Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 1
Sutra: 23° 23° 1
20. rujna 2018.
Komentar Branka Mijića

kolumna Golmanov strah od penala

foto: REUTERS/Kai Pfaffenbach
foto: REUTERS/Kai Pfaffenbach
Autor:
Objavljeno: 11. srpanj 2018. u 12:34 2018-07-11T12:34:12+02:00

Sedam dana nakon dobivanja Nobelove nagrade, Camus na stadionu Parc des Princes gleda utakmicu Racing de Paris – Monaco. Kad Racingov golman pogriješi i primi gol, reporteru koji s piscem gleda utakmicu, i snima što ovaj govori, reći će: »Golmanu ne treba ništa zamjeriti. Tek kad se nađeš usred šume, znaš koliko je to teško.«

Nogometaši, poglavito golmani, ne slove za najumnije i najnačitanije, baš kao što je i sam nogomet često omalovažavan kao primitivan i antiintelektualan sport.

Spominjali smo genijalnog Borgesa koji je nogomet ocijenio »estetski ružnim«, dok je naš svestrani igrač riječima Igor Mandić ustvrdio kako to nije sport nego igra, jer »i majmuni mogu nabijati neki kamenčić ili neku gužvu bilja i trave«. No da tomu i nije baš tako, pokušat ćemo pokušati proturječiti, ne samo zbog osobnih nogometnih slabosti, već i istine radi, uz veliku pomoć (sa)znanja neupitnog intelektualca a strastvenog ljubitelja lopte, Sinana Gudževića.

»Teatar ili nogomet? Nogomet!« Dilemu nije ovako riješio neki od naganjača zrakom napuhane kože, već dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1957. Albert Camus. Ratno siroče, jedan od najvećih književnika i mislilaca 20. stoljeća, i sam je bio golman čiju je karijeru sa 17 godina prekinula tuberkuloza. Do prerane smrti Camus je bio strastveni ljubitelj nogometa priznavši da ono što je »pouzdano o moralu i ljudskim obavezama naučio« duguje klubu Racing iz Alžira za koji je nastupao i »onom sportu kojim sam se u njemu bavio«.

Iskopao je čuda toga o književnosti i nogometu Sinan, ne da se sve ovdje nabrojiti. Primjerice, da je još jedan ruski velikan, Vladimir Nabokov, igrao nogomet kao srednjoškolac, pa sa 17 završio u egzilu u Cambridegeu i Berlinu. Protagonist 27. poglavlja njegovog romana »Putešestvije« je golman koji se nogometom pokušava izboriti za žensku naklonost. Tridesetih godina prošlog stoljeća je i Lav Abramovič Kasilj objavio roman »Golman republike«, čiji je glavni lik golman Kandidov, izgubljeni sin sovjetskog društva, po kojem je snimljen i film s političkom porukom: Hej, golmane, spremi se za boj, / Stražarsko mjesto gol je tvoj: / Zamisli da iza tebe granica jest.

I slavni ruski književnik Jevgenij Jevtušenko o svom golmanskom fijasku piše u autobiografskoj knjizi »Vučji pasoš«. Priznaje da je razlog za nepovratno promašenu priliku da se upiše u golmane velikog Dinama iz Moskve bilo pijanstvo u noći prije probe. S druge strane, zna i to Sinan Gudžević, argentinski pisac Osvaldo Soriano tvorac je fiktivnog lika nižerazrednog golmana El Gata Díaza u fantastičnoj priči »Najduži penal na svijetu« koju bi svakako valjalo prevesti i pročitati.

Kao živi argument valja dometnuti i legendarnog paragvajskog vratara Chilaverta, koji ne samo što je u karijeri zabio čak 67 golova iz slobodnih udaraca i jedanaesteraca, već mu i Umberto Eco šalje svoje knjige s potpisom na čitanje. Chilaverta bi mogla upoznati i Kolinda Grabar-Kitarović, jer je najavio svoju kandidaturu na predsjedničkim izborima 2023. godine. Dometnimo za Engleze i Nicka Hornbyja, strastvenog navijača Arsenala i njegov roman »Nogometna groznica«, te sjajni »Golmanov strah od penala« Petera Handkea.

Sedam dana nakon dobivanja Nobelove nagrade, Camus na stadionu Parc des Princes gleda utakmicu Racing de Paris – Monaco. Kad Racingov golman pogriješi i primi gol, reporteru koji s piscem gleda utakmicu, i snima što ovaj govori, reći će: »Golmanu ne treba ništa zamjeriti. Tek kad se nađeš usred šume, znaš koliko je to teško.«

Sjetimo se toga i večeras, ako Subi slučajno ne pođe sve od ruke.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka