Milorad Pupovac nije se jučer izrijekom ispričao zbog svojih izjava, ali nije ni napustio savez s Vladom i Andrejom Plenkovićem. Dapače, ponavljao je da je spreman ostati, ponavljajući nekoliko puta baš tu riječ, ali i jasno rekao da se, samo zato što je pripadnik i predstavnik srpske manjine, ne osjeća kao »četnik«. Dakle, nije četnik, ali je - spreman.

Šalu na stranu, jer ova je tema doista preozbiljna za zbijanje šala, Pupovac je zapravo postigao cilj: sam je rekao da je kriza koja je nastupila između njega i SDSS-a s jedne, te HDZ-ove Vlade i koalicijskih partnera s druge strane, nakon incidenata u Uzdolju, izazvala više osuđujućih reakcija na takvo nasilje prema Srbima u Hrvatskoj nego ikad, i da ga to posebno ohrabruje.

Htio je jasno reći da je ova politička kriza digla razinu osvještenosti javnosti, a i državnih institucija prema ovom problemu, te da napadi više neće ostajati ispod radara. Ujedno, rekao je da neće dalje problematizirati činjenicu da se i njemu osobno prijeti porukama »ubij Srbina« u njegovom rodnom mjestu, jednako kao što neće tražiti niti isprike onih koji njega osobno nazivaju četnikom ili zločincem. Pupovac ispriku ne traži, ali je ne bi ni dao. No, umjesto toga, ipak je između redaka zapravo uputio tu ispriku, rekavši kako »nitko od njega ne treba tražiti da ne poistovjećuje demokratsku današnju Hrvatsku s NDH i njezinom zločinačkom ideologijom, jer on jako dobro zna tu razliku i živi je«.

Nema sumnje da će se nakon još jednog kruga razgovora s koalicijskim partnerima Milorad Pupovac i eksplicitnije ispričati - to je uostalom uvjet HDZ-a da u koaliciji ostane. A da je spreman i dalje sudjelovati u savezu s Plenkovićevim HDZ-om, potvrdio je izjavom da »u ovom Saboru i Vladi ima potencijala, a i spremnosti na tu vrstu suradnje«, te dodavši kako je SDSS spreman nastaviti suradnju, ne obazirući se na takve koji govore neprimjerenim jezikom o manjinama.

No, ono što je zapravo najvažnija i najzanimljivija Pupovčeva poruka od jučer jest činjenica da je on jasno diferencirao proeuropsku i modernu struju Andreja Plenkovića u HDZ-u, nasuprot onima drugima u toj stranci, ili blizu nje, s kojima on i SDSS i nisu htjeli surađivati ni kad su vodili HDZ i Vladu 2015. godine, dakle s Karamarkovim ili općenito govoreći, radikalno desnim HDZ-om. Jer, to je bit cijele ove priče koja u političkom smislu eskalira zadnjih nekoliko tjedana - napadi koji se događaju prema pripadnicima srpske manjine zapravo su, jednako koliko su napadi na same Srbe, ujedno i politički napadi na politiku Andreja Plenkovića.

Dijelu HDZ-a, ili onih koji su u toj stranci donedavno imali puno veći utjecaj, ti napadi konveniraju kako bi dokazivali da je Plenkovićeva Vlada nesposobna da ih spriječi i zato jer im odgovara klima nestabilnosti i nepovjerenja u institucije, s ciljem da s čela Vlade maknu čovjeka koji je sada vodi, jer im zapravo smeta on, barem jednako koliko im smetaju i Srbi per se. Upravo je to jedan od razloga zašto su i Pupovac i Plenković oprezni u eventualnom raskidanju koalicije, i zašto će ona na kraju opstati, glede i unatoč sadašnjim napetostima i taktiziranjima. Izlazak Pupovca i SDSS-a iz Plenkovićeve koalicije, ili obrnuto, njihovo »tjeranje« van iz nje, samo bi otvorilo dodatni prostor na političkoj sceni, ali još više na terenu, ondje gdje Srbi u Hrvatskoj van gradova žive, da se klima još više pogorša.

Nastavak njihove suradnje zdrav je za Hrvatsku, sve ostalo oslabilo bi i proeuropske napore Plenkovića, a i sigurnost građana srpske nacionalnosti. Zato je izvjesno da će se taj savez nastaviti, jer je to potrebno njima obojici, ali i Hrvatskoj.

Zato tim više čudi da predsjednica Grabar-Kitarović i dalje dijeli packe Pupovcu, pišući mu pisma u kojima ga nastavlja prozivati - ona je kandidat HDZ-a, a HDZ vodi Andrej Plenković, pa je upitno u čije ime nastavlja napade na SDSS.

Ali to čiji je kandidat Kolinda, to je već sasvim druga tema...