Obično različite predizborne ideje padaju na um onima koji su na vlasti. Tako je prije nekoliko dana hrvatska predsjednica predložila ustanovljenje novog odlikovanja Velereda Franje Tuđmana s lentom i velikom Danicom koje bi bilo dodjeljivano hrvatskim državljanima kao izraz najvišeg priznanja za promicanje nacionalnog zajedništva. Tako bi se Tuđman simbolično našao u društvu kralja Tomislava, kraljice Jelene, kralja Petra Krešimira IV i Dmitra Zvonimira. To da se visoka državna odličja nazivaju po političarima koji su nedavno bili aktivni i koje se smatra utemeljiteljima tih država je vrlo rijetka. U Europi takve prakse nema, a kako smo već pisali u Novom listu, nalazimo je u Sjevernoj Koreji i Azerbajdžanu. Bez obzira na neprimjerenu autoritarnost takvog prijedloga, premijer Plenković ga je odmah podržao, a nije isključeno da su premijer i predsjednica to već prethodno dogovorili i usuglasili.

A na subotnjem HDZ-ovom predizbornom skupu na kojem su bili i visoki gosti Angela Merkel i Manfred Weber, Andrej Plenković je kazao kako se prisjeća „našeg prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana koji je na jednom, jedinom pravom Danu hrvatske državnosti 30. svibnja 1990. izrekao ključne političke poruke, koje su dovele do pune suverenosti i samostalnosti i međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, i već tada naznačivši kako će Hrvatska svoju punu samobitnost ostvariti unutar EU-a«. Tako je Plenković, nakon što se već 18 godina Dan državnosti obilježava i proslavlja 25. lipnja, kad je faktički proglašena suverenost, najavio moguće novo miješanje blagdana koji obilježavaju hrvatsku samostalnosti i nezavisnost.

Hrvatski građani jako dobro prepoznaju Božić, Novu godinu i Uskrs, ali ovi ostali naši praznici, a mnogobrojni spomendani pogotovo, uopće im nisu jasni. A sada bi se trebala dogoditi još jedna, nova promjena tih datuma kao da će od toga ova zemlja postati inovativna i produktivnija, standard porasti i zaustaviti se iseljavanje.

Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. donio ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti i proglasio Republiku Hrvatsku samostalnom i neovisnom, uz tromjesečni moratorij provedbe te odluke. Pa je onda 8. listopada donio odluku o raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ i danas slavimo taj datum kao Dan neovisnosti. Do 2001. godine, dakle za vrijeme vladavine HDZ-a, Dan državnosti je bio 30. svibnja, kada je konstituiran Hrvatski sabor nakon prvih višestranačkih izbora.
Plenković je u nedjelju objasnio da su to konstituiranje Sabora i Tuđmanov govor puno snažnije ušli u emociju, osjećaje i sjećanje većine hrvatskih ljudi i da mu se čini da je to nešto što bi htjela većina Hrvata. Međutim, kad ih se pita mnogi ne znaju što je kojeg datuma, vjerojatno i većina Hrvata, bez pomoći interneta, ne zna kako se zove blagdan 25. lipnja, ali ni onaj 8. listopada, a još manje zna što je 30. svibnja, danas Dan Hrvatskog sabora, svrstan među brojne spomendane. Ako je to i bilo ušlo u emociju, osjećaje i sjećanje ljudi onda kada je to bilo na snazi, tako je iz emocija i osjećaja izišlo otkako taj stranački dan državnosti više nije na snazi.

Puno je ‘neovisnosti’, ‘državnosti’, ‘pobjede’, ‘domovinske zahvalnosti’ da bi sad ljudi baš pamtili što je kojeg datuma. Inače, „Dan spomena na hrvatske žrtve za slobodu i nezavisnost“ je od 2011. godine baš onaj dan kad se računa da je završio Drugi svjetski rat i na području bivše Jugoslavije. Trajao je malo dulje nego u većini europskih zemalja, jer se poražena vojska nije predavala.

Danas opet petljati u vezi tih datuma je katastrofalno i pokazuje stvarnu nemoć vlasti, naravno ne samo ove sadašnje vlasti, da konačno usmjeri zemlju na rješavanje pametnijih problema od ovih i sličnih.

Hrvatska je jednako HDZ i Franjo Tuđman - to je ta vječita autoritarna ideja ove zemlje, koju je u teškoj predizbornoj oskudici na svjetlo dana, poslije Milijana Brkića, eto u subotu iznio i Andrej Plenković. Dakle, nije dan državnosti onaj dan kad je Hrvatska stvarno proglasila neovisnost i postala državom, nego je dan državnosti onaj dan kad je ustanovljen Sabor nakon što su Tuđman i HDZ pobijedili komuniste. A koja je to država tada osnovana?

Ima to još jednu dimenziju. Ako je Hrvatska postala samostalna država 30. svibnja 1990. godine, kakvu je onda konfederaciju poslije toga ostalim republikama nudio Franjo Tuđman 1990. i 1991. godine? Ako smo već u proljeće 1990. osnovali državu, onda bi se lako dalo zaključiti da nisu Slobodan Milošević, pročetnička paravojska i JNA rušili nekakvu ideju o (makar privremenoj) konfederaciji kojom bi se možda bio izbjegao strašni rat u bivšoj Jugoslaviji, nego takvih ideja i prijedloga uopće nije niti bilo, jer je Hrvatska samim dolaskom HDZ-a na vlast već postala samostalna država. Fait accompli ili svršena stvar.