Koreografski solo

Mila Čuljak izvela predstavu “Les lieux de mémoire”: Evociranje individualne i kolektivne memorije

Kim Cuculić

Mila Čuljak mjesta sjećanja evocira pokretima, odnosno tragovima koji su utisnuti u tijelo i materijaliziraju se sitnim titrajima, disanjem, koncentriranom gestom i kretanjem tijela u prostoru



RIJEKA Koreografskim solom »Les lieux de mémoire« u sali za snimanje HNK Ivana pl. Zajca predstavila se izvođačica i koreografkinja Mila Čuljak.


Uz Čuljak autori su Ana Jurčić i Josip Maršić, a predstava je nastala u produkciji Umjetničke organizacija »Fiskultura«.


Projekt je premijerno izveden ovoga proljeća u okviru programa 13. Platforme.hr. 




Kao što sugerira naslov predstave, koji bi u prijevodu značio »Mjesta sjećanja«, autori se različitim izvedbenim jezicima bave temom memorije i pokušavaju rekonstruirati krhotine sjećanja. 


Mila Čuljak mjesta sjećanja evocira pokretima, odnosno tragovima koji su utisnuti u tijelo i materijaliziraju se sitnim titrajima, disanjem, koncentriranom gestom i kretanjem tijela u prostoru.


Ovaj izvedbeni plan nadopunjen je tekstom i video-materijalom, koji također otvaraju problem memorije – individualne i kolektivne, dok se relacija uspostavlja i prema konzumerističkom društvu koje troši tijelo u potrošačke svrhe. 


Tekstualni dio je evociranje jedne epizode iz djetinjstva, trenutka kad je u Rijeci otvorena robna kuća. Ovaj početak lokalnog konzumerizma pretvara se u osjećaj nelagode i mučnine, a sličan učinak izaziva i kratka projekcija bočice »Salse de la muerte«. Temu sjećanja ilustrira i kućni film koji na zanimljiv način tretira motiv vremena.  

Kako je zabilježio dramaturg predstave Andrej Mirčev, iscrpljujući koreografsku strukturu repeticijom koreografskog materijala, politika izvedbe zrcali se kroz postupak grotesknog ironiziranja i hipertrofiranja žudnje, koja svoju začudnu kulminaciju na koncu ironično osporava u mimetičkoj dekonstrukciji pjesme portugalskog benda »Que parva que sou«. Mapiranje potisnutih, kolektivnih i pojedinačnih, prošlosti poticaj je za osluškivanje i preuzimanje vlastite odgovornosti – zapisao je Mirčev. 


Glazbu je skladao Josip Maršić, video potpisuje Ana Jurčić, dramaturgiju Andrej Mirčev, oblikovatelj svjetla je Alan Vukelić, a oblikovatelj zvuka Zoran Medved.