Ivo Sanader otišao je 1. srpnja 2009. godine teatralno iz hrvatske politike. Uputio je tada javnosti legendarne riječi: »Ja sam svoju dionicu odradio… Doviđenja i hvala vam svima na suradnji. Donio sam odluku da se neću kandidirati za predsjednika Republike Hrvatske, i donio sam odluku da se povučem iz aktivne politike«.

Danas Sanader u miru istražnog zatvora razmišlja o svemu što je napravio, još uvijek šuti kao zaliven o razlozima zbog kojih je toga 1. srpnja 2009. godine sazvao antologijsku konferenciju za novinare. Eto, to je scena koje se valjalo sjetiti kada je prije dva dana riječki gradonačelnik ušetao u salon Grada Rijeke kako bi održao konferenciju za novinare o projektu obnove toplinarstva vrijednom oko 15 milijuna eura. Ušetao je Filipović i sjeo do zamjenika direktora Energa Marka Križaneca.

I taman kada su se svi pitali gdje je direktor Sanjin Kirigin koji je dobio priliku da nakon tri mjeseca obmana javnosti prezentira da će se i u Rijeci trošiti europski novac, riječ je uzeo riječki gradonačelnik. Sve onako »by the way« izvijestio je javnost da i on i Gradsko vijeće moraju stati iza ove tvrtke kojoj je Grad odnedavno 92-postotni vlasnik i zbog budućnosti i zbog potrebe realizacije projekta za koji su osigurane europske pare.

Pa je nastavio, uzgred kazavši, da je održana Skupština Energa, a što je de facto Marko Filipović, na kojoj je dano zeleno svjetlo inicijativi Sanjina Kirigina da ode u penziju i da se raspiše javni natječaj za prvog čovjeka Energa. Prije nekoliko mjeseci gotovo svi gradski vijećnici izvan SDP-ove koalicije tražili su zbog krize u Energu odgovornost Sanjina Kirigina.

Tražili su s razlogom da čovjek koji je davne 2006. godine zasjeo u fotelju direktora ponudi ostavku kada već Grad Rijeka dokapitalizacijom vrijednom 30 milijuna kuna mora spašavati tvrtku od neminovne propasti. Kiriginu nije palo na pamet da preuzme odgovornost za katastrofalno poslovanje koje je rezultat objektivnih okolnosti, ponajprije energetske krize, ali i katastrofalnih poslovnih odluka kao što je gubitak posla distribucije plina u obvezi javne usluge. Naime, taj je posao dobila zagrebačka gradska tvrtka Gradska plinara Zagreb – Opskrba, a zbog čega su prije nekoliko mjeseci gotovo svi riječki kupci plina bili prisiljeni reći Energu – hvala na suradnji i doviđenja. Kirigin je tada, a uz Filipovićevu podršku, puno vrdao, pokušao se prikazati čak i herojem koji je još davne 2009. godine trebao dati ostavku, ali se odlučio žrtvovati za spas Energa.

Svi gradski vijećnici, osim onih u SDP-ovoj koaliciji, s razlogom su dobili bjesnilo kada su shvatili da moraju podržati odluku o dokapitalizaciji ili slijedi slom komunalnog sustava. S tim da nitko neće odgovarati za situaciju u kojoj se našao Energo, a koju je sam gradonačelnik Filipović opisao kao katastrofalnu i zbog koje je upitna budućnost Energa.

Kada normalan svijet odlazi u penziju, pozove kolegice i kolege, počasti ih, dobije poklon od radnog kolektiva i ponosno odšeta kroz vrata firme kako bi što je moguće dulje uživao u umirovljeničkim danima. Možda će to Kirigin i napraviti u Energu pa ne valja griješiti dušu. Ali Kirigin je trebao biti faca, kao što nije, i doći na konferenciju za novinare, gdje bi objavio da odlazi iz firme za koju se sve tamo od 2009. godine krvavo žrtvovao. Ili je faca trebao biti gradonačelnik Filipović i natjerati ga da dođe prezentirati projekt koji je u tijeku i da priopći to što ima priopćiti.

Ako je zaista onako kako je rekao gradonačelnik Filipović. Da je on, odnosno Skupština Energa, dobila obavijest od direktora Kirigina da bi se on umirovio pa da se vidi kako će se i što će se dalje. Ipak se čini da je Kiriginu sugerirano da bi najbolje bilo da iskoristi zakonske mogućnosti i da aktivira izlaznu strategiju. A to je penzija. Jer, čovjek koji je krajem ljeta prošle godine tvrdio u gradskom parlamentu, zajedno s gradonačelnikom Filipovićem, da je u toj tvrtki sve u redu i da neće biti problema u poslovanju nakon što je većina kupaca plina podnijela zahtjev za raskid ugovora, a onda mjesec i pol dana kasnije strepio zajedno s gradonačelnikom hoće li proći odluka o dokapitalizaciji, nije zaslužio da i dalje vodi Energo.

Valja se sjetiti i jedne od najkatastrofalnijih poslovnih odluka u riječkom komunalnom sustavu, a to je kupnja tvrtke Amga Adria davne 2007. godine, kada je direktor bio Sanjin Kirigin. Zbog te sramote, a i zbog niza drugih stvari zato valja parafrazirati Sanadera kada je Kirigin u pitanju – zbogom i hvala na suradnji.