Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 17° 2
Sutra: 17° 17° 2
15. rujna 2019.
Trafika Predraga Lucića

kolumna Kome papa zvoni?

Foto Reuters
Foto Reuters
Autor:
Objavljeno: 20. rujan 2013. u 19:19 2013-09-20T19:19:00+02:00

Hoće li pismo pape Franje objavljeno u rimskoj Repubblici utjecati i na hrvatske biskupe, karizma-tike i teologe koji uporno tupe kako je ateizam »teška bolest«, kako su ateisti »glupi ljudi« i kako su oni – Bog ih ubio! – »krivi za stradava-nje u Domovin-skom ratu«?

– Bogami je, trafikant, prošlo desetak dana otkako je La Repubblica objavila novo pismo što ga je papa Franjo uputio njezinom osnivaču i dugogodišnjem uredniku Eugeniju Scalfariju, a nitko od naših biskupa, teologa i karizmatika ni slova da bekne... 

   – Pa nije papa pisao hrvatskim biskupima nego talijanskom ateistu. 

   – Baš zato me i čudi njihova šutnja. Jer papa je na Scalfarijevo pitanje oprašta li Bog i onima koji ne vjeruju u Njega – dakle, ateistima – odgovorio kako »Božja milost nema granica ako Mu pristupite iskreno i otvorena srca« i kako je »važno da oni koji ne vjeruju u Boga postupaju savjesno«, jer se »grijeh, čak i za one koji ne vjeruju, događa u trenucima kada postupaju protiv vlastite savjesti«. Kužiš li ti šta on radi? On ateistima priznaje pravo na savjest, pa samim tim i njihovim savjestima pravo na ateizam! 

   – I šta si ti sad očekivao: da naši biskupi napadnu papu zbog moralnog relativizma? 

   – Ne, baš naprotiv. Mislio sam da će ne samo javno podržat ono što je papa Franjo napisao, nego da će se i oni potrudit da svojim vjernicima prenesu njegov stav kako ne postoji nikakva apsolutna istina koja stoji sama za sebe, bez odnosa s drugima, pa tako i s ateistima. 

   – A zašto bi oni, molim te Bogom, širili tu njegovu relativizaciju njihove apsolutne istine? 

   – Zato da pokažu kako u svemu slijede papu Franju. Ako su mogli, po uzoru na njega, poskidat svoje zlatne križeve i stavit željezne, zašto poput njega ne bi zagovarali i dijalog s ateistima? 

   – Lako im je bilo zamijenit ono što nose oko vrata, ali je malo teže očekivat da promijene i ono što nose u glavi. Ne misliš valjda kako će oni sad otrčat kod ovlaštenog papinskog servisera da im zamijeni ili resetira mozgove? 

   – Nego šta će? Nastavit mlatit po ateizmu i ateistima kao i do sada? Hoće li vojni biskup Juraj Jezerinac i dalje propovijedat kako su »ateisti krivi za stradavanje u Domovinskom ratu« i kako je »ovaj agresorski rat bio posljedica ateizacije, bezboštva i odbijanja Boga«? 

   – A ti misliš da neće? Ili da velečasni Zlatko Sudac neće, bez imalo grižnje savjesti, nastavit prodavat svoju karizmu popujući jednu te istu o ateistu: »Ateist je za mene glup čovjek«? Ili drugu te istu o nepopravljivosti ateista: »Ako netko nema dar vjere, može ga izmoliti. Ali za molitvu treba ponizno srce, a ateisti su vrlo oholi«? 

   – Pa možda Sudac shvati da i za promjenu u ponašanju prema ateistima treba ponizno srce... 

   – Onda će i velečasni Tomislav Ivančić počet propovijedat kako je ateizam zdrav umjesto što u svakoj prigodi govori: »Mislim da je strašno biti ateist, da je to muka, da je to bolest, i to baš teška bolest, teška«. Nećemo više iz njegovih usta čut kako je »ateist nešto što ubija čovjeka u sebi«, jerbo: »Kad ateist kaže da ne vjeruje u Boga, dakle, da ne postoji Bog, što on zapravo radi? On sebe baca s neba na zemlju. On više nema nikakvih drugih informacija, jer ne vjeruje u informacije koje donosi Isus«. I neće mu se ni u ludilu dogodit da kaže: »Ateist ne može biti moralan, etičan, jer on nema motivaciju za to, nema argumente za to. Jer ja znam kad činim dobro, pa makar i trpio zbog toga, ja znam da postoji apsolutni Bitak, da postoji Svemogući Stvoritelj, koji će me nagraditi, koji stoji iza mene i koji će mi donijeti dobro zato što ja činim dobro. Ateist toga nema, i on se, jasno, pita: 'A zašto bih ja morao biti dobar? A zašto bih ja morao praštati? A zašto bih ja morao činiti dobro?' Ateistu nije važno hoće li on ubiti druge ljude, da će ih obespraviti, neee...« 

   – Stvarno si zlopamtilo, trafikant! Pamtiš li, tako ti Boga, išta dobro? 

   – Dobro pamtim da je jedan franjevac u ne baš tako davnom intervjuu kazao: »Možda je upravo 'vjera ateista' nekad ona vjera veličine gorušičina zrna koja brda premješta za razliku od 'velike vjere' institucionaliziranih uniformiranih religijskih zajednica koje apsolutistički žele ovladati drugima. Ova 'mala vjera' je Božja vjera, jer ono što je u ljudskim očima malo i ludo, u Božjim je veliko i mudro, kako god naša ovostrana i ljudska logika to teško prihvaćala«. I pamtim da je taj intervju završio pozivajući se na čuvenog katoličkog teologa Karla Rahnera i njegovo zastupanje teološke pozicije »po kojoj ćemo svi mi biti spašeni 'u ateističkom modusu', koji zahtijeva da mi bezuvjetno i bez obzira na svoju vjersku pripadnost, kao i bez obzira na vjersku pripadnost drugoga iskazujemo dobrotu bližnjem, čovjeku pored nas, ljudima u nevolji«. A hoćeš li da te podsjetim šta se dogodilo s tim svećenikom nakon tog intervjua? 

   – S kojim svećenikom? 

   – S fra Dragom Bojićem. Ne misliš valjda da ti govorim o velečasnom Ivančiću... 

– Ma znam, naravno da znam: to je onaj Bojić što ga je franjevački provincijal Bosne Srebrene za kaznu zbog iznesenih stavova smijenio s dužnosti glavnog urednika mjesečnika Svjetlo riječi. A zašto mi to pričaš? 

   – Zato što me zanima da li bi i papu Franju smijenio s dužnosti vatikanskog dopisnika Repubblice!?

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.