Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 14° 1
Sutra: 14° 14° 1
25. svibnja 2019.
Kanoćal

Komentar DAMIR CUPAĆ Kada ne možemo spasiti 2.000 radnika, spasimo barem 200 mačaka

Foto Glas Istre
Foto Glas Istre
Autor:
Objavljeno: 18. veljača 2019. u 17:21 2019-02-18T17:21:00+01:00

Na jednom TV-dnevniku osvanula priča o potrebi spašavanja 200 mačaka iz Uljanika koje nema tko hraniti. Udruga Fido pokrenula je akciju koja će, nadamo se, biti uspješno okončana. Radnici su tako prestali biti vijest,
a vijest su postale mačke

Kada su urednici smanjili broj kolumni na osmoj stranici Novog lista, meni je bilo ful žao. Računao sam da će netko u veljači imati sreću napisati kolumnu u kojoj će pohvaliti vizionarstvo i socijalnu osjetljivost premijera Andreja Plenkovića i njegovih resornih ministara koji su nakon godine agonije izravno, te desetljeća agonije neizravno, pronašli rješenje za spas sjevernojadranske brodogradnje.

Krenula je veljača, a ja sam sa strahom uzimao Novi list u lokalnoj kavani i sa zebnjom gledao naslovnicu. Prvoga veljače, drugoga veljače...

S ništa manjim strahom nisam ni klikao na portale i vrtio daljinskim na one dnevnike koji kreću od 18 i 30. danima sam se parkirao na kauč s daljinskim pa u 18 i 30 najava prva, pa druga pa treća, pa onda bleji u večernje vijesti. Danima. Treći veljače, četvrti veljače...

Osim toga, jedan dan mi je Relja rekao da mi nisu loše te kolumne, da imaju čak malo cinizma i ironije, da to njemu nije tako loše. Ali da, brate, pišem kao i ostali sve nešto o crnjacima i nikako da nešto pohvalim. Šutio sam, što da kažem, kriv sam.

I mislim daleko je 17. veljače 2019. godine kada je red na mene i sto posto će se nešto riješiti. Nekako me radovalo, u profesionalnom smislu, ono s vaterpolistima Zvezde jer sam znao da će se sva pera oštriti na tu temu, pa sam navijao da izjave političkih elita budu što besmislenije, a samo da se netko ne zalijepi s komentarom na sretnu vijest o Uljaniku i »3. maju«.

Pa je uletio onaj nesretni Antonio Tajani kojega sam imao prilike slušati na Korzu za vrijeme Plenkovićeve kampanje 50-ak metara dalje od balkona Radio Rijeke s kojega je navodno Benito Mussolini držao fašistički govor dok još nitko nije ni znao što je to fašizam. Znao sam da će svaki normalan kolumnist osuditi iredentističke izjave čovjeka koji je predsjednik Europskog parlamenta i dobar drug premijera Plenkovića.

Došao je peti veljače, pa šesti, sedmi... Ruke su mi se sve više tresle od pogleda na naslovnice, uvodnike kolumne. Najviše sam se bojao kolumne kolege Darka Pajića jer znam da njega isto ful zanima što će biti s riječkim i pulskim škverom. Kada on piše o Muljaniku.

Odmah sam znao da se opet ništa nije dogodilo i da Novi list nema ekskluzivnu priču da je sve napokon riješeno i da će se brodovi u sjevernojadranskim škverovima nastaviti proizvoditi. Kolega se u tekstu pita kojega vraga rade institucije pravne države i kojega vraga rade resorna ministarstva i Vlada kada je u pitanju spas brodogradnje i pametno zaključuje da bi priča s onim Tomislavom Debeljakom iz Brodosplita mogla završiti po onoj – Ideje njegove, a pare opet naše. Osmi veljače, deveti, deseti..., četrnaesti, petnaesti, šesnaesti, a dođe i sedamnaesti.

Uzalud mi bilo radovanje o manjem broju kolumni, uzalud jer ni nakon od više od godinu dana od početka agonije sjevernojadranskih škverova nismo ništa pametniji kada je njihova budućnost i egzistencija tisuća obitelji u pitanju. Dapače, lakše bi bilo pogoditi kada će završiti kriza u SDP-u i hoće li Bero sastaviti listu za Europski parlament nego što će biti sa sudbinom »3. maja«.

Dragi moj Relja, ja sam imao najbolju namjeru da pohvalim aktualnu državnu vlast koja je spasila sjevernojadranske škverove, da pohvalim novu upravu Uljanika koja je došla nakon onog kukavca od Giannija Rossande koja je prepoznala da treba maknuti šapu iz kese »3. maja« i koja je vratila pola milijarde kuna za nastavak proizvodnje i izbjegavanje otvaranja stečaja, da pohvalim lokalnu vlast koja je zajedno s Gospodarskom komorom stala na barikade kako nikome ne bi palo na pamet da se upropasti ono što su države i generacije stvarale. Jesam, Relja, majke mi.

Sve mislim možda mi je nešto promaklo, možda je ipak nađeno rješenje pa da još jednom provjerim u arhivi. Listam tako Nove listove iz siječnja i gledam kako ministar gospodarstva zajedno s upravom Uljanika kano klisurina postojano odbija sve novinarske upite o mogućim strateškim partnerima.

I ponosno domeće da vlada veliko zanimanje. A ako kaže ministar, mora da je tako. Stvarno bi bilo glupo da zbog duge jezičine otpadne neka ozbiljna kompanija koja će napokon dovesti u red ono što su generacije političkih elita, HDZ-ovih i SDP-ovih, devastirale u samostalnoj nam Lijepoj Našoj od 1990. godine. I tako danima. A onda 8. veljače totalni šok – priznalo se da strateški partner Uljanika kojega je odabrala ta pulska tvrtka nije unio mir u Vladu. Naprotiv. Sve nešto ispod žita počelo se u Banskim dvorima pričati o stečaju.

I onda je na jednom TV-dnevniku osvanula priča o potrebi spašavanja 200 mačaka iz Uljanika koje nema tko hraniti. Udruga Fido pokrenula je akciju koja će, nadamo se, biti uspješno okončana. Radnici su tako prestali biti vijest, a vijest su postale mačke.

Jer, ako se ne mogu spasiti ljudi, spasimo barem mačke. Valja se nadati da će ministar gospodarstva Darko Horvat po uzoru na predsjednicu RH udomiti jednu macu. Kada već ne zna ili ne želi spasiti 2.000 ljudi. I na kraju sam na jednoj radijskoj stanici čuo Azrinu stvar »Poljska u mom srcu«.

Gdanjsk osamdesete, kada je jesen rekla ne, Gdanjsk osamdesete, držali smo palčeve, rudari, studenti, brodogradilište, svi mi, Gdanjsk osamdesete, uzavrele tvornice, dva puta se ne šalju tenkovi na radnike, Nisu se usudili, pobijedili smo svi mi... Došlo mi je da zaplačem, dragi moj Relja, s cinizmom i ironijom i bez njih.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka