Uz izložbu Marka Tadića: Čuvar baštine, fasciniran modernističkim naslijeđem

U svojim radovima Tadić se koristi starim razglednicama, knjigama, odbačenim fotografijama, dijapozitivima i različitim arhivima na koje intervenira crtežem, kolažira ih i animira kako bi kreirao nove priče i fikcionalne situacije

RIJEKA U Malom salonu otvorena je izložba »Completion through«, kojom se riječkoj publici samostalno predstavlja Marko Tadić, jedan od najistaknutijih autora mlađe generacije koji zajedno s umjetnicom Tinom Gverović Hrvatsku predstavlja na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu.

Na izložbi studijskog formata prikazan je presjek Tadićevih radova, filmova, maketa i skica nastalih u posljednjih šest godina. Namjera izložbe – prema riječima kustosice Ksenije Orelj – nije bila pokazati samo animirane filmove po kojima je Tadić najpoznatiji, već učiniti vidljivim cijeli proces njihova nastanka. Na izložbi su tako uz filmove »Moving Elements« (2016.), »Until a Breath of Air« (2015.), »We Used to Call It: Moon« (2011.) te instalaciju »Man Standing in a Museum Looking at Something« (2017.), prikazani i materijali koji su utjecali na njihovo oblikovanje i sudjelovali u procesu stvaranja.

Mali vremeplovi

Marko Tadić svojevrsni je čuvar baštine, fasciniran modernističkim nasljeđem. U svojim se radovima koristi starim razglednicama, knjigama, odbačenim fotografijama, dijapozitivima i različitim arhivima na koje intervenira crtežem, kolažira ih i animira kako bi kreirao nove priče i fikcionalne situacije. U sve njegove radove utkana je melankolija minulog vremena, težnja za očuvanjem zaboravljenih vrijednosti, nastojanje da ih reaktualizira i kritički opservira odnos prema tim vrijednostima u današnjem vremenu. Pritom ga kao znamenitost vrijedna povijesnog pamćenja ne zanima samo nasljeđe velikih ili nepravedno neprepoznatih stvaraoca svog doba, već i privatni životi posve običnih ljudi, koji su završili u smeću ili na Hreliću.

Svaki njegov rad mali je vremeplov.

Animirani film »Moving Elements« u kojem su svi elementi pokretni, a glavni je protagonist automobil koji putuje apstraktnim pejzažima, izravno se referira na Zagrebačku školu crtanog filma, njezin vizualni jezik i autore poput Vatroslava Mimice i Dušana Vukotića.

– U vrijeme kad je Disney carevao svjetskom animacijom Vukotić je dobio Oscara za crtani film »Surogat« koji je puno bliži ruskom konstruktivizmu nego američkoj animaciji. Zanimao me taj fenomen Zagrebačke škole crtanog filma, njezino zlatno doba, ali i sve što se s njom dogodilo kasnije, uključivši i odnos prema Vukotiću devedesetih – kaže Tadić.Animirani film »Until a Breath of Air« zamišljen je kao svojevrsna naracija nevidljive povijesti ispričana iz vizure objekata, neživih stvari koje su svjedočile divnim i strašnim trenucima povijesti. U kratkom putovanju kroz nastajanje i nestajanje, ruševine pričaju priče, a povijest se ponavlja.

Reference na SF klasike

Za rad »We used to call it: Moon« Tadić je napravio oko 350 crteža i kolaža na starim razglednicama. Upotrijebio ih je kao lažni arhiv za film koji govori o postojanju drugog mjeseca i aludira na cenzuru, a nosi reference na nekoliko SF klasika, među kojima je i roman Julesa Vernea »Od Zemlje do Mjeseca«.

U radu »Man Standing in a Museum Looking at Something« Tadić se, fasciniran vizionarskim projektom »Sinturbanizma«, upušta u prostorno istraživanje urbanističke zamisli kojom se Vjenceslav Richter bavio šezdesetih godina prošlog stoljeća, polazeći od ideje objedinjavanja različitih životnih funkcija (obrazovanje, stanovanje, rekreacija…) u multifunkcionalne megastrukture za desetak tisuća ljudi u formi zigurata. Umjetnik se u svom radu fokusirao na velike slobodne površine između zigurata, ispunjavajući ih različitim sadržajima javne i kulturne namjene.Izložba u Malom salonu bit će otvorena do 30 srpnja.