, vlasnikom i urednikom Sandorfa, razgovaramo u povodu ovogodišnje desete obljetnice Sandorfa. »Napravit ćemo tulum, i voljeli bismo pozvati Patty Smith, samo trebamo smisliti kako«, kažu. U nevelikoj smo mansardi u zapadnom dijelu Zagreba gdje je Ivan započeo svoju izdavačku odiseju, stančiću u koji se Sandorf upravo vratio; knjige, papiri, koncepti, sve što prati izdavački rad, uokolo su u samo urednicima preglednom kreativnom kaosu

Nerijetko knjige nastaju mukotrpno i sporo. Od ideje do objavljivanja biografije Jean-Luca Godarda, Sandorfu je trebalo više od pet godina. No ona koja čeka već i više od šest godina – »no sigurno ćemo je objaviti«, Ivan ne dopušta sumnju – jest »Frank Zappa glavom i bradom«, autobiografija kultnog »oca underground rocka«, američkog buntovnika, glazbenika i performera, te neprispodobive figure suvremene popularne kulture, koja je u svojoj vlastitoj kući snimila, proizvela i objavila sedamdesetak fascinantnih albuma.Uporno je Ivan Sršen nastojao dobiti autorska prava na original, »The Real Frank Zappa Book« od Zaklade obitelji Zappa, koju je, nakon umjetnikove smrti, utemeljila i vodila njegova supruga i suradnica Gail. »Pet godina sam zvao, dva/tri puta godišnje, ali nisam bio stigao dalje od tajnice. Nazovem jednom opet, a ona kaže, ‘Pošaljite svoju biografiju’. Mislio sam, što će joj biografija, pa samo tražim autorska prava. Ali poslao sam. Za par mjeseci zovem opet, podsjetim tajnicu tko sam. A ona kaže: ‘Samo malo’, i – spoji me s Gail Zappom! ‘Hej, Ivane, bok, kako si?’, kaže mi, potpuno zbunjenom. ‘Pročitala sam tvoj CV. Preveo si Roberta Gravesa. On je moj najdraži pisac!’«Tako je počelo poznanstvo: dobio je prava, potpisao ugovor, preveo knjigu, na zahtjev Gail verificirao prijevod. Dogovorili su i intervju: Ivan će doći k njoj u Los Angeles kad u Americi u listopadu i studenome 2015. bude predstavljao zbirku priča »Zagreb noir«, koju je uredio za američko tržište. I dva tjedna prije nego će doći, 7. listopada 2015., Gail Zappa je umrla. »Ali, nećemo odustati. Knjiga je izvrsna, a sad, u doba Trumpa, i naročito aktualna. Zappa je izrazito političan, raskrinkava američki establishment, prikazuje ga kao perverziju, kakvim se on sada uvelike i pokazuje. I« – ne krijući poruku napominje Sršen – »posljednja rečenica knjige važna je i zanimljiva, naročito zato što knjiga uopće ne govori o izborima: ‘Register to vote’. ‘Registrirajte se za glasanje’«.

»Zanat sam iskovao u najgorim uvjetima hrvatskog divljeg kapitalizma: ‘Samo da donese zaradu’, bila je deviza«, smije se Sršen. »Brzo sam shvatio da je Hrvatska preopterećena lokalnim problemima, i da ću, ostanem li u tome, neprestano ići stranputicom, nesposoban da radim što me zanima«. Zato je, 2007., s rusisticom i kroatisticom Tihanom Zidanić Šakotom osnovao Sandorf, u kojemu je nastavio sam i nakon što je, nekoliko godina kasnije, krenulo nizbrdo, a suradnica odustala. »Ostao sam bez prebijene pare, usprkos uspješnim naslovima. Od 2010. radio sam ovdje, u našem stanu, zajedno sa suprugom, dan i noć, u maloj sobici. Objavio sam dvanaest, trinaest naslova, preveo četiri; u tom je razdoblju, u suizdavaštvu s beogradskim Red boxom, izašla »Povijest lezbijskog života i kulture«, iznimna knjiga, enciklopedijsko izdanje, da na Beogradskom sajmu knjiga dobije nagradu za najbolji izdavački projekt«. Tako je, sporo, ali ipak, kretalo nabolje, dok se 2014. nije pridružio Darko Milošić, a za njim i ostali suradnici. »Danas radimo punom parom«, kazat će Darko.


 Bez podilaženja


»Radnu etiku naučio sam od vašingtonske punk scene, koja se rukovodila načelom – ‘Do it yourself’«, reći će nam Sršen. »Punk era bila je već počela, klinci nisu više htjeli slušati mainstream, ali glazbena industrija odbijala je objavljivati punk. Zato su muzičari bili prisiljeni zaobići biznis i velike studije, i stvarati muziku u vlastitim kućama. To je najbolje profunkcioniralo u Washingtonu – Henry Rollins, Black Flag, Bad brains… Nisu ti ljudi zaradili velike pare, ali su ostvarili vlastitu inspiraciju, i radili što su voljeli. Nije im bilo važno kolika im je publika; svirali su jednako za dvoje ili za tisuću. Jer radili su i za sebe. Ako ne radiš za sebe, sve to nema smisla. Jednostavan je to koncept: drži se vlastitih kriterija i zajedno sa suradnicima radi najbolje što možeš«, objašnjava Sršen.


Sandorf


Sandorf


»Način na koji radimo knjige ne ovisi o broju naših čitatelja. Naprosto, radimo dobre knjige. Ne podilazimo publici, ne slijedimo trendove – stvaramo ih«, domeće Darko. U Hrvatskoj, tvrde, postoji rafinirana publika o kojoj se vrijedi brinuti. »Svaki glas je važan. Ako se može pojaviti glas koji može reći – ‘Ova zemlja ništa ne valja’ – tada ta zemlja već nešto valja.’ Tajna uspjeha je u tome da tragaš za mogućnostima koje otvara komunikacija. Uspjeh ne mjerimo novcem, premda, naravno, moraš preživjeti. Sjajno surađujemo, otkrili smo mnoštvo zanimljivih naslova, pisaca, koncepata… Kad imaš energiju, i kad mnogo radiš, možeš i skrpati kraj s krajem. Problem bi bio tek ako bi nam ponestalo motivacije. No stalno motiviramo jedni druge. Provjeravamo ideje, koncentriramo se na doticaj s publikom, i da to što radimo ima odjeka, a da istodobno ne radimo samo zbog odjeka. Kad znaš da ne podilaziš publici, a da te ona ipak prati – to je dobitna kombinacija«, zadovoljan je Ivan.»Mi smo jazzeri«, nadovezuje se Darko na glazbene usporedbe. »Jazz septet izrazitih individualaca koji znaju međusobno komunicirati. Kao na jazz koncertu: svatko ima svoju improvizaciju, ali se nadopunjujemo. Razgovaramo, stotine sati. Svak očituje vlastitu individualnost. Sloboda – u tome je tajna. Potom, sve uzimamo u obzir – tržište, profil i kapacitete Sandorfa, interese svakoga od nas urednika, publiku… Na stjecištu svega toga, odlučujemo o naslovima. I, rekao bih – odlučujemo dobro«.


Darko Milošić, Ivan Sršen, Sandorf