Poštovani,
Dana 1. prosinca 2018. godine (subota), na stranicama dnevnih novina Novi list objavljen je napis naslovljen „FAMOZNI DOJAM – HEROINA DOJMLJIVE ISPRAZNOSTI – Portret SDP-ove europarlamentarke Biljane Borzan“ koji potpisuje autor Jaroslav Pecnik. Isti napis objavljen je na portalu Novog lista, dana 2 . prosinca 2018. godine na poveznici http://novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/HEROINA-DOJMLJIVE-ISPRAZNOSTI-Portret-SDP-ove-europarlamentarke-Biljane-Borzan.
Budući da je u rečenom napisu objavljen niz elementarnih netočnosti, neistina i uvredljivih navoda, a iskazana je i velika razina nepoznavanja činjenica od strane autora, sukladno odredbama Zakona o medijima zahtijevam objavu ispravka u prvom slijedećem subotnjem tiskanom izdanju Novog lista, kao i na portalu Novog lista.
No, idemo redom.
Autor napisa generalno diskreditira i podcjenjuje moj zastupnički rad u Europskom parlamentu. Naravno, na to kao osoba i birač svakako ima puno pravo. Zbog toga i postoje izbori kako bi mogli izabrati ono što nam odgovara. No, ono što je izvjesno, moj rad u Europskom parlamentu je potpuno transparentan. Svaki radni dan u protekle 4,5 godine moga zastupničkog mandata jasno je vidljiv kroz nebrojene javne istupe na parlamentarnim govornicama u Strasbourgu i Bruxellesu, na mnogim konferencijama za novinare, javnim tribinima i drugim oblicima javnoga djelovanja koje sam održala u tim gradovima, a još više u nizu mjesta u Hrvatskoj. Svaki od tih javnih istupa bio je i jeste, prilika za propitivanje moga rada i stajališta koje zauzimam i za inicijative koje sam pokrenula. Novinari kao i građani, te su prilike iskorištavali i za propitivanje moga rada i prenošenje u medijima. Prema rezultatima redovitih mjesečnih evidencija, svakoga mjeseca u mome uredu bilježimo između 250 i 300 mojih različitih medijskih istupa objavljenih u svim vrstama hrvatskih medija (radio, televizija, tiskovine i portali). I ono što je meni kao zastupnici najvažnije, veliki dio tih mojih zastupničkih inicijativa je prihvaćen u različitim parlamentarnim tijelima i ostvaren kroz određena zakonska rješenja koja se izravno tiču prvenstveno hrvatskih građana.
Priznanje koje se pojednostavljeno naziva „EU Oskarom“, a koje autor napisa objavljenog u Novom listu, neargumentirano podcjenjuje – meni osobno izuzetno znači jer je jedna od potvrda da sam taj segment moga djelovanja (borba za ženska prava i ravnopravnost spolova) dobro radila. Za to me priznanje nominiralo gotovo 30 različitih nevladinih organizacija prvenstveno iz Hrvatske, ali i iz susjednih zemalja, te europskih organizacija. Odluku o priznanju donosi posebno povjerenstvo specijaliziranog časopisa Parliament Magazine. Velika mi je čast, nakon takvog nominiranja i oštre selekcije, dobiti priznanje između 751 zastupnika. Autorovi navodi o tome kako je riječ o priznanju „…koja se već po protokolu, svojevrsnom ključu nekom moraju dodijeliti, pri čemu se vodi računa o stranačkim kvotama i bojama, nacionalnoj pripadnosti, spolu, dobi i tome slično.“ – uvreda su, ne samo za mene osobno, nego uopće za čitav Europski parlament i sve one nevladine organizacije koje su me nominirale. Autor napisa iz svog životnog i poslovnog svijeta možda ima takva iskustva, ali ona su očito iz nekog drugog vremena.
U svom radu se vodim načelom da nismo svi isti, ali moramo biti ravnopravni. Iza toga stoji sva priča oko moje borbe za prava žena i ravnopravnost spolova, oko jednakih prava za potrošače, oko jednake kvalitete proizvoda za sve građane EU…
Takve ciljeve, naravno, ne mogu postići sama. Stoga sam u jednom segmentu imala veliku pomoć i ranije iskustvo češke kolegice Olge Sehnalove (Autor napisa u Novom listu krajnje neupućeno piše „Stehlikova“, kao da je u današnje komunikacijsko doba teško doći do točnog i provjernog podatka. No, to najbolje govori o autentičnosti čitava napisa.) Kolegica Sehnalova je na moj poziv imala prezentaciju rezultata svoga istraživanja o različitoj kvaliteti prehrambenih proizvoda na njemačkom i češkom tržištu na tiskovnoj konferenciji u Puli u srpnju 2015., dan nakon što je te rezultate prezentirala u svojoj domovini. Od tada smo imale mnoštvo zajedničkih nastupa na kojima smo promovirale ovaj problem zalažući se za zajednički nastup predstavnika tzv. novih članica EU. Istraživanje koje sam provela uspoređujući kvalitetu proizvoda na hrvatskom i njemačkom tržištu, djelomično je temeljeno je na istraživanju kolegice Sehnalove, uz proširenje i na neprehrambene proizvode. Na prezentaciji rezultata moga istraživanja u Bruxellesu značajnu je ulogu imala upravo kolegica Sehnalova.
Dakle, bilo je dovoljno da autor napisa objavljenog u Novom listu početkom prosinca, samo malo ‘progugla’ pa da vidi točnu informaciju. K tome, više novinara Novog lista također je proteklih godina u više navrata pisalo o tome kao i o mom višegodišnjem radu u Europskom parlamentu.
U svom nastojanju da temeljito obezvrijedi svaku fazu moga političkog rada, autor napisa se dotiče i različitih faza osječke gradske vlasti i moje uloge u tome. Točno je da je osječki SDP 2008. godine prihvatio suradnju s osječkim HSP-om, nakon dvoje ponovljenih izvanrednih izbora i sedmomjesečne potpune blokade funkcioniranja grada. U suradnji s koalicijskim partnerima (SDP, HNS, HSU i Zeleni Hrvatske) s HSP-om smo formirali većinu, a ja sam od travnja 2008. do siječnja 2009. godine bila dogradonačelnica dok je gradonačlenik bio Gordan Matković. Bile su to najteže političke odluke u mom životu, ali sam bila svjesna da moramo spriječiti kaos u gradu. Ostavku sam na tu funkciju dala kada je Anto Đapić izrazio želju biti gradonačelnik. Slično je bilo i 2013. godine kada je na čelo Osijeka došao i sadašnji gradonačenik Ivica Vrkić uz potporu SDP-a i HNS-a. Gradonačelniku je postizborno potporu dala većina stranaka u Gradskom vijeću, pa tako i HSP i Laburisti, sa svojim vijećnicima Antom Đapićem i upravo autorom onoga napisa, Jaroslavom Pecnikom.
U vrlo složenim uvjetima, pokazalo se da se politika inata mnogima obila o glavu i nikome u Osijeku nije donijela ništa dobro. Tome su se u Osijeku bolno osvjedočile neke stranke, pa tako i autor napisa. No, u svim tim previranjima, moram napomenuti da je potpuno neistinita autorova tvrdnja da sam surađivala s HDSSB-om i Krešimirom Bubalom kao gradonačelnikom.
Što se pak tiče autorova napisa o tome kako sam nakon 12 godina vođenja osječkog SDP-a ostavila „devastiranu stranku“, podsjećam na sljedeću činjenicu.
Ako je jedan od kriterija uspješnosti djelovanja neke stranke njezino sudjelovanje u vlasti (a to valjda i jeste cilj svake političke organizacije), onda mogu biti zadovoljna ostavljenim iza sebe. Naime, danas SDP ima tri puta više vijećnika u odnosu na period kada sam došla na čelo organizacije i najjači je partner u koaliciji, i to u drugom uzastopnom mandatu na vlasti.
Na kraju, osvrnula bih se na dio teksta u kojem autor krajnje uvredljvo tvrdi da sam pomagala osječkom poduzetniku Željku Bilošu oko rješavanja poreznog duga osječke tvrtke OLT i time se „osigurala za budućnost“. U medijima su objavljeni transkripti telefonskih razgovora u kojima se spominjem vezano za rješavanje tog duga te ću ovdje citirati samo jedan dio gdje se gospodinu Bilošu na telefon govori o meni: „Moraš znati kako ona funkcionira. Ne smiješ joj reći da ćeš njoj napraviti uslugu. No, ako joj prezentiraš da je u pitanju zaštita 200 radnih mjesta u Osijeku, ona će reagirati.“ Moja uloga u cijelom tom procesu nije bila utjecati na proces, nego utvrditi činjenice. Smatram da se svaki zastupnik dužan postaviti na isti način kada se gase radna mjesta.
Sve što sam navela je egzaktno, to su činjenice. Sve drugačije od toga je neistina koja lako može biti utuživa. A, to onda više nije osobit – dojam!
I zaključno, navodi istaknuti u napisu autora Jaroslava Pecnika, a objavljeni u vašem listu, duboko su uvredljivi i ,prema izraženoj konstrukciji, klevetnički. Svoje navedene insinuacije autor „opravdava“ dojmom čime iskazuje želju za omalovažavanjem i diskreditiranjem mog političkog rada.
Stoga Vas pozivam da objavite ovo moje reagiranje, odnosno ispravak navoda istaknutih u napisu objavljenom u Vašem tiskanom i digitalnom izdanju.
Biljana Borzan, zastupnica u Europskom parlamentu
