Vatromet događanja

Emina Višnić: U Rijeci će svirati roboti, a uspostavit ćemo i izravnu vezu sa svemirom

Branko Mijić

Emina Višnić

Emina Višnić

'Imat ćemo priliku prvi put u Rijeci vidjeti Wagnerovu operu koju će postaviti američka redateljica Anne Bogart, ali i nešto što nikada nismo vidjeli, i što su rijetki vidjeli - operu u kojoj na scenu izlaze roboti i dronovi, koja spaja operu s novim tehnologijama', ispričala je Emina Višnić



Do službenog početka Rijeke – Europske prijestolnice kulture ostalo je još 118 dana, što je povod za razgovor s Eminom Višnić, direktoricom tvrtke Rijeka 2020.


Diše li se sada lakše nakon što je Gradsko vijeće Rijeke donijelo odluku o financiranju broda »Galeb« i »Šećerane«? Znam da to spada u investicije koje nisu u vašoj nadležnosti, ali bez infrastrukture nema ni programa.


– Većina vijećnika u Gradskom vijeću je shvatila važnost projekta i izglasala tu odluku. Sada znamo da će se »Galeb« obnoviti, a to je jedan važan dio projekta EPK koji ima veliki značaj za budućnost. »Galeb« ima izuzetan potencijal za razvoj specifične turističke ponude, pogotovo što s obzirom na činjenicu da se u Hrvatskoj jedan dio povijesti u novije doba gura pod tepih a mogao bi biti kvalitetno ispričan i funkcionalno iskorišten. S druge strane, cijela ta priča o brodu koji će postati muzej sama je po sebi atraktivna tako da vjerujem da će »Galeb« postati simbol Rijeke. To što će on u izvedbi nešto kasniti u odnosu na prvobitni plan, sigurno neće utjecati na odvijanje programa u sklopu EPK-a. Ono što smo planirali raditi na brodu naprosto ćemo napraviti drugdje, a ono što je najbitnije za budućnost, njegov stalni postav, bit će dostupan ljudima njegovim dovršetkom.


Sve ide po planu


Kako biste u ovom trenutku ocijenili gdje se nalazi Rijeka Europska prijestolnica kulture s obzirom na to što ste planirali i na ono što je do sada ostvareno?


– EPK se u ovom trenutku više-manje nalazi tamo gdje bi i trebao biti. Što se tiče ovog programskog dijela za koji sam odgovorna, mi smo ga gotovo u potpunosti zatvorili i ispunili. Finalne su potvrde gotove za 80-85 posto programa, produkcijski smo spremni i sve ide po planu. Sada treba zatvoriti još nekoliko bitnih ugovora koji se tiču sponzorstava, međutim program ne ovisi o njima i osnovna sredstva su osigurana. Sada slijedi treći i završni monitoring Europske komisije koja procjenjuje uspješnost našeg rada i realizacija i to nam je sljedeća presudna točka ispunjavanja svih uvjeta. Dva puta smo dosta dobro prošli pa vjerujem da ćemo i treći put, nema razloga da tako ne bude. Naravno, malo treme je prisutno, jer je ta njihova završna ocjena vrijedna milijun i pol eura.


Ekspertna grupa Europske komisije stiže u studenom u Rijeku. Što će zateći, što novoga mogu vidjeti, hoće li biti zadovoljni?




– Mali ispravak, mi idemo u Galway. Inače, prošle godine je takav sastanak održan u Rijeci, a ove godine će biti u Galwayu koji s Rijekom dijeli godinu u kojoj smo Europske prijestolnice kulture. Mi probijamo led, ovo ocjenjivanje će se prvi put raditi po novoj, strožoj proceduri i kriterijima, ali s obzirom na prethodna iskustva mislim da ne bi trebalo biti nekih većih problema. Sve inače ide po planu, mi smo već poslali pisani izvještaj, a tamo ćemo ih izvijestiti uživo o svemu, dakle od gradonačelnika i pročelnika za kulturu, koje će sigurno pitati oko infrastrukture i nekih budućih politika vezanih uz kulturu, do nas nekoliko koji ćemo im prije svega predstaviti program i sve vezano za njegovu realizaciju, marketinške strategije, stanje financija, broj publike…


Možda je lakše sa strancima, ali s domaćima je uvijek teže. Mislite li da ste Riječanima uspjeli približiti i objasniti suštinu projekta i stvoriti pozitivno ozračje oko njega?


– Dosta se trudimo i mislim da se tu stvari bitno mijenjaju, pogotovo sada kada sve više izlazimo u javnost s programskim sadržajima tako da se Riječani, stanovnici PGŽ-a i cijele Hrvatske mogu uvjeriti što je to konkretno EPK. Tijekom rujna i listopada predstavljamo pred medijima konkretne programe koji će se dogoditi 2020. Mediji su nam spona do građana. Tiskali smo i informativne brošure koje je moguće dobiti na različitim mjestima, od Info centra u gradu i TIC-a, do kulturnih ustanova i drugih lokacija. Udaljavamo se od načelnih priča i postajemo konkretniji, a mislim da će se ona prava atmosfera oko svega dogoditi početkom iduće godine, odnosno 1. veljače 2020. kada sve konačno i krene i počne velikim otvorenjem. To je iskustvo i drugih EPK gradova, uvijek je skepsa, uvijek se čeka da počne, i taj osjećaj neizvjesnosti ili nejasnoće se promijeni kada počnu kulturni programi. I mi tada očekujemo lijepu atmosferu u gradu, kada veći dio ljudi počne nalaziti sebe u svemu što smo pripremili. Program nije usko profiliran za određeni dio recimo to tako elitističke publike, već pokriva vrlo široke interese različitih ciljanih publika.


Prostor »Exportdrva«


Opaska koja se znala čuti je da se EPK kreira i usmjerava »odozgora« umjesto da ideje i programi dolaze, da se tako izrazim, »iz baze«, te se na taj način filtriraju ideje koje bi onda dobile pravo glasa i bile realizirane. Ne mislim samo na statistiku i tisuću programa, već i na atmosferu. Nekima se čini da Rijeka ne živi novim životom koji smo očekivali, ili novim nadahnućem koje nam je EPK trebao donijeti. Primjerice, možda smo se nadali da će paralelno s projektom oživjeti i napušteni i zapušteni poslovni prostori u gradu, da ih se iznajmi, recimo za jednu kunu godišnje te 2020. a da zauzvrat ljudi pokažu što misle da nedostaje Rijeci, od kraft piva do autohtonih suvenira.


– Mi ćemo svakako kroz naše programe probati potaknuti i takve ideje i nastojati omogućiti njihovu realizaciju, međutim niti nam je to u opisu posla, niti imamo instrumente da bismo vodili i takve politike, planiranja prostora i to proveli u djelo. Ono što je bitno znati je da EPK Rijeci otvara mogućnosti jednog novog, bitno drugačijeg razvoja. EPK je ako hoćete i alat, u grad će doći tisuće i tisuće ljudi, dogodit će se razni susreti, razmjene ideja, dobit ćemo nove infrastrukturne objekte, pa će se sigurno dogoditi i mnogi popratni efekti koje možda danas i ne slutimo. Dobar dio toga ovisi i o nekim poduzetničkim idejama. Ono što je naš plan je da se na prostoru »Exportdrva«, koji se sada tek povremeno koristi, i kojeg Lučka uprava obnavlja kako bi mogao poslužiti svrsi, stvoriti jedno mjesto okupljanja, centar gdje će se uz velike tri izložbe koje će tamo biti postavljene, odvijati i mnoge druge stvari i popratni sadržaji, prostor za poduzetničke inicijative, turističke sajmove i još mnogo toga te na taj način pokazati da se grad može razvijati i u tim prostorima koji su još do jučer bili odbačeni i zapušteni. Razvoj i takvih komercijalnih sadržaja je nešto najbolje što, uz program, EPK može dati samome gradu. Inače, dobro surađujemo i s poslovnim sektorom, mnogi su već uključeni primjerice kroz Poslovni klub PartneRi, a krug onih koji postaju partneri EPK iz dana u dan se širi, a s time i virus dobrih ideja za budućnost Rijeke.


A što se tiče prigovora da se EPK odvija odozgora, smatram da nije činjenično utemeljen. Još kada se radila kandidatura, sam program je napravljen temeljem poziva koji je bio otvoren za sve, i od toga su se filtrirale ideje koje su prerastale u program, poput projekta »27 susjedstava«, koji je nikao sasvim odozdola, samo je koordiniran od nas, a sva energija i sadržaji dolaze od ljudi s terena koji nisu nužno profesionalci u kulturi, ali sudjeluju u kulturnim sadržajima. Za ljude je otvoren i RiHub, mnogo je inicijativa koje omogućuju svima koji su zainteresirani da se neposredno uključe u EPK.


Programi i gostovanja


Što će biti središnji događaj, vrhunac EPK 2020. u Rijeci?


– S ozbirom na to da je EPK nešto što traje cijelu godinu, bit će nekoliko »pikova«, među kojima je prvi – samo otvorenje kao jedna velika proslava 1. veljače. Planirajući ukupni godišnji program, nismo išli za tim da radimo velike spektakle već nam je intencija bila da bude mnogo zanimljivih sadržaja koji će cijele godine, za različite ljude, sklone različitim programima, biti zapravo udarni. Primjerice, HNK Ivana pl. Zajca priprema nastupe svjetskih opernih zvijezda, kao što je Elina Garanča, za koju bismo mogli slobodno reći da se radi o Mariji Callas naših dana. Imat ćemo priliku prvi put u Rijeci vidjeti Wagnerovu operu koju će postaviti američka redateljica Anne Bogart, ali i nešto što nikada nismo vidjeli, i što su rijetki vidjeli – operu u kojoj na scenu izlaze roboti i dronovi, koja spaja operu s novim tehnologijama.. Posebno nas veseli gostovanje svjetski glasovite skupine »Needcompany« koja dolazi s izložbom i tri predstave, od kojih je jedna i najnoviji naslov, čiji smo koproducenti, predstava »Sve što je dobro«. Istaknula bih i baletnu predstavu koju radi Janez Janša, dakle Riječanin Emil Hrvatin, inspiriran životom stanovitog Župe koji je bio ravnatelj slovenskog baleta, ali je istodobno bio upleten u sumnjive radnje i trgovinu oružjem. Što se tiče suvremenih vizualnih umjetnosti, tu je naš MMSU, koji će čitavu godinu predstaviti različite izložbe i događanja u javnom prostoru, a za početak bih istaknula da će tamo uoči otvaranja EPK biti postavljena izložba riječke gore lista – Davida Maljkovića…


Prvi svoj intervju kao mladi umjetnik dao je upravo »Mediteranu«


– Eto, a sada je jedan od naših najpoznatijih ne samo likovnih umjetnika u cijelom svijetu. Neće to biti ništa retrospektivno već će David raditi posebnu izložbu posvećenu Muzeju, odnosno tamošnjoj zbirci umjetnina. Svakako je tu i 11 trajnih intervencija odnosno skulptura na 10 lokacija Kvarnera, čiji su autori svjetske zvijezde poput čileanskog arhitekta Smiljana Radića, britanskog umjetnika Liama Gillicka ili češkog Jiříja Kovande. Tu je i iznimno bogat i zanimljiv program izložbi i javnih akcija, spektakala, koji povezuju umjetnosti i tehnologije, programa »Dopolavoro« kojeg vodi »Drugo more«. U »Exportdrvu« će biti velika izložba »Usijano more«, uz petnaestak manjih, ali isto tako važnih izložbi, a bit će i atrakcija poput koncerta benda u kojem sviraju roboti! Isto tako nam je važan urbanizam i arhitektura, područje preko kojeg se Rijeka itakako može profilirati u svijetu. Tako ćemo, među ostalim, također u »Exportdrvu«, imati veliku izložbu pod naslovom »Fiume Fantastika« kao dio programa »Slatko i slano«.


Od ovih klasičnijih stvari treba reći kako će Rijeka ugostiti Stradivarijeve violine, koje će se moći vidjeti u Guvernerovoj palači u sklopu izložbe o Franji Kresniku, još jednom zaboravljenom Riječaninu i njegovoj ljubavi za violine. Na Stradivariju će se i svirati na posebnom gala koncertu u »Zajcu«. Za međunarodnu publiku sigurno će biti atraktivna izložba o Klimtu i njegovim ranim radovima, u Muzeju grada, kao i novi stalni postav Palače Šećera. Naravno, tu su i dječji programi, uz Tobogan, u »Exportdrvu« bit će postavljena i izložba posvećena Baltazargradu, mnogi možda i ne znaju, ali Zlatku Boureku je Rijeka bila inspiracija za scenografiju tog animiranog filma. Naravno, to nije sve, još je mnogo toga što će Riječani i gosti imati prilike vidjeti i doživjeti.


Rijeka neće biti ista


Zvuči obećavajuće, pomislio sam, još samo fali Dragan Živadinov, koji je rođenjem iz obližnje Ilirske Bistrice, pa da EPK uspostavi izravnu vezu i sa svemirom.


– Samo da znate, bit ćemo povezani i sa svemirom! U sklopu programa »27 susjedstava« imat ćemo u jednom trenutku i vezu sa svemirskom stanicom u orbiti s kojom će nas povezati naši radioamateri. Ni svemir nam nije daleko!



Možemo li graditi novo, budućnost, a istodobno nismo u stanju sačuvati tradiciju? Spomenik industrijske baštine prve kategorije, lansirana rampa torpeda, urušila se i nećemo je moći pokazati svijetu sljedeće godine.


– Da, to je velika šteta. Žao mi je što u Hrvatskoj takve stvari propadaju zbog različitih zavrzlama oko vlasništva i odgovornosti. Koliko mi je poznato, lansirnom rampom upravlja Lučka uprava. Grad je više puta s njima dogovarao i pomoć i financiranje projekata obnove, no nositelj obnove mora biti onaj koji je vlasnik odnosno koji upravlja prostorom. Naravno mi to s torpedom nismo mogli riješiti u sklopu EPK-a, jer je izvan naše moći baš kao i primjerice pitanje Teatra Fenice. Pitanje neriješene baštine Rijeci sigurno ostaje i za budućnost, nitko valjda nije ni očekivao da će se jednim projektom uspjeti sve riješiti. Ovo što je Grad napravio s očuvanjem industrijske baštine u »Benčiću« i preseljenjem kulturnih institucija je dobar pokazatelj kako treba planirati i ulagati u kulturu, jer zadnje ulaganje prije EPK seže još u daleke sedamdesete prošlog stoljeća. Virus se širi, pa će valjda i drugi, poput države ili pak Lučke uprave prepoznati torpedo i lansirnu rampu kao nešto što valja sačuvati kao baštinu i da će cijela priča oko torpeda biti obrađena i valorizirana ne samo kao industrijsko nasljeđe, već i sa sviješću što je to ubilačko oružje činilo i još uvijek čini ljudskom rodu.


Dakle, nismo zbog »Galeba« potopili torpedo?


– Neki bi možda i tako nešto mogli reći. Bitno je da nismo torpedirali »Galeba«.



Hoće li Rijeka nakon EPK 2021. godine ostati ista, postati bitno bolja ili postoji mogućnost da sve propadne, a Vi, poput mariborskog kolege Aleša Štegera posramljeno napišite knjigu »Oprost«?


– Apsolutno sam sigurna da ništa neće propasti. Ovo što sam nabrojala sam je vrh piramide onoga što će se događati, to su sve potvrđeni programi i Rijeka nakon svega ovoga sigurno neće biti ista. Neće biti ista ni fizički, jer naprosto novi kvart kulture u »Benčiću« proširit će centar grada i ljudi će tamo dolaziti i okupljati se, i neće se sve činiti tako daleko kao što nam se to danas čini. Tamo će biti Dječja kuća, dva muzeja, Gradska knjižnica… Gradilište napreduje i sljedeće godine to će biti sasvim druga priča, jer će posjetitelji dolaziti i oživjeti taj dio grada. S druge strane, tu je »Exportdrvo«, bolje rečeno prostor cijele Delte, koji pokušavamo ovim projektom oživjeti i potaknuti da mu se ubuduće odredi druga namjena od one koju je imao. I ono treće, možda i najvažnije, što se ne vidi, to su ljudi koji su radeći za EPK, bilo kod nas bilo u brojnim ustanovama i organizacijama koje rade na programu, puno toga novoga i korisnoga naučili i predstavljat će izuzetan socijalni kapital za koji vjerujem da će ga ovaj grad znati iskoristiti. Ne samo u kulturi i turizmu već i puno šire.


Miješa li se Vama politika u posao i programe?


– Ne. Nema nikakvih takvih pokušaja, od gradonačelnika do ljudi koji vode pojedine službe, pojedinih političara…Rijeka je po tome izuzetan grad i zapravo javnost na to može biti ponosna. S druge strane, svima je jasno da je to i jedan od uvjeta da dobijemo i tih 1,5 milijuna eura. Nitko ne nameće nikakve svoje programe i slobodno radimo svoj posao najbolje što znamo.


Svojedobno je postojala ideja da jedan program bude zasnovan na sučeljavanju D’Annunzija i Tita, ali se od toga odustalo. Mislite li nakon najnovijih zbivanja i provokacija talijanskih neofašista u Rijeci i postavljanja spomenika »ocu fašizma« u Trstu da bi ipak trebalo nešto napraviti oko sučeljavanja s prošlošću?


– Svakako treba obraditi puno tema oko sučeljavanja s prošlošću. Povijesni i pomorski muzej je u Guvernerovoj palači napravio jednu manju, ali vrlo zanimljivu izložbu pod naslovom »Dannunzijeva mučenica« s jasnom porukom tko je i što je bio D’Annunzio i kako je Rijeka patila pod tom njegovom upravom za vrijeme tog osvajačkog pohoda od godinu i nešto dana. Izložba je još uvijek otvorena i poziva sve koji nisu da je posjete. Kroz naše programe nećemo se baviti samo lokalnim temama već i onim puno širim, poput granica, što je danas možda i najaktualnija tema u Europi. Na tu temu ćemo imati jednu veliku izložbu. Filozofski fakultet je osmislio čitav niz konferencija koje se bave upravo tim osjetljivim temama, pitanjima suočavanja s prošlošću, posljedicama i nasljeđem Prvog svjetskog rata. Kako se Europa promijenila nakon tog Velikog rata, Drugi svjetski rat, razdoblje socijalizma, Domovinski rat…te se teme također obrađuju.


Mali salon


Što je s političkim programom »Doba moći«, koji je trebao prema prvobitnom planu voditi Oliver Frljić?


– Oliver Frljić je trebao voditi jedan dio tog programa, odnosno njegov kazališni dio. Mi smo se razišli oko nekih izbora i nekih iznosa za pojedine projekte, a on je u međuvremenu otišao u Njemačku gdje sada radi predstave. Razišli smo se u vrlo dobrim odnosima, dakle dio tog programa ide, Needcompany spada u taj dio, a inače je HNK Ivana pl. Zajca bio i ostao nositelj tog programa koji bez obzira na sve ide dalje.


Dobro, ali nije svejedno da li gradom koji je Europska prijestolnica kulture šeću Oliver Frljić, Lenka i Rade Šerbedžija ili ne.


– Naravno da je bitno, ali ljudi imaju pravo na životni izbor i ne možemo na to utjecati. Šetat će ovim gradom i mnogi drugi ljudi, a možda i oni dođu.


Kako osobno gledate na to da Rijeka postaje Europskom prijestolnicom kulture, a u to ime Hrvatska radiotelevizija iseljava Mali salon, kultnu kulturnu instituciju ovog grada i posljednju oazu umjetnosti na Korzu između pekara i birtija?


– Osobno se nikada s tim nisam složila. Kad smo razgovarali s HRT-om istaknuli smo da razumijemo njihovu potrebu da se spuste među ljude, na Korzo, ali rekli smo im i da je to prilika da se možda napravi nešto inovativno, spoji jedan prostor koji je izložbeni, a koji istodobno može biti i studijski za potrebe izvještavanja. Dakle, mislim da se htjelo – da se moglo, i da se još uvijek može nešto tako napraviti, što bi za Rijeku bila još jedna prepoznatljiva stvar po kojoj bi bila poznata. Ta hibridna kombinacija mogla bi biti korisna i za galeriju koja bi privukla na taj način posjetitelje, ali i za televiziju koja bi iz Malog salona izvještavala. Žao mi je što je izložbeni prostor na ovaj način dokinut, jer vjerujem da se to moglo i drugačije riješiti.