Izložba

Skriveno blago creskih crkava: Bili smo na izložbi “Svile iz sakristije”

Walter Salković

Tekstilni liturgijski predmeti najugroženiji su dio sakralne baštine, pri čemu je glavni razlog njihova nestajanja namjerno uništavanje. Naime, od vremena i upotrebe istrošene tkanine često su spaljivane, jer se posvećeno ruho ne smije baciti, a nije bilo dovoljno mjesta za njihovo čuvanje. Nerijetko se događalo da se od istrošenih predmeta prethodno izrežu oni dijelovi tkanine koji nisu pretrpjeli oštećenja ne bi li se ponovno upotrijebili za izradu nečeg drugog



Tko nije, barem u dječjoj dobi, maštao o tome da na nekom napuštenom tavanu pronađe skriveno blago, umjetninu na koju su svi zaboravili ili neki drugi predmet neprocjenjive vrijednosti? U sakristijama creskih crkvi, nerijetko u rasklimanim ormarima ili škripavim ladicama, djelatnici Creskog muzeja pronašli su upravo to – tekstilne predmete velike vrijednosti, među njima misnice stare gotovo pola tisućljeća.


– Ideja za ovaj projekt je nastala kad je stručnjakinja za tekstil dr. sc. Silvija Banić lani predstavila dio svojih ranijih istraživanja povijesnih tekstila u Cresu i kad sam joj predložila suradnju. Vidjevši koliko se blago nalazi u creskim sakristijama, bilo je posve logično iskoristiti interes i volju dr. Banić da se istraži i preostalo dostupno ruho i drugi tekstili, te da se rezultati tog istraživanja predstave publici, opisuje ravnateljica Creskog muzeja Jelena Dunato kako se rodila ideja za izložbu.


Dr. Banić zaposlena je u londonskom Muzeju Viktorije i Alberta kao kustosica za tekstil stariji od 1800. godine i u Hrvatskoj je već provela niz istraživanja povijesnih tkanina, odnosno tekstilnih liturgijskih predmeta, prvo u Zadarskoj nadbiskupiji, zatim i u drugim dijelovima zemlje, ali u posebnoj žiži interesa bio joj je obalni dio, izuzetno bogat takvim umjetninama. Povod njezinom prvom istraživačkom boravku u Cresu bio je znanstveno-stručni skup »Creski anali: od starine do našeg doba«, koji je održan u travnju prošle godine, a na kojem je sudjelovala s izlaganjem o najvrjednijim liturgijskim predmetima od tekstila sačuvanima u župnoj i franjevačkoj crkvi u Cresu.


Osjetljivi predmeti 




– Rado sam pristala na suradnju zato što smatram da je približavanje ovih krasnih, no nažalost zaboravljenih predmeta javnosti – a pogotovo lokalnoj zajednici koja ih baštini – temeljni preduvjet njihova čuvanja u budućnosti. Zapravo, gdje god sam radila uvidjela sam da je interes mještana uvijek velik; ljudi žele znati što se sve sačuvalo u njihovim crkvama, žele čuti više, žele otkriti koliko je koji predmet star, gdje je i kako nastao, te zbog čega je važan. To je zanimanje uvijek iskreno i zbog toga me jako veseli, te mi daje nadu da ono što je preostalo neće nestati, propasti, kaže dr. Banić.


Potaknuti izlaganjem dr. Banić na Creskim analima i uz njezinu pomoć, djelatnici Creskog muzeja u listopadu su proveli istraživanje u svim župnim i samostanskim crkvama Creskog dekanata koji obuhvaća župe Cres, Beli, Dragozetići, Lubenice, Martinšćica, Orlec, Predošćica, Stivan, Valun i Vrana. Već se iz prethodnog istraživanja dr. Banić znalo što se nalazi u creskoj župnoj crkvi i u samostanu sv. Frane, a sad su vrijedni primjerci pronađeni u Belom, Orlecu i Lubenicama te u benediktinskom Samostanu sv. Petra u Cresu gdje su koludrice pokazale dio svoje zbirke. Treba naglasiti da su istraživanje proveli sami djelatnici Creskog muzeja, malog gradskog muzeja sa svega tri stalna djelatnika, uz financijsku podršku Ministarstva kulture, Primorsko-goranske županije, Grada Cresa i Cresanke d.d., a ravnateljica Dunato posebno ističe pomoć i susretljivost svih onih koji brinu o skrivenom tekstilnom blagu.


– Nesebičnu pomoć i podršku pružili su nam svi čuvari creskog blaga – župnici, fratri, koludrice i lokalni stanovnici – bez čije dobre volje istraživanje ne bi bilo moguće, naglašava Dunato i objašnjava da se takve tkanine rijetko izlažu, jer se radi o vrlo osjetljivim predmetima i u Hrvatskoj nema puno stručnjaka koji se njima bave.


Tekstilni liturgijski predmeti najugroženiji su dio sakralne baštine, pri čemu je glavni razlog njihova nestajanja namjerno uništavanje. Naime od vremena i upotrebe istrošene tkanine često su spaljivane, jer se posvećeno ruho ne smije baciti, a nije bilo dovoljno mjesta za njihovo čuvanje. Nerijetko se događalo da se od istrošenih predmeta prethodno izrežu oni dijelovi tkanine koji nisu pretrpjeli oštećenja ne bi li se ponovno upotrijebili za izradu nečeg drugog, manjih dimenzija (poput zastora za svetohranište) ili pak za popravak postojećeg, većeg predmeta. Niz ovakvih, »patchwork« predmeta, postoji i na Cresu, pa su tako pronađene misnice koje se sastoje od čak četiri različite tkanine.


Vrijedna baština 


– Važno je reći i to da čovjek današnjice ponekad ne vidi zašto su ti tekstili tako silno vrijedni, jer smo okruženi strojno izrađenim tkaninama od najrazličitijih materijala, u svakakvim bojama i uzorcima, pa zaboravljamo da je ovo ručno rađena svila kakvu se više ne može nabaviti, a i u vrijeme kad je proizvedena bila je nevjerojatan luksuz koji su si mogli priuštiti samo najbogatiji. Kako nije bilo razlike između sakralnih i profanih materijala, jer su svi kupovali iste svile, ovo nam je prilika da vidimo kako su se najbogatiji ljudi tog vremena odijevali i kakva je bila moda, kaže Dunato.


Iznimno vrijednu baštinu otoka Cresa, nakon provedenog istraživanja, valjalo je prikladno predstaviti javnosti.


– Planiranje i organizacija izložbe ovako vrijednog i osjetljivog materijala pokazalo se logistički iznimno zahtjevnim za mali Creski muzej. Misno ruho i ostale tkanine vrlo su osjetljive, iako su iznenađujuće dobro sačuvane, ako uzmemo u obzirom njihovu starost i uvjete u kojima su se nalazile. Stoga smo zahvalni prije svega vlasnicima što su nam dopustili da ih posudimo i izložimo u Muzeju. S obzirom na to da je dio ruha upisan u Registar kulturnih dobara RH, zahvalni smo i konzervatorima na dopuštenju za izlaganje i pomoći koju su nam pružili, jer je bilo zahtjevno ispuniti sve uvjete da bi se zaštićeno kulturno ispravno izložilo. A najveću zahvalnost Creski muzej i njegova publika duguju svim onim generacijama svećenika i lokalnih stanovnika koji su kroz pet dugih stoljeća čuvali ovo blago koje sada imamo čast prikazati u našem Muzeju, kaže ravnateljica Dunato.


Na izložbi, koja se može pogledati do 15. listopada, predstavljeno je 17 misnica, dva humerala (naramenika), te jedna dalmatika i velum za kalež. Budući da autorica izložbe zbog svojih radnih obveza u Londonu nije mogla prisustvovati otvorenju, publici su se obratili ravnateljica Creskog muzeja Jelena Dunato i generalni vikar Krčke biskupije dr. Franjo Velčić.


– Ovdje su izloženi predmeti kojima je teško odrediti vrijednost, ali puno govori podatak da najstarije ruho koje je izloženo datira iz 16. stoljeća. Sve ove svile su istkane i ovi uzorci koje vidimo su utkani u njih. Sve su istkane ručno, sve su bojane ručno, a nastale su u velikim centrima proizvodnje svile u Italiji i Francuskoj, rekla je Dunato.


– Ove vrijedne tkanine stižu iz krajeva kojima su plovili naši pomorci. Donosili su ih svojim crkvama, često svojim sinovima koji bi postali svećenici, kupovali bi misno ruho koje bi potom ostajalo u crkvi. Predmeti su ovo koji do sada nisu bili dovoljno cijenjeni, čak ni u crkvenim redovima, pa će veliki uspjeh ove izložbe biti ako pobudi svijest kod svećenika i ljudi vezanih uz Crkvu o vrijednosti, povijesnoj i umjetničkoj, ovih predmeta, naglasio je dr. Velčić.


Prateći katalog 


Osim predmeta koji su izloženi u Creskom muzeju, u pratećem katalogu detaljno je obrađeno još nekoliko misnica i veluma, dva pluvijala, procesno sjenilo i nebnica (baldahin) pa čak i jedna bahça, ukrasna prostirka osmanskog porijekla. Njihova detaljna stručna obrada u katalogu i usporedba sa sličnim predmetima koji se čuvaju u crkvama na zapadnoj obali Jadrana dokazuje da se sačuvane povijesne tkanine u našim krajevima mogu gotovo posve ravnopravno staviti uz bok istovrsnoj opremi najznačajnijih crkava u Veneciji.


Dr. Banić sa zadovoljstvom se osvrnula na odluku Muzeja da se svi otkriveni predmeti stručno obrade i objedine u jednoj takvoj publikaciji koja može biti daljnji podstrek aktivnom očuvanju predmeta od tekstila jer izložba, kao i pripadajući katalog, treba pobuditi ne samo znatiželju, interes i divljenje nego i odlučno nastojanje da se povijesne svile u sakristijama na otoku nastave čuvati s pažnjom koju zaslužuju.


– Hvalevrijedno je što je Creski muzej svesrdno podupro tiskanje kataloga, a pogotovo zato što se u njemu nalaze i brojni drugi vrijedni predmeti koji nisu mogli biti uvršteni u postav izložbe. Bilo bi sjajno kad bi došlo do »domino efekta« i kad bi i druge sredine željele napraviti nešto slično. Ili kad bi se, primjerice, u nekoj većoj sredini upriličila izložba najznačajnijih tekstilnih liturgijskih predmeta s istočne obale Jadrana. Imamo nevjerojatnu sreću da posjedujemo vrijedne i rijetke primjerke i bilo bi fantastično kad bi svijet za to napokon saznao, zaključuje dr. Banić, autorica izložbe i kataloga.